1. Kome je upućena Treća Ivanova i što znamo o toj osobi?

OVA je poslanica upućena Gaju, vjernom kršćaninu kojega je Ivan uistinu ljubio. U vrijeme prvih kršćana ime Gaj bilo je vrlo često. Ono se četiri puta spominje u drugim grčkim knjigama Biblije i odnosi se barem na tri, a ako ne i na četiri različita čovjeka (Djela 19:29; 20:4; Rim. 16:23; 1. Kor. 1:14). Nema podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li Gaj kojem je Ivan pisao bio jedna od tih ranije navedenih osoba. Sve što se zna o Gaju jest to da je bio član kršćanske skupštine, da je bio Ivanov dragi prijatelj i da je ova poslanica upućena osobno njemu, jer se Ivan čitatelju obraća u jednini (“ti”).

2. Kako se može utvrditi pisac te vrijeme i mjesto pisanja Treće Ivanove?

² Budući da su uvodni i zaključni pozdravi pisani istim stilom kao i pozdravi u Drugoj Ivanovoj te da se pisac i ovdje predstavio kao “starješina”, nema sumnje da je apostol Ivan napisao i ovu poslanicu (2. Ivan. 1). Sličan sadržaj i način izražavanja ukazuju na to da je, kao i druge dvije poslanice, napisana u Efezu ili njegovoj blizini otprilike 98. n. e. Budući da je vrlo kratka, ranocrkveni pisci rijetko su je citirali, ali nalazi se u starim popisima nadahnutih knjiga Biblije, zajedno s Drugom Ivanovom. *

3. Što je Ivan istaknuo u svojoj trećoj poslanici i što iz te poslanice saznajemo o bratstvu prvih kršćana?

³ U svojoj trećoj poslanici Ivan je istaknuo da cijeni gostoljubivost koju je Gaj pokazivao prema braći koja su posjećivala skupštine, a spomenuo je i probleme koje je stvarao ambiciozni Diotref. Demetrije koji se spominje u poslanici vjerojatno je bio brat koji je tu poslanicu donio Gaju, pa je moguće da ga je bio poslao Ivan te da ga je Gaj trebao ugostiti, a Ivanova ga je poslanica trebala potaknuti na to. O Diotrefu i Demetriju, kao i o Gaju, ne zna se ništa osim onoga što u poslanici piše o njima. No poslanica pruža letimičan pogled na međunarodno bratstvo prvih kršćana i bliskost koja je postojala među njima. Između ostalog, vidi se da su kršćani imali običaj gostoljubivo primati one koji su putovali ‘zbog Božjeg imena’, iako ih osobno možda nisu ni poznavali (3. Ivan. 7).

4. Za što je Ivan pohvalio Gaja, kakvo je ponašanje osudio i koji je mudar savjet dao?

⁴ Apostolov poticaj na gostoljubivost i dobra djela (3. Ivan. 1-14). Ivan je napisao da se obradovao kad je čuo da Gaj još uvijek ‘živi po istini’. Pohvalio ga je za vjernost koju je pokazivao time što je s ljubavlju brinuo za braću koja su bila u putujućoj službi. “Mi smo (...) dužni”, rekao je, “primati takve gostoljubivo, da budemo suradnici u istini.” Ivan je i prije pisao skupštini, ali Diotref, koji se samovoljno uzvisivao, nije ništa od njega ili od druge odgovorne braće primao s poštovanjem. Stoga je Ivan napisao da će, ako dođe, pozvati Diotrefa na red zbog ‘zlobnih riječi kojima je govorio’ o Ivanu i o drugoj braći. Ljubljenom Gaju savjetovao je: “Ne oponašaj zlo, nego dobro!” Zatim se pohvalno izrazio o Demetriju, opisavši ga kao uzornog kršćanina. Na kraju je naveo da ne želi pisati o mnogo čemu, nego da se nada da će uskoro vidjeti Gaja i razgovarati s njim licem u lice (3. Ivan. 4, 8, 10, 11).

5. (a) Kako se Ivan pokazao uzornim nadglednikom i koje je osobine trebalo sačuvati u skupštini? (b) Zašto je Ivan otvoreno osudio Diotrefa? (c) Što bi današnji kršćani gorljivo trebali činiti i koje bi načelo navedeno u ovoj poslanici pritom trebali imati na umu?

⁵ Apostol Ivan pokazao se uzornim nadglednikom jer je revno štitio skupštinu od svega što ju je moglo onečistiti. Bilo je pohvalno što je u toj skupštini vladala ljubav i gostoljubivost, a braća su bila dužna sačuvati te dragocjene osobine, kako bi članovi skupštine zajedno s ‘onima koje ne poznaju’ (kršćanima iz drugih skupština koji bi došli u posjet) služili kao “suradnici u istini” (3. Ivan. 5, 8). No Diotref je imao “oči ohole”, što Jehova mrzi, pa nije poštovao teokratski autoritet, nego je čak zlobnim riječima govorio o apostolu Ivanu (Izr. 6:16, 17). Branio je braći u skupštini da budu gostoljubivi prema drugoj braći. Stoga je sasvim razumljivo što je Ivan otvoreno osudio takva zla djela i potaknuo kršćane da iskreno ljube svoju braću u vjeri. I današnji se kršćani trebaju jednako gorljivo truditi da ostanu ponizni, žive po istini, ljube svoju braću i budu velikodušni, u skladu s načelom koje je iznio Ivan: “Tko čini dobro, potječe od Boga. Tko čini zlo, nije vidio Boga” (3. Ivan. 11).