1. (a) Koja je osobina najistaknutija u Ivanovim poslanicama, no što pokazuje da on ipak nije bio pretjerano sentimentalan? (b) Zašto se može reći da su njegove poslanice došle u pravi čas?

IVAN, ljubljeni apostol Isusa Krista, žarko je ljubio pravednost. Zbog toga je mogao dobro upoznati Isusov način razmišljanja. Stoga je sasvim razumljivo da je središnja tema njegovih poslanica bila ljubav. No to ne znači da je bio pretjerano sentimentalan. Naprotiv, Isus je njega i njegovog brata nazvao “Boanerges”, što znači “sinovi groma” (Mar. 3:17). Zapravo, Ivan je svoje tri poslanice napisao kako bi branio istinu i pravednost, jer se tada već pojavio otpad koji je bio prorekao apostol Pavao. Ivanove su poslanice zaista došle u pravi čas, jer su ojačale prve kršćane za borbu protiv napada “Zloga” (2. Sol. 2:3, 4; 1. Ivan. 2:13, 14; 5:18, 19).

2. (a) Po čemu se može zaključiti da su Ivanove poslanice napisane puno kasnije nego Matejevo i Markovo Evanđelje te Petrove i Pavlove poslanice? (b) Kada su i gdje najvjerojatnije napisane Ivanove poslanice?

² Sudeći po sadržaju, te poslanice pripadaju mnogo kasnijem razdoblju od Matejevog i Markovog Evanđelja, kasnijem i od Petrovih i Pavlovih misionarskih poslanica. Vremena su se bila promijenila. Više se nije govorilo o židovstvu, koje je u početku bilo velika prijetnja skupštinama. Osim toga, u Ivanovim poslanicama izgleda nema nijednog izravnog citata iz hebrejskih knjiga Biblije. S druge strane, Ivan je govorio o ‘posljednjem času’ i pojavljivanju ‘mnogih antikrista’ (1. Ivan. 2:18). Svojim se čitateljima obraćao izrazima poput “dječice moja”, a za sebe je rekao da je “starješina” — izvorna grčka riječ prevedena sa “starješina” doslovno znači “stariji čovjek; starac” (1. Ivan. 2:1, 12, 13, 18, 28; 3:7, 18; 4:4; 5:21; 2. Ivan. 1; 3. Ivan. 1). Iz svega toga može se zaključiti da su Ivanove poslanice bile napisane dosta godina nakon drugih grčkih knjiga Biblije. Osim toga, 1. Ivanova 1:3, 4 po svemu sudeći ukazuje na to da je Ivanovo Evanđelje bilo napisano otprilike u isto vrijeme. Općenito se smatra da su poslanice apostola Ivana završene otprilike 98. n. e., kratko prije njegove smrti, te da su napisane u Efezu ili negdje u blizini toga grada.

3. (a) Kako se može znati tko je napisao Prvu Ivanovu i što potvrđuje da je ona nadahnuta od Boga? (b) Koje su riječi kasnije dodane u tekst ove poslanice i što pokazuje da one nisu dio izvornog teksta?

³ Prva Ivanova po stilu jako nalikuje četvrtom Evanđelju, koje je nedvojbeno napisao Ivan, a to služi kao potvrda da je on pisac i te poslanice. Naprimjer, na početku poslanice stoji da je pisac osobno vidio ‘riječ života, vječnog života koji potječe od Oca i koji nam je objavljen’, a te su riječi vrlo slične uvodnim riječima Ivanovog Evanđelja. Nadahnutost Prve Ivanove potvrđuje Muratorijev fragment i mnogi ranocrkveni pisci, naprimjer, Irenej,  Polikarp i Papija — svi iz drugog stoljeća n. e. * Prema Euzebiju (oko 260 – oko 340. n. e.), nadahnutost Prve Ivanove nikad se nije dovodila u pitanje. * Ipak, valja napomenuti da neki stariji prijevodi u 5. poglavlju na kraju 7. i na početku 8. retka dodaju riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti duh; i ovo je troje jedno. I troje je što svjedoči na zemlji” (Karadžić). No te se riječi ne nalaze ni u jednom od starih grčkih rukopisa i očito je da su dodane kako bi se poduprlo učenje o Trojstvu. Većina suvremenih prijevoda Biblije, i katoličkih i protestantskih, ne sadrži te riječi u glavnom tekstu (1. Ivan. 1:1, 2). *

4. Od koga je Ivan htio zaštititi svoju braću u vjeri i koja je lažna učenja pobio?

⁴ Ivan je napisao ovu poslanicu kako bi ‘svoje ljubljene’, svoju ‘djecu’, zaštitio od lažnih učenja ‘mnogih antikrista’ koji su bili izašli od njih i koji su ih pokušavali odvući od istine (2:7, 18). Na te je otpadnike, antikriste, možda utjecala grčka filozofija, između ostalog i rani gnosticizam, čiji su sljedbenici tvrdili da imaju posebnu mističnu spoznaju Boga. * Odlučno se suprotstavljajući otpadništvu, Ivan je detaljno obradio tri teme: grijeh, ljubav i antikrista. Način na koji je govorio o grijehu i o vrijednosti Isusove žrtve za grijehe ukazuje na to da su ti antikristi samopravedno tvrdili da nemaju grijeha i da im ne treba Isusova otkupna žrtva. Zbog svoje “spoznaje” Boga, postali su egocentrični i sebični i prestali su voljeti druge, a Ivan ih je razotkrio jer je stalno isticao važnost iskrene kršćanske ljubavi. Osim toga, Ivan je očigledno pobijao njihova lažna učenja jer je objašnjavao da je Isus doista Krist, da je postojao i prije nego što se rodio kao čovjek te da je došao u tijelu kao Sin Božji kako bi omogućio spasenje svima koji pokažu vjeru (1:7-10; 2:1, 2; 4:16-21; 2:22; 1:1, 2; 4:2, 3, 14, 15). Ivan je te lažne učitelje jasno ožigosao kao ‘antikriste’ i naveo mnogo toga po čemu se mogu prepoznati djeca Božja i djeca Đavlova (2:18, 22; 4:3).

5. Iz čega se može zaključiti da je Prva Ivanova bila namijenjena svim kršćanima?

⁵ Budući da poslanica nije upućena nekoj određenoj skupštini, očigledno je bila namijenjena svim kršćanima. U prilog tome ide i to što u njoj nema uvodnog niti završnog pozdrava. Neki su za ovu knjigu čak rekli da je to ustvari rasprava, a ne poslanica. Upotreba drugog lica množine (“vi”) u cijeloj poslanici pokazuje da se pisac obraćao skupini ljudi, a ne nekom pojedincu.

6. Kakvu je razliku Ivan napravio između onih koji žive u svjetlu i onih koji žive u tami?

⁶ Živjeti u svjetlu, a ne u tami (1:1–2:29). “Ovo pišemo”, rekao je Ivan, “da naša radost bude potpuna.” “Bog je svjetlo”, i stoga se samo za one koji ‘žive u svjetlu’ može reći da su ‘u zajedništvu s njim’ i u zajedništvu jedni s drugima. Njih od grijeha čisti “krv Isusa, Sina njegova”. Za razliku od njih, oni koji ‘žive u tami’ i tvrde: “Nemamo grijeha”, zavaravaju sami sebe i istina nije u njima. No ako priznaju svoje grijehe, Bog će im oprostiti, jer je vjeran (1:4-8).

7. (a) Kako netko može pokazati da pozna i ljubi Boga? (b) Tko je antikrist?

⁷ Ivan je zatim rekao da je Isus Krist “pomirbena žrtva” za grijehe te da je ‘pomoćnik kojeg imamo kod Oca’. Objasnio je da je lažljivac onaj tko tvrdi da poznaje Boga, a ne drži njegove zapovijedi. Također je rekao da onaj tko ljubi svog brata ostaje u svjetlu, a onaj tko mrzi svog brata živi u tami. Ivan je snažnim riječima savjetovao svoju braću neka ne ljube svijet ni ono što je u svijetu, jer: “Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu.” Zatim je rekao da će doći mnogi antikristi te dodao: “Izašli su od nas, ali nisu bili od nas.” Objasnio je da je antikrist onaj tko poriče Isusa kao Krista. Takva osoba poriče i Oca i Sina. Stoga je potaknuo ‘dječicu’ neka u njima ostane ono što su naučili u početku, pa će tako “ostati u zajedništvu sa Sinom i u zajedništvu s Ocem”. U tome će im pomoći pomazanje koje su primili od njega, a ono je istinito (2:1, 2, 15, 18, 19, 24).

8. (a) Po čemu se prepoznaju djeca Božja, a po čemu djeca Đavlova? (b) Kako su ‘dječica’ upoznala ljubav i što su trebala činiti sa svojim srcem?

⁸ Djeca Božja ne hode u grijehu (3:1-24). Ivan je napisao da se zbog Očeve ljubavi kršćani zovu “djecom Božjom” te da će oni, kad se Bog pokaže, biti poput njega i da će ga “vidjeti upravo onakvog kakav jest”. Objasnio je da je grijeh bezakonje, a oni koji ostaju u zajedništvu s Kristom ne hode u grijehu. Zatim je upozorio braću da onaj tko hodi u grijehu potječe od Đavla, te je rekao da će Sin Božji uništiti Đavlova djela. Objasnio je da se djeca Božja i djeca Đavlova poznaju po ovome: oni koji potječu od Boga ljube jedan drugoga, a oni koji potječu od Zloga nalik su Kajinu, koji je mrzio svog brata i ubio ga. Ivan je rekao ‘dječici’ da su upoznali ljubav tako što je Krist ‘život svoj položio za njih’, pa ih je potaknuo da se ‘smiluju svojoj braći kad vide da su u oskudici’. Napisao je da kršćani ne smiju “ljubiti riječju ni jezikom, nego djelom i istinom”. Da bi utvrdili ‘potječu li od istine’, trebali su preispitati svoje srce i provjeriti da li ‘čine  što je ugodno u Božjim očima’. Trebali su biti poslušni njegovoj zapovijedi da ‘vjeruju u ime njegovog Sina Isusa Krista i da ljube jedni druge’. Po tome su mogli znati da ostaju u zajedništvu s njim i on u zajedništvu s njima, po duhu koji im je dao (3:1, 2, 16-19, 22, 23).

9. (a) Kako su kršćani trebali postupiti kad bi čuli neku izjavu za koju bi se tvrdilo da potječe od Boga? (b) Kako je Ivan istaknuo da su kršćani dužni ljubiti jedni druge?

⁹ Ljubiti jedan drugoga i ostati u zajedništvu s Bogom (4:1–5:21). Ivan je nadalje savjetovao kršćanima neka ne vjeruju svakoj izjavi za koju se tvrdi da ju je nadahnuo Bog, nego neka ispitaju potječu li takve izjave od Boga. Izjave koje ne priznaju da je Krist došao u tijelu “nije nadahnuo Bog”, nego antikrist. Takve izjave potječu od svijeta i pripadaju svijetu, a izjave koje su nadahnute istinom potječu od Boga. Potom je Ivan rekao: “Bog je ljubav. (...) Ljubav je u ovome: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao je svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe.” Tim je riječima Ivan pokazao svojoj braći da su dužni ljubiti jedni druge. Zatim je rekao da Bog ostaje u zajedništvu s onima koji ljube svoju braću, i tako se ljubav usavršila, da bi kršćani “imali slobodu govora” i pobijedili strah. “A mi ljubimo”, napisao je Ivan, “jer je on prvo ljubio nas.” Stoga je poručio: “Onaj tko ljubi Boga treba ljubiti i brata svojega” (4:3, 8, 10, 17, 19, 21).

10. (a) Kako djeca Božja mogu pobijediti svijet i u što su uvjereni? (b) Kako kršćani trebaju gledati na grijeh i idolopoklonstvo?

¹⁰ Daljnje pouke glase: Božja djeca mogu pokazati da ljube Boga i ostalu njegovu djecu tako da drže njegove zapovijedi, a to će im pomoći da vjerom pobijede svijet. Onima koji vjeruju u Sina Božjeg Bog je posvjedočio da im je dao “život vječni, i taj je život u Sinu njegovu”. Stoga su kršćani uvjereni da ih Bog čuje, što god da ga molili u skladu s njegovom voljom. Svaka je nepravednost grijeh, a ipak postoji grijeh koji ne vodi u smrt. Nitko tko je rođen od Boga ne hodi u grijehu. Iako je ‘cijeli svijet pod vlašću Zloga, Božji je Sin došao’ i dao svojim učenicima ‘razum da mogu upoznati pravoga Boga’, s kojim su u zajedništvu “preko njegova Sina, Isusa Krista”. Na kraju je Ivan upozorio kršćane neka se čuvaju idola (5:11, 19, 20).

11. Kako se današnji kršćani mogu boriti protiv antikrista i svjetovnih želja?

¹¹ I danas, kao i u zadnjim godinama prvoga stoljeća naše ere, ima ‘mnogo antikrista’ kojih se pravi kršćani moraju čuvati. Pravi se kršćani moraju držati ‘poruke koju su čuli u početku: ljubimo jedan drugoga’ te ostati u zajedništvu s Bogom, držati se pravog učenja i činiti ono što je pravedno kako bi imali slobodu govora (2:18; 3:11; 2:27-29). Vrlo je važno i upozorenje da trebamo izbjegavati ‘želje tijela i želje očiju i isticanje svog imetka’ — materijalističkih, svjetovnih zamki u koje je upala većina onih koji se izjašnjavaju kao kršćani. Pravi se kršćani trebaju čuvati utjecaja svijeta i kloniti se svjetovnih želja, znajući da “onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek”. Budući da danas kod mnogih ljudi dolaze do izražaja svjetovne želje, sektaštvo i mržnja, kršćani bi doista trebali proučavati nadahnutu Božju Riječ kako bi znali što je Božja volja i kako bi je vršili (2:15-17).

12. Koje nam suprotnosti ističe Prva Ivanova i kako možemo pobijediti svijet?

¹² Prva Ivanova poslanica vrlo je korisna današnjim kršćanima jer jasno pokazuje suprotnost između svjetla koje potječe od Oca i tame koja potječe od Zloga i koja uništava istinu, između Božjih učenja koja donose život i zavodljivih laži antikrista, između ljubavi koja vlada među svima koji su u zajedništvu s Ocem i sa Sinom i ubilačke mržnje koju je u sebi nosio Kajin, a koju u sebi nose i oni koji su ‘izašli od nas, da bi se vidjelo da nisu svi od nas’ (2:19; 1:5-7; 2:8-11, 22-25; 3:23, 24, 11, 12). Uviđajući važnost svega toga, gorljivo se trudimo ‘pobijediti svijet’! A kako možemo pobijediti svijet? Tako da imamo jaku vjeru i da ‘ljubimo Boga’, a to znači da držimo njegove zapovijedi (5:3, 4).

13. (a) Na što nas potiče Božja ljubav? (b) Kakvu bi ljubav kršćani trebali gajiti i kakvu povezanost stvara takva ljubav?

¹³ “Ljubav Božja” i “ljubav prema Bogu” ističu se u cijeloj ovoj poslanici, što na nas djeluje vrlo poticajno. U 2. poglavlju opisana je snažna suprotnost između ljubavi prema svijetu i ljubavi prema Ocu. Kasnije Ivan objašnjava: “Bog je ljubav” (4:8, 16). Bog je doista pokazao tu osobinu! Na izvanredan ju je način očitovao kada je “poslao svog Sina kao Spasitelja svijeta” (4:14). To bi nas trebalo potaknuti da u srcu gajimo zahvalnost i ljubav u kojoj nema straha, u skladu s Ivanovim riječima: “A mi ljubimo, jer je on prvo ljubio nas” (4:19). Po uzoru na ljubav koju su pokazali Otac i Sin, i naša bi ljubav trebala biti samopožrtvovna i trebali bismo je pokazivati na djelu. Kao što je Isus položio svoj život za nas, tako smo i mi “dužni život svoj položiti za braću svoju”, što znači i smilovati se svojoj braći, kako ih ne bismo ljubili samo riječima nego i “djelom i istinom” (3:16-18). Ivanova poslanica jasno pokazuje da takva ljubav i dobro poznavanje Boga povezuju one koji hode s Bogom i stvaraju neraskidivo zajedništvo s Ocem i Sinom (2:5, 6). Svim nasljednicima Kraljevstva koji su povezani tom ljubavlju Ivan kaže: “Preko njegova Sina, Isusa Krista, mi smo u zajedništvu s pravim Bogom. To je pravi Bog i život vječni” (5:20).