1. Zašto je pisanje poslanice Hebrejima bilo u skladu sa zadatkom za koji je Pavao bio opunomoćen?

PAVAO je najpoznatiji kao ‘apostol neznabožaca’. No je li njegova propovjednička služba bila ograničena samo na ne-Židove? Nikako ne! Prije nego što je Pavao bio kršten i opunomoćen za svoju službu, Gospodin Isus je za njega rekao Ananiji: ‘Ovaj mi je čovjek izabrana posuda da nosi ime moje neznabošcima i kraljevima i sinovima Izraelovim’ (Djela 9:15; Gal. 2:8, 9). Pisanje poslanice Hebrejima doista je bilo u skladu sa zadatkom za koji je bio opunomoćen, naime da donese Isusovo ime sinovima Izraelovim.

2. Zašto se tvrdnje da Pavao nije pisac poslanice Hebrejima mogu odbaciti?

² Međutim, neki kritičari sumnjaju u tvrdnju da je Pavao napisao poslanicu Hebrejima. Kao jedan od razloga za sumnju navode to što se Pavlovo ime ne spominje u toj poslanici. No to zapravo i nije problem, jer i mnoge druge kanonske knjige Biblije ne spominju ime svog pisca, nego se pisca često prepoznaje na temelju sadržaja biblijskog teksta. Osim toga, neki misle da je Pavao možda namjerno izostavio svoje ime dok je pisao hebrejskim kršćanima u Judeji, jer je njegovo ime bilo omraženo među Židovima u toj provinciji (Djela 21:28). Čak ni stil pisanja, koji je drugačiji od ostalih Pavlovih poslanica, nije dokaz da Pavao nije napisao ovu poslanicu. Pavao se uvijek trudio ‘svima biti sve’, bilo da se obraćao poganima, Židovima ili kršćanima. U ovoj je poslanici argumente iznio onako kako bi to učinio Židov koji se obraća Židovima, kako bi ga oni mogli u potpunosti razumjeti i uvažiti ono što želi reći (1. Kor. 9:22).

3. Kako sam tekst poslanice Hebrejima potvrđuje da ju je napisao Pavao te da je napisana prvenstveno za Židove?

³ Sam tekst ove poslanice potvrđuje da ju je napisao Pavao. Pisac je bio u Italiji i surađivao je s Timotejem, a to odgovara Pavlovim okolnostima (Hebr. 13:23, 24). Osim toga, pouke koje sadrži ta poslanica tipične su za Pavla, iako su argumenti izneseni sa židovskog gledišta i smišljeni tako da ih lakše prihvati skupština kojoj je poslanica bila upućena, a koja se sastojala isključivo od Židova. O tome je bibličar Adam Clarke napisao sljedeće: “Konstrukcija cijele poslanice pokazuje da je bila napisana za Židove, one koji su to bili po rođenju. Da je bila napisana za neznabošce, vjerojatno nijedan od njih ne bi mogao shvatiti iznesene argumente, jer nisu bili upoznati sa židovstvom, a pisac ove poslanice u svemu polazi od pretpostavke da njezini čitatelji poznaju židovstvo” (Commentary, 6. svezak, 681. stranica). To objašnjava razliku u stilu između ove i drugih Pavlovih poslanica.

4. Što se još može navesti kao potvrda da je Pavao napisao poslanicu Hebrejima?

⁴ Otkriće papirusa Chester Beatty br. 2 (P⁴⁶), otprilike 1930. godine, pružilo je daljnje potvrde toga da je Pavao pisac ove poslanice. U osvrtu na taj papirusni kodeks, koji je bio napisan svega oko 150 godina nakon Pavlove smrti, istaknuti britanski tekstualni kritičar Sir Frederic Kenyon rekao je: “Zanimljivo je da se poslanica Hebrejima nalazi odmah iza poslanice Rimljanima (gdje se gotovo nikad ne nalazi), što pokazuje da u staro doba kada je ovaj rukopis bio napisan nije bilo nikakve sumnje u to da ju je napisao Pavao.” * O istoj temi u Cyclopediji McClintocka i Stronga jasno stoji: “Ne postoji nikakav stvarni dokaz, ni u Bibliji ni izvan nje, koji bi išao u prilog tome da je ovu poslanicu napisao itko drugi osim Pavla.” *

5. Kako sadržaj poslanice Hebrejima dokazuje da je ona nadahnuta od Boga?

⁵ Osim što su prvi kršćani prihvatili ovu knjigu, sam sadržaj poslanice Hebrejima dokazuje da je ona ‘nadahnuta od Boga’. Ona stalno ukazuje čitatelju na proročanstva iz hebrejskih knjiga Biblije i vrlo se često poziva na te knjige, te pokazuje da su se sva ta proročanstva ispunila na Isusu Kristu. Samo u prvom poglavlju upotrijebljeno je barem sedam citata iz hebrejskih knjiga Biblije kako bi se potkrijepila tvrdnja da je Sin sada veći od anđela. Ova poslanica stalno veliča Jehovinu Riječ i njegovo ime, ukazujući na to da je Isus Glavni Zastupnik života te da je Božje Kraljevstvo kojim vlada Krist jedina nada za rješenje problema ljudskog roda.

6. Kako se može odrediti mjesto i vrijeme pisanja poslanice Hebrejima?

 ⁶ Što se tiče vremena pisanja, već je bilo spomenuto da je Pavao ovu poslanicu napisao dok je bio u Italiji. U zaključku poslanice napisao je: “Znajte da je oslobođen naš brat Timotej! Ako uskoro dođe, s njim ću vas posjetiti” (13:23). Te riječi vjerojatno ukazuju na to da je Pavao očekivao da će uskoro biti pušten iz zatvora te da se nadao da će se pridružiti Timoteju, koji je ranije također bio zatvoren, ali je u vrijeme pisanja ove poslanice već bio oslobođen. Stoga se smatra da je ova poslanica najvjerojatnije napisana zadnje godine Pavlovog prvog zatočeništva u Rimu, to jest 61. n. e.

7. S kakvim su se protivljenjem suočili židovski kršćani u Jeruzalemu i što su stoga trebali činiti?

⁷ U vrijeme kraja židovskog poretka nastupilo je razdoblje teških kušnji za hebrejske kršćane u Judeji, a posebno za one u Jeruzalemu. Kako se dobra vijest širila i napredovala, Židovi su bili sve više ogorčeni i krajnje su se fanatično protivili kršćanima. Svega nekoliko godina ranije nastao je veliki metež u gradu samo zato što se Pavao pojavio u Jeruzalemu, a religiozni Židovi vikali su iz svega glasa: “Ukloni takvoga sa zemlje, jer ne zaslužuje da živi!” Više od četrdeset Židova zaklelo se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla, pa su ga vojnici pod jakim naoružanjem morali noću odvesti u Cezareju (Djela 22:22; 23:12-15, 23, 24). Okruženi vjerskim fanatizmom i mržnjom prema kršćanima, braća i sestre u skupštini trebali su živjeti, propovijedati i ostati čvrsti u vjeri. Trebali su točno znati i razumjeti kako je Krist ispunio Zakon da se ne bi vratili židovskoj vjeri i da se ne bi opet počeli držati Mojsijevog zakona i prinositi životinjske žrtve, što je tada već bio samo isprazni ritual.

8. Zašto se može reći da je Pavao bio najpogodnija osoba za pisanje poslanice Hebrejima i kakav je niz argumenata iznio?

⁸ Apostol Pavao je najbolje mogao razumjeti pod kakvim su pritiskom bili židovski kršćani i kakvom su progonstvu bili izloženi. Pavao, koji je prije bio farizej, najbolje je mogao braći podastrijeti snažne argumente kojima su se mogli obraniti od pokušaja da im se nametnu židovske predaje. Posluživši se svojim izvrsnim poznavanjem Mojsijevog zakona (to znanje stekao je kao Gamalijelov učenik), pružio je neoborive dokaze da je Krist ispunio Zakon, njegove propise i potrebu za prinošenjem žrtava. Objasnio je kako je sve to zamijenjeno novim i boljim savezom, koji donosi neusporedivo veću korist onima koji su uključeni u njega. Oštroumno je naveo čitav niz jasnih i uvjerljivih dokaza. Mnoga izrazito nova učenja, što su ih Židovi koji nisu imali vjere mrzili do krajnjih granica — ukidanje saveza Zakona i dolazak novog saveza; Kristova svećenička služba veća je od svećeničke službe sinova Aronovih; za razliku od životinjskih žrtava, Kristova žrtva ima trajnu vrijednost; Krist nije došao pred Jehovu tako što je ušao u zemaljski šator, nego tako što je došao u samo nebo — bila su iznesena hebrejskim kršćanima uz takvo obilje dokaza iz hebrejskih knjiga Biblije da ih je svaki razuman Židov trebao prihvatiti.

9. Kakvu je pomoć poslanica Hebrejima pružila hebrejskim kršćanima i zašto se može reći da je ona odraz Pavlove ljubavi?

⁹ Ova je poslanica poslužila hebrejskim kršćanima kao novo djelotvorno sredstvo kojim su mogli ušutkati Židove koji su ih progonili, a pružila je i mnoštvo dokaza kojima su mogli uvjeriti i preobratiti Židove koji su iskreno tražili istinu o Bogu. Poslanica Hebrejima odraz je Pavlove duboke ljubavi prema hebrejskim kršćanima i njegove žarke želje da im na praktičan način pomogne onda kada im je pomoć doista bila potrebna.

10. Što je u uvodnim riječima poslanice Hebrejima rečeno o Kristovom položaju?

¹⁰ Kristov uzvišeni položaj (1:1–3:6). Uvodne riječi skreću pažnju na Krista: “Bog, koji je u prošlosti mnogo puta i na mnogo načina govorio našim praocima preko svojih proroka, u ove posljednje dane obratio se nama preko Sina.” Pavao je napisao da je taj Sin postavljen za nasljednika svega i da je odraz slave svog Oca te da nas je očistio od grijeha i da sada ‘sjedi zdesna Veličanstvu na visinama’ (1:1-3). Zatim je citirao mnoštvo redaka iz hebrejskih knjiga Biblije kako bi dokazao da je Isus veći od anđela.

11. (a) Zašto je Pavao savjetovao hebrejskim kršćanima da obrate posebnu pažnju na ono što su čuli? (b) Što sve Isus može učiniti zbog svog životnog iskustva i zbog svog uzvišenog položaja?

¹¹ Pavao je hebrejskim kršćanima savjetovao da ‘obrate posebnu pažnju na ono što su čuli’. Zašto su to trebali učiniti? Budući da su za neposlušnost prema ‘riječi izgovorenoj po anđelima’ bile uslijedile oštre kazne, Pavao je upitao: “Kako ćemo mi umaknuti ako zanemarimo tako veliko spasenje, koje je počeo propovijedati naš Gospodin?” Zatim je rekao da je Bog ‘sina čovječjeg’ bio učinio malo nižim od anđela, ali da kršćani Isusa vide “okrunjenoga slavom i čašću zbog toga što je pretrpio smrt, da bi time po Božjoj nezasluženoj dobroti za svakoga okusio smrt” (2:1-3, 6, 9). Da bi mnoge sinove doveo u slavu, Bog je najprije ‘učinio savršenim’ Glavnog Zastupnika njihovog spasenja, koji ima moć uništiti Đavla i osloboditi “sve koji su zbog straha od smrti cijeli život bili podložni ropstvu”. Tako je Isus postao ‘milosrdni i vjerni veliki svećenik’.  A divno je znati da on, budući da je i sam trpio kad je bio iskušavan, “može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama” (2:10, 15, 17, 18). Stoga je Isus dostojan veće slave od Mojsija.

12. Što kršćani ne smiju činiti ako žele ući u Božji počinak?

¹² Ući u Božji počinak putem vjere i poslušnosti (3:7–4:13). Pavao je objasnio da bi kršćani iz svih naroda trebali izvući pouku iz nevjernosti koju su pokazali Izraelci, kako ne bi ‘odstupili od živoga Boga, te da se u njima ne razvije zlo srce koje nema vjere’ (Hebr. 3:12; Psal. 95:7-11). Budući da su bili neposlušni i nisu imali vjere, Izraelci koji su bili izašli iz Egipta nisu mogli ući u Božji počinak (subotu), tijekom kojega je Bog prestao stvarati na Zemlji. No Pavao je objasnio: “Božjem narodu preostaje subotnji počinak. Jer tko uđe u Božji počinak, i sam počiva od djela svojih, kao i Bog od svojih.” Kršćani ne smiju biti neposlušni Bogu, kao što su to bili Izraelci. “Jer riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i (...) može prosuditi misli i namjere srca”, napisao je Pavao (Hebr. 4:9, 10, 12).

13. (a) Kako je Krist ‘zauvijek postao svećenik’ i donositelj vječnoga spasenja? (b) Zašto je Pavao potaknuo Hebreje neka napreduju prema zrelosti?

¹³ Zrelo gledište o uzvišenosti Kristove svećeničke službe (4:14–7:28). Pavao je potaknuo Hebreje da se drže vjere u Isusa, uzvišenog Velikog Svećenika koji je otišao na nebo, da bi im Bog pokazao milosrđe. Zatim je rekao da Krist nije sam sebe proslavio, nego ga je proslavio Otac, koji mu je rekao: “Zauvijek ti si svećenik nalik Melkisedeku” (Hebr. 5:6; Psal. 110:4). Prije svega, Krist je bio učinjen savršenim za službu velikog svećenika tako što se naučio poslušnosti iz onoga što je pretrpio, kako bi postao donositelj vječnoga spasenja svima koji su mu poslušni. Pavao je napisao hebrejskim kršćanima da im ‘ima mnogo toga reći, ali da je to teško objasniti’ jer su u duhovnom pogledu još uvijek djeca kojoj treba mlijeko, a zapravo bi već trebali biti učitelji. Dodao je: “Čvrsta je hrana za zrele, za one kojima je moć zapažanja iskustvom izvježbana za razlikovanje dobra i zla.” Stoga ih je potaknuo neka ‘napreduju prema zrelosti’ (Hebr. 5:11, 14; 6:1).

14. Kako kršćani mogu naslijediti obećanje i na čemu se temelji njihova nada?

¹⁴ One koji su upoznali riječ Božju, a potom otpali, nije moguće opet dovesti do pokajanja “jer sami ponovno na stup pribijaju Sina Božjeg i izvrgavaju ga ruglu”, napisao je Pavao. Samo vjerom i strpljivošću kršćani mogu naslijediti ono što je obećano Abrahamu, a sigurno i čvrsto jamstvo za ispunjenje Božjeg obećanja jesu dvije nepromjenjive stvari: Božja riječ i njegova zakletva. Njihova nada, koja je “sigurno i čvrsto sidro duše”, temelji se na tome što je Isus ušao “iza zavjese” kao Prethodnik i Veliki Svećenik nalik Melkisedeku (6:6, 19).

15. Što pokazuje da je svećenička služba Isusa Krista, koji je svećenik nalik Melkisedeku, veća od svećeničke službe sinova Levijevih?

¹⁵ Taj je Melkisedek bio “kralj Šalema” i “svećenik Boga Svevišnjega”. Čak mu je i patrijarh Abraham platio desetinu od svega, a preko njega ju je platio i Levi, koji je, slikovito govoreći, tada još bio u Abrahamovim bokovima. Stoga, kad je Melkisedek blagoslovio Abrahama, samim time blagoslovio je i nerođenog Levija, što pokazuje da je Melkisedekova svećenička služba uzvišenija od svećeničke službe sinova Levijevih. Osim toga, da se savršenstvo postiglo preko svećeničke službe sinova Levijevih odnosno Aronovih, ne bi bilo potrebno da se pojavi neki drugi svećenik koji je “nalik Melkisedeku”. A budući da se promijenila svećenička služba, Pavao kaže da se ‘morao promijeniti i zakon’ (7:1, 11, 12).

16. Zašto je Isusova svećenička služba veća od svećeničke službe svećenika koje je postavljao Zakon?

¹⁶ Zakon zapravo nije ništa učinio savršenim, nego se pokazao slabim i beskorisnim. Budući da su svećenici koje je postavljao Zakon bili smrtni ljudi, bilo ih je mnogo u nizu, ali Isusovu svećeničku službu, “budući da on zauvijek živi, nitko neće preuzeti. Zato i može u potpunosti spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ da se za njih zauzima”. Kao Veliki Svećenik, Isus je “vjeran, bezazlen, neokaljan, odijeljen od grešnika”, dok su veliki svećenici koji su bili postavljani po Zakonu imali slabosti, pa su morali prinositi žrtve najprije za svoje grijehe, a tek su onda mogli pred Bogom zastupati druge. Stoga Božja “riječ zakletve (...) postavlja Sina, koji je zauvijek učinjen savršenim” (7:24-26, 28).

17. U čemu je novi savez bolji od prijašnjega?

¹⁷ Novi je savez bolji od prijašnjega (8:1–10:31). Pavao je napisao da je Isus ‘posrednik saveza koji je bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima’ (8:6). Zatim je u cijelosti citirao Jeremiju 31:31-34, čime je pokazao da će sudionicima novog saveza Božji zakoni biti zapisani u umu i srcu, da će svi oni poznavati Jehovu i da se Jehova ‘više neće prisjećati grijeha njihovih’. Zbog tog je ‘novog saveza’ zastario onaj prijašnji (savez Zakona), za koji je Pavao rekao da je ‘blizu nestanka’ (Hebr. 8:12, 13).

18. Kako je Pavao usporedio prinošenje žrtava pod starim savezom s prinošenjem žrtava pod novim savezom?

¹⁸ Pavao za godišnje žrtve koje su se pod prijašnjim savezom prinosile u svetom šatoru kaže da su to bile “odredbe Zakona (...) nametnute do  vremena određenog da se sve dovede u red”. No kad je došao Krist kao Veliki Svećenik, došao je sa svojom dragocjenom krvlju, a ne s krvlju jaraca i junaca. Mojsije je škropljenjem životinjskom krvlju učinio pravomoćnim prijašnji savez i očistio zemaljski šator, koji je bio slika nebeskoga, no za nebeski šator bile su potrebne bolje žrtve, u skladu s novim savezom. Zato “Krist nije ušao u sveto mjesto načinjeno rukama, koje je preslika onoga stvarnog, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas”, napisao je Pavao. Krist ne mora svake godine prinositi žrtvu, kao što je to morao izraelski veliki svećenik, jer se ‘sada, na svršetku ovog poretka, pojavio jednom zauvijek da svojom žrtvom odstrani grijeh’ (9:10, 24, 26).

19. (a) Što Zakon nije mogao učiniti i zašto to nije mogao? (b) Što je Božja volja s obzirom na posvećenje?

¹⁹ Pavao je u zaključku rekao da se ‘u Zakonu nalazila tek sjena budućih blagoslova’, pa stoga neprestano prinošenje žrtava propisanih Zakonom nije kod ljudi moglo ukloniti “svijest o grijesima”. No za Isusa je rečeno da je došao u svijet vršiti Božju volju. “Po toj smo ‘volji’”, napisao je Pavao, “posvećeni prinošenjem tijela Isusa Krista jednom zauvijek.” Stoga je savjetovao hebrejskim kršćanima neka ustrajno i nepokolebljivo obznanjuju svoju vjeru te neka ‘razmišljaju jedni o drugima, kako bi se poticali na ljubav i dobra djela’, i neka ne propuštaju svoje sastanke. Zatim je napomenuo da onima koji namjerno griješe nakon što su dobro upoznali istinu ‘više ne preostaje žrtva za grijehe’ (10:1, 2, 10, 24, 26).

20. (a) Što je vjera? (b) Koga je sve Pavao naveo kao primjer uzorne vjere?

²⁰ Definicija i primjeri vjere (10:32–12:3). Pavao je poručio Hebrejima: “Sjećajte se prijašnjih dana kada ste, nakon prosvjetljenja, izdržali veliku borbu i patnje.” Zatim ih je potaknuo neka ne prestanu sa slobodom govoriti, jer to donosi veliku nagradu, nego neka budu ustrajni kako bi primili ono što je obećano i neka ‘vjeruju kako bi spasili svoj život’. Potom je Pavao prešao na temu o vjeri, koja je kršćanima uistinu potrebna. Najprije je dao definiciju vjere: “Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi.” Zatim je u samo jednom poticajnom poglavlju naveo čitav niz ljudi iz staroga doba koji su po vjeri živjeli, radili, borili se, trpjeli i postali nasljednici pravednosti. “Vjerom je Abraham” živio u šatorima s Izakom i Jakovom i očekivao “grad s pravim temeljima”, kojemu je graditelj Bog. ‘Vjerom je Mojsije’ ostao postojan “kao da vidi Nevidljivoga”. “Što još da kažem?” upitao je Pavao. Zatim je rekao: “Ponestat će mi vremena počnem li pričati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu te o Samuelu i drugim prorocima, koji su vjerom porazili kraljevstva, učinili što je pravedno, primili obećanja.” Drugi su pak bili iskušavani izrugivanjima, bičevanjima, okovima i tamnicama, ali nisu prihvatili da budu oslobođeni, “kako bi dobili bolje uskrsnuće”. Doista, “svijet ih nije bio dostojan”. Svi su oni zbog svoje vjere primili svjedočanstvo da su Bogu po volji, ali ono što im je bilo obećano primit će tek u budućnosti. “Dakle”, nastavio je Pavao, “budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i ustrajno trčimo trku koja je pred nama. Pritom uprimo pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa” (10:32, 39; 11:1, 8, 10, 27, 32, 33, 35, 38; 12:1, 2).

21. (a) Kako kršćani mogu ustrajati u borbi vjere? (b) Iz kojeg su snažnog razloga Hebreji trebali slušati Božja upozorenja?

²¹ Ustrajati u borbi vjere (12:4-29). Pavao je potaknuo hebrejske kršćane da ustraju u borbi vjere, jer ih Jehova odgaja i ukorava kao sinove. Rekao im je neka usprave oslabljene ruke i koljena i neka poravnaju staze kojima idu noge njihove. Također im je rekao neka se čuvaju da među njima ne iznikne kakav otrovni korijen i da se ne uprljaju, jer će u protivnom biti odbačeni, poput Ezava, koji nije cijenio ono što je sveto. Kod doslovne gore Mojsije je rekao: “Strah me je i drhtim”, jer je prizor koji je vidio — usplamtjeli oganj, gusti oblak i glas koji je čuo — bio vrlo strašan. No kršćani su pristupili nečemu što čovjeku još više ulijeva strahopoštovanje — gori Sionu i nebeskom Jeruzalemu, desecima tisuća anđela, skupštini prvorođenaca, Bogu, koji je Sudac svima, i Isusu, Posredniku novog i boljeg saveza. Zatim je Pavao Hebrejima naveo još snažniji razlog zašto trebaju slušati Božja upozorenja. U Mojsijevo vrijeme Božji je glas potresao zemlju, a sada je Bog obećao da će uskomešati i nebo i zemlju. Iz toga je Pavao izveo jasan zaključak: ‘Stoga, budući da trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, služimo Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem! Jer Bog je naš i vatra koja proždire’ (12:21, 28, 29).

22. Kojim je važnim savjetima Pavao zaključio poslanicu Hebrejima?

²² Razni savjeti u vezi s kršćanskim životom i službom (13:1-25). Pavao je poslanicu zaključio mnogim važnim savjetima: neka bratska ljubav i dalje vlada među vama, ne zaboravljajte gostoljubivost, neka kod svih vas brak bude častan, neka u vašem životu ne bude ljubavi prema novcu, budite poslušni onima koji vas predvode i ne dajte se zavesti tuđim učenjima. I na kraju: “Po Isusu uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime!” (13:15).

23. Što je Pavao rekao o Zakonu i čime je potkrijepio svoje riječi?

²³ Poslanica Hebrejima sadrži mnoštvo čvrstih dokaza o Kristovom uzvišenom položaju, koji su savršeno sastavljeni u cjelinu i potkrijepljeni mnogim navodima iz hebrejskih knjiga Biblije. Kao takva, ona je neosporno remek-djelo. U njoj su navedena različita obilježja Mojsijevog zakona — savez, krv, posrednik, sveti šator, svećenička služba, žrtve — i objašnjeno je da je sve to Bog dao kao sliku nečega mnogo uzvišenijeg što je trebalo doći i čime je trebao biti ispunjen Zakon, a središnja točka toga je Isus Krist i njegova žrtva. Pavao je rekao da je Zakon ‘zastario i da stari, te da je blizu nestanka’. A “Isus Krist je isti jučer i danas i zauvijek” (8:13; 13:8; 10:1). Kako li su sretni bili hebrejski kršćani kad su pročitali ovu poslanicu!

24. Kako nama danas koristi ono što je objašnjeno u poslanici Hebrejima?

²⁴ No od kakve je sve to koristi za nas danas? Naime, mi živimo u drugačijim okolnostima. Budući da nismo pod Zakonom, ima li u Pavlovoj argumentaciji nešto što je i za nas korisno? Doista ima. U poslanici je opisan veličanstveni novi savez koji se temelji na obećanju danom Abrahamu, naime da će se preko njegovog Potomka blagosloviti svi narodi na Zemlji. U ispunjenju tog Jehovinog davnog obećanja o blagoslovima preko Abrahamovog Potomka, Isusa Krista, nalazi se naša jedina nada u dobivanje vječnog života. Iako mi nismo pod Zakonom, rođeni smo u grijehu jer smo Adamovi potomci, i stoga nam je potreban milosrdan veliki svećenik koji može prinijeti punovažnu žrtvu za grijeh te doći pred Jehovu na nebo i ondje se zauzeti za nas. U ovoj je poslanici opisan takav Veliki Svećenik, koji nas može dovesti do života u Jehovinom novom svijetu, koji može suosjećati s nama u našim slabostima, koji je “poput nas iskušan u svemu” i koji nas poziva da ‘sa slobodom govora pristupimo prijestolju nezaslužene dobrote, da bi nam Bog pokazao milosrđe i iskazao nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć’ (4:15, 16).

25. Kako nam je Pavao pomogao da razumijemo mnoge pojedinosti iz hebrejskih knjiga Biblije?

²⁵ Osim toga, u Pavlovoj poslanici Hebrejima možemo naći upečatljive dokaze da su se davno zapisana proročanstva iz hebrejskih knjiga Biblije nakon mnogo godina na zadivljujući način ispunila. Sve nam to služi kao pouka i pruža nam utjehu. Naprimjer, u poslanici Hebrejima Pavao je riječi proročanstva o Kraljevstvu iz Psalma 110:1 pet puta primijenio na Isusa Krista kao obećanog Potomka koji će vladati tim Kraljevstvom i koji je ‘sjeo zdesna prijestolja Božjega’ i “čeka da njegovi neprijatelji budu položeni za podnožje nogama njegovim” (Hebr. 12:2; 10:12, 13; 1:3, 13; 8:1). Nadalje, Pavao je citirao Psalam 110:4 kako bi objasnio da Božji Sin vrši vrlo važnu službu kao onaj koji je zauvijek postao “svećenik nalik Melkisedeku”. Poput Melkisedeka iz staroga doba, koji je u biblijskom zapisu ‘bez oca, bez majke i bez rodoslovlja i nema ni početka danima njegovim ni kraja životu njegovu’, Isus je Kralj i ‘svećenik koji ostaje zauvijek’ kako bi temeljem svoje otkupne žrtve omogućio vječne blagoslove svima koji su poslušni njemu kao vladaru (Hebr. 5:6, 10; 6:20; 7:1-21). Pavao je na njega kao Kralja i Svećenika ukazivao citirajući Psalam 45:6, 7: “Bog je prijestolje tvoje u svu vječnost i žezlo kraljevstva tvojega žezlo je pravičnosti. Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje. Zato te Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje” (Hebr. 1:8, 9). Time što je naveo mnoštvo citata iz hebrejskih knjiga Biblije i objasnio da se ispunjavaju na Isusu Kristu Pavao nam je pomogao da razumijemo mnoge pojedinosti koje su povezane s Božjim naumom.

26. Kako nas poslanica Hebrejima potiče da s vjerom i ustrajno trčimo svoju trku?

²⁶ Kao što poslanica Hebrejima jasno pokazuje, Abraham je očekivao Božje Kraljevstvo, “grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog” — grad ‘koji pripada nebu’. “Vjerom je Abraham” nastojao doći u Kraljevstvo i puno je toga žrtvovao da bi mogao putem ‘boljeg uskrsnuća’ dobiti blagoslove tog Kraljevstva. Abraham i svi ostali muškarci i žene koji su živjeli po vjeri — onaj ‘veliki oblak svjedoka’ koji je Pavao opisao u 11. poglavlju poslanice Hebrejima — pružili su nam uistinu izvrstan primjer. Čitajući taj izvještaj, osjetit ćemo veliku radost u srcu i još ćemo više cijeniti to što imamo istu nadu kao i te vjerne osobe. Stoga nas se potiče da “ustrajno trčimo trku koja je pred nama” (11:8, 10, 16, 35; 12:1).

27. Koji su divni blagoslovi koje će donijeti Kraljevstvo istaknuti u poslanici Hebrejima?

²⁷ Citirajući Hagajevo proročanstvo, Pavao je čitateljima skrenuo pažnju na Božje obećanje: “Još jednom ja ću uskomešati ne samo zemlju nego i nebo” (Hebr. 12:26; Hag. 2:6). No Božje Kraljevstvo u kojem će vladati Isus Krist, Potomak, trajat će vječno. “Stoga, budući da trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, ostanimo dostojni Božje nezaslužene dobrote, po kojoj možemo služiti Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem.” Te upečatljive riječi jamče nam da će se Krist još jednom pokazati, ali ‘ne zato da bi opet uklanjao grijeh, i vidjet će ga oni koji ga željno očekuju da bi dobili spasenje’. Stoga, “po Isusu uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime!” Neka zauvijek bude posvećeno veliko ime Jehove Boga preko njegovog Kralja i Svećenika, Isusa Krista! (Hebr. 12:28; 9:28; 13:15).