1. Kome je upućena Druga Ivanova?

DRUGA Ivanova poslanica vrlo je kratka — mogla se ispisati na jednom listu papirusa — no ima veliku važnost. Upućena je “izabranoj gospođi i djeci njezinoj”. Budući da se grčka riječ “kyria”, koja je u hrvatskom prevedena s ‘gospođa’, u to vrijeme koristila i kao osobno ime, neki bibličari smatraju da je Ivan ovu poslanicu uputio nekoj ženi koja se zvala “Kyria”. S druge strane, neki smatraju da je Ivan ovu poslanicu uputio nekoj kršćanskoj skupštini, koju je nazvao ‘izabrana gospođa’. Smatraju da je to učinio kako bi zavarao progonitelje. Ako je to točno, onda bi pozdravi koje su uputila “djeca tvoje sestre”, što se spominju u zadnjem retku, bili pozdravi članova neke druge skupštine. Dakle, ova druga poslanica nije toliko općenitog sadržaja kao prva, jer je očigledno napisana ili za pojedinu osobu ili za pojedinu skupštinu (2. Ivan. 1).

2. (a) Po čemu se može zaključiti da je apostol Ivan napisao Drugu Ivanovu? (b) Zašto se smatra da je poslanica napisana u Efezu ili okolici otprilike 98. n. e. i što govori u prilog njenoj nadahnutosti?

² Nema razloga za sumnju da je ovu poslanicu napisao Ivan. Pisac se predstavio kao “starješina” (izvorna grčka riječ doslovno znači “stariji čovjek; starac”). Ta riječ dobro opisuje Ivana, ne samo zato što je bio u poodmaklim godinama nego i zato što je, kao jedan od ‘stupova’ (Gal. 2:9) i kao posljednji živući apostol, doista bio pravi “starješina” u kršćanskoj skupštini. Svi su ga dobro znali kao takvog, pa se nije trebao dodatno predstavljati svojim čitateljima. Stil pisanja, koji je vrlo sličan Prvoj Ivanovoj i Evanđelju po Ivanu, također ukazuje na to da je ovu poslanicu napisao apostol Ivan. Izgleda da je druga poslanica, kao i prva, napisana u Efezu ili u njegovoj blizini otprilike 98. n. e. O Drugoj i Trećoj Ivanovoj u Cyclopediji McClintocka i Stronga stoji: “Na temelju njihove sličnosti u svim elementima, možemo pretpostaviti da su ove dvije poslanice napisane ubrzo nakon Prve poslanice, i to u Efezu. Obje poslanice na postupke nekih pojedinaca primjenjuju načela koja su iznesena i razrađena u Prvoj poslanici.” * U prilog nadahnutosti Druge Ivanove govori to što ju je citirao Irenej, iz drugog stoljeća n. e., i što ju je prihvatio Klement Aleksandrijski, također iz drugog stoljeća. * Osim toga, Ivanove su poslanice navedene u Muratorijevom fragmentu.

3. Zašto je Ivan napisao ovu poslanicu?

³ Ivan je ovu poslanicu, kao i prvu, napisao zbog napada lažnih učitelja na kršćansku vjeru. Htio je upozoriti svoje čitatelje na te lažne učitelje, kako bi ih mogli prepoznati i izbjegavati te i dalje živjeti u skladu s istinom i ljubiti svoju braću.

4. Zašto je Ivan poticao kršćane da ljube jedni druge i što im je rekao o ophođenju s onima koji su išli predaleko, preko onoga što je Krist naučavao?

⁴ Ljubiti jedni druge; kloniti se otpadnika (2. Ivan. 1-13). U uvodnim riječima Ivan je napisao da zbog istine ljubi ‘izabranu gospođu i djecu njezinu’, a zatim je poručio da je radostan zbog toga što je saznao da neka od te ‘djece’ žive po istini, kao što je zapovjedio Otac. Zamolio ih je da ljube jedni druge i da svoju ljubav pokažu tako da žive po Božjim zapovijedima. Objasnio je da je to potrebno jer su u svijet izašli varalice i antikristi, koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. Zatim ih je poučio da onaj tko ide predaleko, preko onoga što je Krist naučavao, nema Boga, a tko ostaje u Kristovom učenju, “ima i Oca i Sina”. Naložio im je da nikoga tko ne donosi to učenje ne primaju u svoj dom niti ga pozdravljaju. Bilo je još mnogo toga što im je Ivan htio napisati, no nije to učinio jer se nadao da će doći k njima i da će razgovarati s njima licem u lice, kako bi njihova radost ‘bila potpuna’ (2. Ivan. 9, 12).

5. (a) Kakve su se okolnosti pojavile u Ivanovo vrijeme, a javljaju se i u suvremeno doba? (b) Kako možemo, po uzoru na Ivana, pokazati da cijenimo jedinstvo skupštine?

⁵ Izgleda da je u Ivanovo vrijeme, kao i u suvremeno doba, bilo nekih koji nisu bili zadovoljni jasnim i jednostavnim Kristovim učenjima. Htjeli su nešto više, nešto što bi godilo njihovoj taštini,  nešto što bi ih uzvisilo i stavilo u rang svjetovnih filozofa, pa su bili spremni zatrovati i podijeliti kršćansku skupštinu kako bi ostvarili svoje sebične ciljeve. Ivan je jako važnim smatrao sklad u skupštini koji se temelji na ljubavi i ispravnom učenju te zajedništvu s Ocem i Sinom. I mi bismo trebali jednako cijeniti jedinstvo današnje skupštine i stoga se s onima koji su otpali od istine i prihvatili neko drugo učenje koje ide preko onoga što je zapisano u Božjoj nadahnutoj Riječi ne bismo smjeli družiti niti ih pozdravljati. Budemo li živjeli u skladu s Božjim zapovijedima i radovali se tome što možemo biti dio kršćanskog bratstva, možemo biti uvjereni da će ‘s nama biti nezaslužena dobrota, milosrđe i mir od Boga, Oca, i od Isusa Krista, Sina Očevog, a i istina i ljubav’ (2. Ivan. 3). Doista, Ivanova druga poslanica ističe blagoslove koje donosi kršćansko jedinstvo.