1. U kakvim se okolnostima nalazio Izrael 1473. pr. n. e.?

BILA je godina 1473. pr. n. e. Situacija je bila vrlo dramatična i napeta. Izraelci, utaboreni u moapskim ravnicama, bili su spremni ući u Obećanu zemlju, Kanaan. Područje s druge strane Jordana zauzimala su brojna mala kraljevstva, a svako je imalo svoju vojsku. Ta su kraljevstva bila razjedinjena i oslabljena jer su dugo godina bila pod ugnjetavačkom vlasti Egipta. No izraelskom su narodu predstavljala ogromnu prepreku. Da bi osvojili zemlju, Izraelci su trebali zauzeti mnoge utvrđene gradove, poput Jerihona, Aja, Hasora i Lakiša. Pred Izraelcima su bila teška vremena. Trebali su voditi i dobiti odlučujuće bitke, u koje će se uključiti i Jehova čineći velika čuda za svoj narod kako bi ispunio svoje obećanje da će ih naseliti u Obećanoj zemlji. Bilo je za očekivati da će te upečatljive povijesne događaje u kojima je Jehova vodio svoj narod zapisati netko tko je osobno sve to vidio. Nitko to nije mogao napraviti bolje od Jošue, kojega je Jehova imenovao za Mojsijevog nasljednika (4. Mojs. 27:15-23).

2. Po čemu se vidi da je Jošua s razlogom bio izabran da vodi narod i zapisuje događaje?

² Jošua je s razlogom bio izabran da vodi narod i zapisuje predstojeće događaje. On je blisko surađivao s Mojsijem prethodnih 40 godina u pustinji. Bio je “sluga Mojsijev od svoje mladosti” i dokazao je da je sposoban preuzeti ulogu vjerskog i vojnog vođe (4. Mojs. 11:28; 2. Mojs. 24:13; 33:11; Još. 1:1). On je bio zapovjednik izraelske vojske koja je porazila Amalečane 1513. pr. n. e., one godine kad su Izraelci napustili Egipat (2. Mojs. 17:9-14). Bio je Mojsijev vjerni suradnik i neustrašivi vojni zapovjednik, pa je bilo sasvim prirodno što je Efrajimovo pleme upravo njega izabralo za svog predstavnika kad je svako pleme trebalo izabrati jednog čovjeka za opasan zadatak izviđanja Kanaana. Hrabrost i vjernost koje je tom prilikom pokazao omogućile su mu da uđe u Obećanu zemlju (4. Mojs. 13:8; 14:6-9, 30, 38). Jošua, sin Nunov, bio je uistinu ‘čovjek koji ima duha’, čovjek koji ‘u svemu sluša Jehovu’, čovjek “pun duha mudrosti”. Stoga ne iznenađuje što je Izrael “služio Jehovi svega vijeka Jošuina” (4. Mojs. 27:18; 32:12; 5. Mojs. 34:9; Još. 24:31).

3. Što dokazuje da je Jošua bio stvarni Jehovin sluga i pisac knjige koja nosi njegovo ime?

³ Jošua je zbog svog iskustva, pouke koju je primao i prokušanih osobina koje je imao kao vjerni Jehovin sluga sigurno bio pogodna osoba da napiše jedan dio ‘Pisma nadahnutog od Boga’. Jošua nije mitska ličnost, nego stvarni Jehovin sluga. Spominje se po imenu u grčkom dijelu Biblije (Djela 7:45; Hebr. 4:8). Kao što je Mojsije zapisivao događaje koji su se zbivali za vrijeme njegovog života, logično je da je i njegov nasljednik Jošua zapisivao događaje koje je osobno vidio. Jošua 6:25 potvrđuje da je knjigu napisao netko tko je prisustvovao opisanim događajima. Prema židovskoj predaji ovu je knjigu napisao Jošua, a i sama knjiga kaže: “Potom je Jošua te riječi napisao u knjigu zakona Božjega” (Još. 24:26).

4. Kako jedno ispunjeno proročanstvo i svjedočanstvo pisaca Biblije iz kasnijeg razdoblja dokazuju da je Jošuina knjiga nadahnuta od Boga?

⁴ Kad je Jerihon bio razoren, Jošua je izrekao proročanstvo u kojem je prokleo svakog tko bi obnovio taj grad. To se proročanstvo na upečatljiv način ispunilo 500 godina kasnije, u vrijeme izraelskog kralja Ahaba (Još. 6:26; 1. Kralj. 16:33, 34). Pisci Biblije iz kasnijeg razdoblja često su spominjali događaje opisane u Jošuinoj knjizi, pružajući tako daljnji dokaz da je ona nadahnuta od Boga. Na te su događaje često ukazivali pisci psalama (Psal. 44:1-3; 78:54, 55; 105:42-45; 135:10-12; 136:17-22), zatim Nehemija (Neh. 9:22-25), Izaija (Iza. 28:21), apostol Pavao (Djela 13:19; Hebr. 11:30, 31) i učenik Jakov (Jak. 2:25).

5. (a) Koje vremensko razdoblje obuhvaća Jošuina knjiga? (b) Zašto je ime “Jošua” prikladno?

⁵ Jošuina knjiga obuhvaća više od 20 godina — od 1473. pr. n. e., kad su Izraelci ušli u Kanaan, do otprilike 1450. pr. n. e., kad je, po svemu sudeći, Jošua umro. I samo ime “Jošua” (hebrejski: Jehošua), koje znači “Jehova je spasenje”, odgovara  Jošuinoj ulozi vidljivog vođe koji je vodio Izraelce tijekom osvajanja Obećane zemlje. On je svu slavu pripisao Jehovi, njihovom Izbavitelju. Ova se knjiga u Septuaginti zove Iesous (grčki oblik imena Jehošua), a odatle potječe i ime “Isus”. Jošua je zbog izuzetne hrabrosti, poslušnosti i čestitosti izvanredno predočavao “našega Gospodina Isusa Krista” (Rim. 5:1).

6. Na koje je logične dijelove podijeljena Jošuina knjiga?

⁶ Knjiga je podijeljena na četiri logična dijela: (1) ulazak u Obećanu zemlju, (2) osvajanje Kanaana, (3) podjela zemlje i (4) Jošuine posljednje opomene. Cijeli je izvještaj vrlo živopisan i prepun uzbudljivih događaja.

7. Kako je Jehova ohrabrio i savjetovao Jošuu?

⁷ Ulazak u Obećanu zemlju (1:1–5:12). Jehova je znao kakva iskušenja predstoje Izraelcima, pa je odmah na početku ohrabrio Jošuu i dao mu dobar savjet: “Samo budi hrabar i vrlo jak! (...) Neka se ova knjiga zakona ne odvaja od usta tvojih! Pažljivo je čitaj dan i noć, da bi savjesno činio sve što je u njoj napisano, jer tada ćeš biti uspješan na putu svojemu i tada ćeš postupati mudro! Opet ti zapovijedam: Budi hrabar i jak (...) jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!” (1:7-9). Jošua je Jehovi pripisao ulogu pravog Vođe i Zapovjednika te je odmah poslušao zapovijed i počeo pripremati narod za prelazak Jordana. Izraelci su Jošuu prihvatili kao Mojsijevog nasljednika i obećali mu vjernost. Sada su mogli krenuti u osvajanje Kanaana.

8. (a) Kako je Rahaba pokazala vjeru? (b) Kako je Jehova dokazao da se kao “živi Bog” nalazi među Izraelcima?

⁸ Izraelci su poslali dvojicu uhoda da izvide Jerihon. Bludnica Rahaba pokazala je da vjeruje u Jehovu jer je bila spremna izložiti opasnosti vlastiti život kako bi sakrila uhode. Uhode su joj se zauzvrat zakleli da će je poštedjeti kad Jerihon bude razoren. Po povratku su izvijestili narod da se svi stanovnici te zemlje boje Izraelaca. Budući da je dobio povoljan izvještaj, Jošua je odmah poveo narod prema Jordanu, koji se u to doba prelijevao preko obala. Tada je Jehova dao Izraelcima jasan dokaz da podupire Jošuu i da se “živi Bog” nalazi među njima, kao što je bilo i u Mojsijevo vrijeme (3:10). Kad su svećenici koji su nosili kovčeg saveza ušli u Jordan, vode su se uzvodno zaustavile i Izraelci su prešli rijeku po suhom tlu. Jošua je uzeo dvanaest kamenova iz sredine rijeke kao spomen na taj događaj, a drugih je dvanaest kamenova postavio u rijeku, na mjesto gdje su stajali svećenici. Potom su i svećenici prešli rijeku, a voda je opet počela teći i prelijevati se preko obala.

9. Što se dogodilo u Gilgalu?

⁹ Kad su prešli na drugu stranu, utaborili su se u Gilgalu, između Jordana i Jerihona. Ondje je Jošua postavio kamenove da služe kao spomen na taj događaj i da svjedoče budućim naraštajima, rekavši: “Da bi svi narodi na zemlji znali kako je moćna ruka Jehovina, a vi sami da se uvijek bojite Jehove, Boga svojega” (4:24). (Iz Jošue 10:15 može se zaključiti da su nakon toga Izraelci neko vrijeme koristili Gilgal kao svoje glavno taborište.) Ondje su se sinovi Izraelovi obrezali, jer se tijekom putovanja kroz pustinju nisu obrezivali. Proslavili su Pashu, mana se prestala pojavljivati i Izraelci su napokon počeli jesti plodove Obećane zemlje.

10. Koje je upute o osvajanju Jerihona dao Jehova Jošui i koji su uzbudljivi događaji uslijedili?

¹⁰ Osvajanje Kanaana (5:13–12:24). Prvi cilj sada je bio nadohvat ruke. No kako osvojiti Jerihon, grad opasan zidinama, koji se “zatvorio i utvrdio”? (6:1). Jehova je Jošui za to dao detaljne upute preko ‘kneza Jehovine vojske’ kojega mu je poslao (5:14). Izraelska je vojska trebala tijekom šest dana jedanput dnevno obići oko grada. Naprijed su trebali ići ratnici, a za njima povorka svećenika koji su puhali u ovnujske rogove i drugih svećenika koji su nosili kovčeg saveza. Sedmoga su dana trebali sedam puta obići oko grada. Jošua je sve te zapovijedi točno prenio narodu. Vojska je obilazila oko Jerihona upravo onako kako im je bilo zapovjeđeno. Nije se čula nijedna riječ. Čuo se samo topot nogu i zvuk rogova u koje su puhali svećenici. A kad su sedmoga dana sedmi put obišli oko grada, Jošua je dao narodu znak da poviče iz sveg glasa. Kad se narod oglasio “snažnim ratnim poklikom”, zidine Jerihona počele su se rušiti (6:20). Narod je sa svih strana prodro u grad, osvojio ga i spalio. Spasili su se samo vjerna Rahaba i njena obitelj.

11. Kako su Izraelci nakon neuspjelog pokušaja ipak osvojili Aj?

¹¹ Potom su krenuli na zapad prema Aju. Bili su uvjereni da će postići još jednu laku pobjedu, ali ta se samouvjerenost ubrzo pretvorila u očaj jer su stanovnici Aja nanijeli težak poraz izraelskoj vojsci od 3 000 ljudi, poslanoj da osvoji grad. Što se dogodilo? Da li ih je Jehova ostavio? Jošua je bio uznemiren i obratio se Jehovi. Jehova mu je otkrio da netko iz tabora nije poslušao njegovu zapovijed da se uništi sve u Jerihonu, nego je ukrao neke stvari i sakrio ih. Da bi Izrael mogao i dalje napredovati i imati Jehovin blagoslov, trebalo je tu nečistoću maknuti iz tabora. Jošua je uz Božje vodstvo otkrio da je Akan krivac, te su on i njegova obitelj bili pogubljeni kamenovanjem. Izraelci su ponovno stekli Jehovinu milost, pa su opet  napali Aj. Jehova im je ponovno dao upute kako da napadnu grad. Namamili su građane Aja da iziđu iz svog utvrđenog grada i upadnu u zasjedu. Grad je bio osvojen i razoren, a svi stanovnici pobijeni (8:26-28). S neprijateljima nisu smjeli sklopiti nikakvu nagodbu.

12. Koju je Božju zapovijed izvršio Jošua?

¹² Jošua je nakon toga na gori Ebalu sagradio žrtvenik po zapovijedi koju je Jehova dao preko Mojsija i na njemu je “prepisao zakon” (8:32). Potom je svemu narodu pročitao riječi Zakona — i blagoslove i prokletstva — dok je jedna polovina naroda stajala pred gorom Gerizimom, a druga pred gorom Ebalom (5. Mojs. 11:29; 27:1-13).

13. Kako je završila prijevara koje su se Gibeonjani ‘mudro dosjetili’?

¹³ Nekolicina malih kanaanskih kraljevstava bila je uznemirena brzim nadiranjem Izraelaca i stoga se odlučila ujediniti i pokušati zaustaviti napredovanje Jošuine vojske. No kad su ‘stanovnici Gibeona čuli što je Jošua učinio Jerihonu i Aju, mudro su se dosjetili što da učine’ (Još. 9:3, 4). Pretvarajući se da dolaze iz zemlje daleko od Kanaana, uspjeli su s Jošuom sklopiti savez “da će ih ostaviti na životu”. Kad su Izraelci otkrili prijevaru, odlučili su održati svoje obećanje, ali su odredili da Gibeonjani “sijeku drva i donose vodu” poput ‘najnižih robova’. Tako su djelomično ispunili nadahnuto proročanstvo u kojem je Noa prokleo Hamovog sina Kanaana (Još. 9:15, 27; 1. Mojs. 9:25).

14. Kako je Jehova kod Gibeona pokazao da se borio za Izraela?

¹⁴ Činjenicu da su Gibeonjani stali na stranu Izraelaca nije se smjelo shvatiti olako jer je “Gibeon bio veliki grad, (...) veći od Aja, a svi muškarci njegovi bili su junaci” (Još. 10:2). Jeruzalemski kralj Adoni-Sedek smatrao je da to predstavlja prijetnju i njemu i drugim kanaanskim kraljevstvima. Stoga je odlučio kazniti Gibeonjane kako bi spriječio da još tko prebjegne neprijatelju. Tako su se skupili Adoni-Sedek i još četiri kralja (vladari gradova-kraljevstava Hebrona, Jarmuta, Lakiša i Eglona) i krenuli su u rat protiv Gibeona. Jošua se držao svog saveza s Gibeonjanima i, nakon što je cijelu noć išao iz Gilgala, do nogu je potukao vojske petorice kraljeva. Jehova se ponovno uključio u bitku nadljudskom silom i čudima, a posljedice su bile pogubne. S neba je počela padati krupna tuča od koje je poginulo više neprijatelja nego od mača izraelske vojske. A onda se dogodilo čudo nad čudima — “sunce je stajalo nasred neba i skoro cijeli dan nije pohitjelo da zađe” (10:13). Tako su Izraelci mogli dovršiti bitku. Svjetovna mudrost pokušava osporiti vjerodostojnost tog čudesnog događaja, ali oni koji imaju čvrstu vjeru ne sumnjaju u istinitost ovog nadahnutog izvještaja, jer znaju da Jehova može kontrolirati sile u svemiru te upravljati njima kako god želi. Doista se može reći da se “Jehova borio za Izraela” (10:14).

15. Opiši kako je teklo osvajanje Kanaana i kako je završila odlučujuća bitka kod Hasora.

¹⁵ Nakon što je pogubio pet kraljeva, Jošua je razorio Makedu i pobio sve u njoj. U brzom prodoru na jug razorio je Libnu, Lakiš, Eglon, Hebron i Debir — gradove u brdima, između Slanog mora i Velikog mora. Dotad se već vijest o nadiranju Izraelaca proširila po cijelom Kanaanu. Na sjeveru je hasorski kralj Jabin pozvao na uzbunu. Razaslao je poziv kraljevima s obje strane Jordana da se skupe i zajedno odupru Izraelcima. Udružene neprijateljske vojske utaborile su se kod meromskih voda, a bilo ih je “mnogo kao pijeska na obali morskoj” (11:4). Jehova je ponovno obećao Jošui pobjedu i dao mu upute kako da vodi bitku. Kakav je bio ishod? Neprijatelji Jehovinog naroda doživjeli su još jedan težak poraz. Jošua je spalio Hasor, a druge gradove koji su se bili udružili s njim potpuno je razorio i pobio sve njihove stanovnike i kraljeve. Tako je diljem Kanaana proširio područje pod izraelskom vlašću. Porazio je trideset i jednog kralja.

16. Kako je bila podijeljena zemlja?

¹⁶ Podjela zemlje (13:1–22:34). Premda su izvojevali mnoge pobjede, razorili mnoge važne utvrđene gradove i slomili dotadašnji organizirani otpor, “još je mnogo zemlje ostalo neosvojeno” (13:1). Jošua je imao oko 90 godina, a trebao je obaviti još jedan veliki posao — razdijeliti zemlju u nasljedstvo deveterim plemenima i polovini Manašeovog plemena. Rubenovo i Gadovo pleme te polovina Manašeovog plemena već su bili dobili u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana, a Levijevo pleme nije trebalo dobiti ništa jer je “Jehova, Bog Izraelov”, bio njihovo nasljedstvo (13:33). Jošua je uz pomoć svećenika Eleazara podijelio zemlju zapadno od Jordana. Kaleb, koji je imao 85 godina i koji je bio spreman do kraja svog života boriti se protiv Jehovinih neprijatelja, zatražio je i dobio područje Hebrona, na kojem su živjeli Anakovci (14:12-15). Kad su sva plemena ždrijebom dobila nasljedstvo, Jošua je zatražio grad Timnat-Serah u efrajimskim brdima i dobio ga je “po zapovijedi Jehovinoj” (19:50). Šator sastanka postavili su u Šilu, koji se također nalazio u efrajimskim brdima.

17. Kako su bili izabrani gradovi-utočišta i gradovi za sinove Levijeve?

¹⁷ Odredili su šest gradova-utočišta za nenamjerne ubojice, tri sa svake strane Jordana. Zapadno od Jordana odredili su Kedeš u Galileji, Šekem  u Efrajimu i Hebron u Judinim brdima. Na istočnoj strani bili su Beser na Rubenovom području, Ramot u Gileadu i Golan u Bašanu. Te su gradove “posvetili” (20:7). Ždrijebom je bilo izabrano četrdeset i osam gradova s pašnjacima, koji su bili izdvojeni iz nasljedstva svakog plemena, da u njima žive sinovi Levijevi. U taj je broj ulazilo i šest gradova-utočišta. Tako su Izraelci “zaposjeli [zemlju] i nastanili se u njoj”. Dogodilo se upravo onako kako je Jehova obećao, “sve se ispunilo” (21:43, 45).

18. Koji je ozbiljan nesporazum nastao između istočnih i zapadnih plemena i kako je bio riješen?

¹⁸ Ratnici iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena, koji su sve to vrijeme bili s Jošuom, vratili su se na svoje nasljedstvo preko Jordana nakon što ih je Jošua opomenuo da ostanu vjerni i blagoslovio ih. Kad su se vratili, kod Jordana su podigli veliki žrtvenik. Zbog toga je nastao ozbiljan nesporazum. Budući da je šator sastanka u Šilu bio određen da se u njemu vrši služba Jehovi, zapadna su se plemena pobojala da taj čin predstavlja izdaju i nevjernost, pa su krenula u bitku protiv navodnih buntovnika. No krvoproliće je bilo spriječeno jer su istočna plemena objasnila da taj žrtvenik nisu podigli da na njemu prinose žrtve, nego da on bude “svjedok između [Izraelaca s istočne i zapadne strane Jordana] da je Jehova pravi Bog” (22:34).

19, 20. (a) Koje su bile posljednje Jošuine opomene? (b) Koji je izbor stavio pred Izraelce i kako je objasnio što trebaju izabrati?

¹⁹ Jošuine posljednje opomene (23:1–24:33). “Proteklo je dosta vremena otkako je Jehova dao Izraelu da počine od svih neprijatelja unaokolo, i Jošua je ostario i zašao u godine”, pa je zato sazvao sav izraelski narod kako bi mu posljednji put prenio nadahnute opomene (23:1). Jošua je do samoga kraja ostao ponizan i Jehovi je pripisao sve zasluge za velike pobjede nad narodima. Htio je da sav narod ostane vjeran Bogu. “Budite vrlo hrabri da držite i vršite sve što je napisano u knjizi zakona Mojsijeva, tako da od toga ne odstupate ni desno ni lijevo” (23:6). Nisu smjeli štovati lažne bogove, nego su trebali ‘stalno paziti na duše svoje, da bi ljubili Jehovu, Boga svojega’ (23:11). Nisu smjeli sklapati nagodbe s preostalim Kanaancima, stupati u brak s njima niti sklapati međuvjerske saveze, jer bi time izazvali Jehovin gnjev.

²⁰ Jošua je okupio sva plemena u Šekemu i pozvao njihove predstavnike da stanu pred Jehovu, a zatim je prenio narodu što je sam Jehova rekao o tome kako je postupao sa svojim narodom od vremena kad je pozvao Abrahama i doveo ga u Kanaan pa sve do osvajanja i zauzimanja Obećane zemlje. Jošua je ponovno upozorio Izraelce da se čuvaju krive religije i pozvao ih da se ‘boje Jehove i služe mu čestito i vjerno’. Da, glavna je poruka bila: ‘Služite Jehovi!’ Zatim je pred njih stavio jasan izbor: “Izaberite sebi danas kome ćete služiti — da li bogovima kojima su služili praoci vaši (...) ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji živite. A ja i dom moj služit ćemo Jehovi!” Potom je s uvjerenjem, kakvo je imao i Mojsije, podsjetio Izraelce da je Jehova “sveti Bog, Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu”. Zbog toga su trebali uništiti tuđe bogove. To je potaknulo narod da jednodušno kaže: “Jehovi, Bogu svojemu, služit ćemo i glas ćemo njegov slušati!” (24:14, 15, 19, 24). Prije nego što ih je otpustio, Jošua je s njima sklopio savez, napisao je te riječi u knjigu Božjeg zakona i postavio veliki kamen kao svjedočanstvo o tome. Jošua je umro u dubokoj starosti, u dobi od 110 godina, i bio je sahranjen u Timnat-Serahu.

21. Koji je mudar savjet danas izuzetno koristan?

²¹ Diraju li i tebe u srce posljednje Jošuine opomene i poticaji na vjernu službu dok ih čitaš? Slažeš li se s Jošuinim riječima koje je izrekao prije više od 3 400 godina: “A ja i dom moj služit ćemo Jehovi”? Možda doživljavaš kušnje zato što služiš Jehovi ili si možda iz nekog razloga odvojen od drugih vjernih Božjih slugu. Da li te ohrabruju riječi koje je Jehova uputio Jošui na početku putovanja u Obećanu zemlju: “Samo budi hrabar i vrlo jak”? Osim toga, sigurno si uvidio da je od neprocjenjive vrijednosti slušati Božju opomenu da ‘pažljivo čitamo [Bibliju] kako bismo bili uspješni na putu svojemu’. Taj mudar savjet izuzetno koristi svima koji po njemu postupaju (24:15; 1:7-9).

22. Koje osobine neophodne da bismo služili pravom Bogu ističe Jošuina knjiga?

²² Događaji koji su tako slikovito opisani u Jošuinoj knjizi nisu samo daleka povijest. Oni u prvi plan stavljaju Božja načela, od kojih je najvažnije da Jehovin blagoslov možemo dobiti samo ako smo mu potpuno vjerni i poslušni. Apostol Pavao napisao je da su vjerom “pale zidine Jerihona nakon što se sedam dana obilazilo oko njih” i da zbog svoje vjere “bludnica Rahaba nije poginula zajedno s nepokornima” (Hebr. 11:30, 31). I Jakov je naveo Rahabu kao dobar primjer kršćanima da svoju vjeru potkrijepe djelima (Jak. 2:24-26).

23. Na što nas podsjeća Jošuina knjiga?

²³ Čudesni nadnaravni događaji opisani u Jošui 10:10-14 — kad je Sunce stalo, a Mjesec se zaustavio, kao i mnoga druga čuda koja je Jehova napravio za svoj narod — jasno nas podsjećaju na to da Jehova i može i namjerava zauvijek uništiti sve svoje zle protivnike. Izaija je povezao to  uništenje s Gibeonom, gdje su se odvijale bitke u Jošuino i Davidovo vrijeme, i rekao da će se ondje Jehova razjariti i ustati “da izvrši djelo svoje, neobično djelo svoje, i da izvrši posao svoj, čudesan posao svoj” (Iza. 28:21, 22).

24. Što Jošuina knjiga govori o obećanjima vezanim uz Kraljevstvo i kako nam jamči da će se ‘sva ta obećanja ispuniti’?

²⁴ Ukazuju li događaji opisani u Jošuinoj knjizi na Božje Kraljevstvo? Naravno. Apostol Pavao naznačio je da je osvajanje i naseljavanje Obećane zemlje predočavalo nešto daleko veće: “Jer da ih je Jošua doveo u počivalište, Bog ne bi nakon toga govorio o nekom drugom danu. Dakle, Božjem narodu preostaje subotnji počinak” (Hebr. 4:1, 8, 9). On daje sve od sebe kako bi ‘ušao u vječno kraljevstvo svoga Gospodina i Spasitelja Isusa Krista’ (2. Petr. 1:10, 11). Iz Mateja 1:5 možemo vidjeti da je Rahaba postala pretkinja Isusa Krista. Jošuina je knjiga važan dio niza biblijskih zapisa o porijeklu Potomka koji će vladati Kraljevstvom. Ona nam jamči da će Jehova potpuno ispuniti svoja obećanja o Kraljevstvu. Govoreći o obećanju koje je Bog dao Abrahamu, Izaku i Jakovu i koje je potom ponovio njihovim potomcima, Izraelcima, ona kaže da do Jošuinog vremena “nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje od svih dobrih obećanja što ih je Jehova dao domu Izraelovu. Sve se ispunilo” (Još. 21:45; 1. Mojs. 13:14-17). Tako će se ispuniti i sva Jehovina ‘dobra obećanja’ o pravednom nebeskom Kraljevstvu.