1. Zašto se javlja pitanje je li Jakov napisao poslanicu koja nosi njegovo ime?

“SIŠAO je s uma.” To su o Isusu mislili njegovi rođaci. Tijekom njegove zemaljske službe “braća njegova nisu vjerovala u njega”, pa se Jakov, Josip, Šimun i Juda nisu ubrajali među Isusove prve učenike (Mar. 3:21; Ivan 7:5; Mat. 13:55). Na temelju čega se onda tvrdi da je Isusov polubrat Jakov napisao knjigu koja nosi njegovo ime?

2. Što potvrđuje da je Isusov polubrat Jakov napisao istoimenu poslanicu?

² Biblijski izvještaj pokazuje da se Jakovu ukazao uskrsnuli Isus, a to ga je nesumnjivo u potpunosti uvjerilo da je Isus doista Mesija (1. Kor. 15:7). U Djelima apostolskim 1:12-14 piše da su se Marija i Isusova braća i prije Pedesetnice okupljali na molitvu s apostolima u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu. No zar ovu poslanicu nije napisao jedan od apostola koji se zvao Jakov? Nije, jer na samom početku, prilikom predstavljanja, pisac za sebe ne kaže da je apostol, nego da je “rob Gospodina Isusa Krista”. Osim toga, Judine uvodne riječi slične su Jakovljevima, jer i on kaže da je “rob Isusa Krista, a brat Jakovljev” (Jak. 1:1; Juda 1). Iz toga možemo sa sigurnošću zaključiti da su Jakov i Juda, Isusova polubraća, napisali biblijske knjige koje nose njihovo ime.

3. Zašto je Jakov bio pogodna osoba za pisanje ove poslanice?

³ Jakov je bio vrlo pogodna osoba za pisanje poslanice u kojoj se kršćanskoj skupštini daje mnogo savjeta. Bio je nadglednik u jeruzalemskoj skupštini kojeg su braća izuzetno poštovala. Pavao je za “Jakova, brata Gospodinova”, rekao da je, uz Kefu i Ivana, jedan od ‘stupova’ u skupštini (Gal. 1:19; 2:9). Da je Jakov bio istaknuti nadglednik vidi se i iz toga što je Petar, nakon što je bio oslobođen iz zatvora, rekao neka se ta vijest javi “Jakovu i braći”. Osim toga, Jakov je govorio u ime ‘apostola i starješina’ kad su Pavao i Barnaba došli u Jeruzalem s molbom da se donese odluka u vezi s obrezanjem. A zanimljivo je da u grčkom tekstu i ta odluka i Jakovljeva poslanica započinju istim pozdravom, što također ukazuje na to da ih je napisala ista osoba (Djela 12:17; 15:13, 22, 23; Jak. 1:1).

4. Što ukazuje na to da je Jakovljeva poslanica napisana kratko prije 62. n. e.?

⁴ Povjesničar Josip Flavije kaže da je veliki svećenik Anan (Ananija), saducej, bio odgovoran za Jakovljevo pogubljenje kamenovanjem. To se dogodilo nakon smrti rimskog upravitelja Festa, otprilike 62. n. e., a prije nego što je njegov nasljednik Albin preuzeo dužnost. * No kada je Jakov napisao svoju poslanicu? On je svoju poslanicu napisao u Jeruzalemu i poslao je ‘dvanaesterim plemenima koja su rasijana po svijetu’ (Jak. 1:1). Trebalo je proći neko vrijeme da se kršćanstvo proširi nakon što je 33. n. e. bio izliven sveti duh, a trebalo je vremena i da se razviju uznemiravajuće okolnosti koje se opisuju u poslanici. Nadalje, poslanica pokazuje da u to vrijeme više nisu postojale samo male skupine kršćana, nego da su bile organizirane skupštine te da je bilo zrelih ‘skupštinskih starješina’ koji su se mogli moliti za slabe i pomagati im. Osim toga, trebalo je proći dovoljno vremena da se kod nekih razvije samodopadnost i isprazan, formalistički način štovanja Boga (2:1-4; 4:1-3; 5:14; 1:26, 27). Iz svega toga proizlazi da je Jakov svoju poslanicu najvjerojatnije napisao dosta godina nakon Pedesetnice 33. n. e., možda kratko prije 62. n. e. — pod uvjetom da je točan izvještaj Josipa Flavija o događajima povezanim s Festovom smrću i da je točan podatak da je Fest umro 62. n. e.

5. Što potvrđuje da je Jakovljeva poslanica vjerodostojna?

⁵ Što se tiče vjerodostojnosti Jakovljeve poslanice, ona se nalazi u Vatikanskom manuskriptu br. 1209 te u Sinajskom i u Aleksandrijskom manuskriptu. Nalazi se i u najmanje deset starih popisa koji su načinjeni prije koncila u Kartagi 397. n. e. * Ranocrkveni pisci često je citiraju. U cijeloj poslanici jasno je vidljiv potpuni sklad s ostalim nadahnutim knjigama Biblije.

6. (a) Što je navelo Jakova da napiše svoju poslanicu? (b) Je li ono što je Jakov rekao o vjeri proturječno onome što je o njoj govorio Pavao?

 ⁶ Zašto je Jakov napisao ovu poslanicu? Pažljivo razmatranje ove poslanice otkriva da su braća imala određene probleme zbog okolnosti koje su vladale u skupštinama. Budući da je došlo do snižavanja, pa čak i odbacivanja, kršćanskih mjerila ponašanja, neki su u duhovnom pogledu postali preljubnici jer su prijateljevali sa svijetom. U želji da izmisle proturječja, neki su tvrdili da Jakovljeva poslanica, koja potiče na to da se vjera dokaže djelima, pobija riječi iz Pavlovih poslanica u kojima piše da se spasenje dobiva zbog vjere, a ne zbog djela. No kontekst pokazuje da je Jakov govorio o vjeri koja je potkrijepljena djelima, a ne ostaje samo na riječima, dok se Pavlove riječi jasno odnose na vršenje djela propisanih Zakonom. Stoga Jakov zapravo nadopunjuje Pavlove argumente, a ide i korak dalje jer objašnjava kako se vjera pokazuje. Jakovljevi su savjeti vrlo praktični jer se bave problemima s kojima se kršćani svakodnevno suočavaju.

7. Kako je Jakov oponašao Isusove metode poučavanja i što je time postigao?

⁷ Usporedbe iz svakodnevnog života, koje, između ostalog, opisuju životinje, lađe, ratare i cvijeće, vrlo slikovito podupiru Jakovljevu argumentaciju o vjeri, strpljivosti i ustrajnosti. Budući da je time oponašao Isusove uspješne metode poučavanja, njegovi savjeti imaju veliku snagu. Jakov je ovom poslanicom ostavio dubok dojam na čitatelje jer je oštroumno proniknuo u motive pojedinaca.

8. Što čeka one koji su strpljivi i ustrajni u kušnjama, a kako prolaze oni koji se ne odupiru neispravnim željama?

⁸ Strpljivo ustrajati kao ‘izvršitelji riječi’ (1:1-27). Jakov je na početku poslanice uputio kršćanima ove ohrabrujuće riječi: “Smatrajte da se uistinu imate čemu radovati, braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama.” Rekao im je da će postati savršeni budu li strpljivi i ustrajni u kušnjama. Zatim je onima kojima nedostaje mudrosti savjetovao neka je s vjerom traže od Boga i neka pritom ne sumnjaju, da ne budu kao morski val nošen vjetrom. Objasnio je da će siromašni biti uzvišeni, a bogati će, slikovito govoreći, uvenuti kao cvijet koji se osuši. Potom je rekao da je sretan čovjek koji ustraje u kušnji, jer će ‘primiti nagradu — život koji je Jehova obećao onima koji ga ljube’. Objasnio je da Bog nikoga ne iskušava zlom, kako bi ga naveo na grijeh, nego čovjeka iskušavaju njegove neispravne želje, koje začnu i rađaju grijeh, a grijeh potom donosi smrt (1:2, 12, 22).

9. Što znači ‘izvršavati riječ’ i kakvo je štovanje po volji Bogu?

⁹ Odakle su svi dobri darovi? Od “Oca nebeskih svjetlila”, koji se nikad ne mijenja. “Po svojoj volji”, kaže Jakov, “rodio nas je riječju istine, da i mi budemo prvine među stvorenjima njegovim.” Stoga kršćani trebaju biti brzi slušati, a spori govoriti i spori srditi se. Također trebaju odbaciti svu prljavštinu i zloću i prihvatiti da se u njih usađuje Božja riječ koja donosi spasenje. “Nemojte samo slušati riječ nego je i izvršujte”, rekao je Jakov. Jer ako se tko zadubi u zakon slobode, uspoređen s ogledalom, i prione uz njega, ‘bit će sretan što postupa po njemu’. Ako netko misli da je pravi vjernik, a ne zauzdava svoj jezik, njegovo je štovanje isprazno. A “štovanje koje je čisto i neokaljano pred našim Bogom i Ocem jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se prljavštine ovoga svijeta” (1:17, 18, 22, 25, 27).

10. (a) Kakav je problem postojao među braćom i kakav su savjet dobila? (b) Kako su djela povezana s vjerom?

¹⁰ Vjera se usavršuje pravednim djelima (2:1-26). Braća su pravila razlike među sobom i više su cijenila bogate nego siromašne. Zato ih je Jakov upitao: “Nije li Bog izabrao one koji su u svijetu siromašni da budu bogati u vjeri i nasljednici kraljevstva?” Uostalom, bogati su ih ljudi tlačili! Stoga je savjetovao braći neka izvršavaju kraljevski zakon: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe”, i neka ne budu pristrana. Rekao im je i da trebaju biti milosrdni, kao što i Zakon nalaže, jer tko prekrši samo jednu odredbu Zakona, kriv je kao da je sve prekršio. Od vjere koja nije potkrijepljena djelima nema koristi, kao što nema koristi od toga da netko kaže svome bratu ili sestri koji nemaju odjeće ni hrane neka se ‘griju i nasite’, a ne da im ono što im je potrebno. Može li se vjera pokazati bez djela? Nije li se Abrahamova vjera usavršila njegovim djelima — time što je Izaka prinio na žrtvenik? Isto tako, i bludnica Rahaba bila je ‘proglašena pravednom zbog svojih djela’. Dakle, vjera bez djela je mrtva (2:5, 8, 16, 19, 25).

11. (a) Kojim se usporedbama Jakov poslužio da bi dao savjete u vezi s jezikom? (b) Kako netko može pokazati da je mudar i razborit?

¹¹ Upravljati jezikom i naučavati mudrost odozgo (3:1-18). Daljnje pouke glase: Braća trebaju shvatiti da je ozbiljna odgovornost biti učitelj, i stoga će oni koji to jesu biti strože suđeni. Svi često griješimo. Kao što se uzdama upravlja cijelim tijelom konja i malim kormilom usmjerava velika lađa, tako i jezik, iako je maleni ud, ima veliku moć. On je poput vatre koja može zapaliti veliku šumu! Lakše je ukrotiti divlje životinje nego jezik. Njime ljudi blagoslivljaju Jehovu, ali i proklinju druge ljude. Ne valja tako činiti. Zar iz istog izvora  izvire i slatka i gorka voda? Može li smokva roditi masline ili loza smokve? Može li od slane vode nastati slatka voda? Jakov je upitao: “Tko je mudar i razborit među vama?” Zatim je rekao neka takav pokaže svoja djela s blagošću te neka ne bude svadljiv i tjelesan i neka se ne hvališe protiv istine. Jer “mudrost odozgo prije svega je čista, zatim mirotvorna, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna” (3:13, 17).

12. (a) Koji su problemi postojali u skupštini i što je bio uzrok problema? (b) Koje osobine i postupke kršćani trebaju izbjegavati, a koja je osobina Jehovi po volji?

¹² Boriti se protiv sebičnih želja, ne prijateljevati sa svijetom (4:1-17). Jakov je upitao svoju braću: “Odakle borbe među vama?” Zatim je sam dao odgovor: “Od vaših sebičnih želja”! Neki su imali pogrešne motive. One koji su htjeli biti prijatelji svijetu nazvao je ‘preljubnicima’ i rekao da time postaju neprijatelji Bogu. Stoga je potaknuo braću: “Suprotstavite se Đavlu, i pobjeći će od vas! Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” Jehova će uzvisiti one koji su ponizni. Zatim je opomenuo braću neka prestanu osuđivati jedni druge. A budući da nitko ne zna što će mu se dogoditi sutra, savjetovao im je neka kažu: “Ako bude Jehovina volja, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono.” Zatim je dodao opomenu: svako je razmetanje zlo i grijeh je znati što je ispravno, a ne činiti to (4:1, 4, 7, 8, 15).

13. (a) Zašto je Jakov rekao da će bogataši loše proći? (b) Kojom se usporedbom Jakov poslužio da bi istaknuo važnost strpljivosti i ustrajnosti i čemu se mogu nadati oni koji ih pokazuju?

¹³ Sretni su oni koji ustrajno čine ono što je pravedno (5:1-20). “Bogataši, plačite i ridajte!” napisao je Jakov. ‘Hrđa bogatstva vašega bit će svjedočanstvo protiv vas. Jehova nad vojskama čuo je vapaje žetelaca kojima ste vi uskratili plaću. Vi raskošno živite i predali ste se zadovoljstvima. Osudili ste i ubili pravednika.’ S druge strane, budući da se bilo približilo vrijeme Gospodinove prisutnosti, Jakov je savjetovao braći neka budu strpljiva, poput ratara koji čeka svoj urod, i neka im uzor budu proroci, “koji su govorili u ime Jehovino”. Zatim je rekao da su sretni oni koji su ustrajali. Potaknuo je braću da razmišljaju o Jobovoj ustrajnosti i o ishodu koji je Jehova dao — ‘vidjelo se da je Jehova pun samilosti i milosrdan’ (5:1-6, 10, 11).

14. Koji su savjeti u vezi s priznavanjem grijeha i molitvom dani u zaključnim recima Jakovljeve poslanice?

¹⁴ Potom je savjetovao braći neka se više ničim ne zaklinju. Umjesto toga, ‘kad kažu: “Da”, neka to znači “da”, a kad kažu: “Ne”, neka to znači “ne”’. Trebali su priznavati svoje grijehe i moliti se jedni za druge. Ilijine su molitve bile uslišene, što pokazuje da “usrdna molitva pravednikova ima veliku snagu”. Ako tko odluta od istine, onaj tko ga vrati s krivog puta ‘spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha’ (5:12, 16, 20).

15. Kako je Jakov objašnjavao primjenu misli iz hebrejskih knjiga Biblije? Navedi primjere.

¹⁵ Iako je Jakov samo dvaput spomenuo Isusovo ime (1:1; 2:1), objasnio je kako u svakodnevnom životu primijeniti učenja koja je iznio njegov Gospodar, što se vidi kad se Jakovljeva poslanica usporedi s Propovijedi na gori. Istovremeno, Jehovino se ime spominje 13 puta (u prijevodu Novi svijet) i ističe se da će on kršćane koji sačuvaju vjeru nagraditi u skladu sa svojim obećanjima (4:10; 5:11). Jakov se više puta poslužio usporedbama i prikladnim citatima iz hebrejskih knjiga Biblije kako bi na temelju njih dao praktične savjete. Da bi naznačio odakle uzima citate, koristio je izraze: “prema riječima iz Pisma”, ‘ispunile su se riječi iz Pisma’ i ‘Pismo kaže’, a potom je objasnio kako te retke kršćani trebaju primijeniti u životu (2:8, 23; 4:5). Svojim je čitateljima dao vrlo jasne savjete i izgrađivao je kod njih vjeru u Božju Riječ kao skladnu cjelinu. Učinio je to tako što je svoje čitatelje podsjetio na to da su Abrahamova djela proizašla iz njegove vjere, da je Rahaba djelima pokazala vjeru, da je Job vjerno ustrajao u kušnjama i da je Ilija bio svjestan važnosti molitve (Jak. 2:21-25; 5:11, 17, 18; 1. Mojs. 22:9-12; Još. 2:1-21; Job 1:20-22; 42:10; 1. Kralj. 17:1; 18:41-45).

16. Koje je savjete i upozorenja dao Jakov i kakvu mudrost oni sadrže?

¹⁶ Iznimno su važni Jakovljevi savjeti da izvršavamo riječ Božju, a ne samo da je slušamo, da vjeru dokazujemo pravednim djelima, da budemo radosni zbog toga što ostajemo vjerni u kušnjama, da od Boga tražimo mudrost, da mu se često približimo u molitvi i da izvršavamo kraljevski zakon: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe” (Jak. 1:22; 2:24; 1:2, 5; 4:8; 5:13-18; 2:8). Jakov je odlučno upozorio kršćane da ne smiju naučavati pogrešna učenja, svojim jezikom nanositi zlo drugima, praviti razlike među braćom u skupštini, pothranjivati sebične želje i uzdati se u propadljivo bogatstvo (3:1, 8; 2:4; 4:3; 5:1, 5). Vrlo je jasno objasnio da biti prijatelj sa svijetom znači činiti duhovni preljub, a to dovodi do neprijateljstva s Bogom, te da štovanje koje je čisto u Božjim očima jest ovo: “Brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se prljavštine ovoga svijeta” (4:4; 1:27). Svi ti praktični i lako razumljivi savjeti upravo su ono što bi čovjek i očekivao od osobe koja  je bila jedan od ‘stupova’ kršćanske skupštine u prvom stoljeću (Gal. 2:9). Korisni savjeti iz ove poslanice i danas, u ovim burnim vremenima, služe kao putokaz kršćanima jer sadrže “mudrost odozgo”, koja donosi “plod pravednosti” (3:17, 18).

17. Što je Jakov naveo kao snažan razlog za pokazivanje nepokolebljive vjernosti?

¹⁷ Jakov je žarko želio pomoći svojoj braći da ostvare svoj cilj — život u Božjem Kraljevstvu. Stoga ih je potaknuo: “I vi budite strpljivi i neka vam srca očvrsnu, jer se približilo vrijeme Gospodinove prisutnosti.” Rekao im je da će biti sretni ako ustraju u kušnjama jer će time ugoditi Bogu, koji će ih za to nagraditi ‘životom što ga je obećao onima koji ga ljube’ (5:8; 1:12). Tako je Božje obećanje o nagradi — bilo besmrtnom životu na nebu bilo vječnom životu na Zemlji — naglašeno kao snažan razlog za pokazivanje nepokolebljive vjernosti. Ova izvanredna poslanica potiče sve kršćane da ustraju u borbi za vječni život — bio to život na nebu ili život u Jehovinom novom svijetu u kojem će vladati Jehovin obećani Kralj, naš Gospodin Isus Krist (2:5).