1. Koje su okolnosti u kršćanskoj skupštini potaknule Judu da napiše svojoj braći ovu snažnu poslanicu?

JUDINA braća u vjeri bila su u opasnosti! Od Kristove smrti i uskrsnuća bilo je prošlo već tridesetak godina i kroz to vrijeme u kršćansku skupštinu uvukli su se ljudi kojima tamo nije bilo mjesto. Neprijatelji su se ušuljali u skupštinu kako bi potkopali vjeru Božjih slugu, kao što je apostol Pavao oko 14 godina prije toga bio upozorio kršćane (2. Sol. 2:3). Kako su braća mogla prepoznati tu opasnost i zaštititi se od nje? Judina poslanica snažnim i odlučnim riječima daje izravan odgovor na to pitanje. U 3. i 4. retku Juda je jasno naveo zašto je napisao ovu poslanicu: ‘Smatrao sam potrebnim pisati vam zato što su se među nas uvukli neki ljudi, bezbožnici, koji nezasluženu dobrotu našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna djela.’ Postojala je opasnost da se iskvare temeljna Kristova učenja i kršćanski moral. Juda se osjećao dužnim boriti se za dobrobit svoje braće kako bi ih potaknuo da se i sami snažno bore za vjeru.

2. (a) Tko je bio Juda? (b) Koji je odnos s Isusom Juda najviše cijenio?

² No tko je bio Juda? Uvodne riječi otkrivaju da je ovu poslanicu “pozvanima” napisao “Juda, rob Isusa Krista, a brat Jakovljev”. Je li Juda bio jedan od apostola, budući da su se dvojica od prvobitne dvanaestorice Isusovih apostola zvali Juda? (Luka 6:16). Juda nije za sebe rekao da je apostol, nego je o apostolima govorio u trećem licu (“oni”), dakle nije sebe ubrojio među njih (Juda 17, 18). Osim toga, za sebe je rekao da je “brat Jakovljev”, očigledno misleći na pisca Jakovljeve poslanice, koji je bio Isusov polubrat (Juda 1). Kao jedan od ‘stupova’ skupštine u Jeruzalemu, taj je Jakov bio dobro poznat svim kršćanima, pa je zato Juda prilikom predstavljanja naveo da mu je on brat. Iz toga proizlazi da je i Juda bio Isusov polubrat. Osim toga, i u Evanđeljima se navodi da je Isus imao polubrata Judu (Gal. 1:19; 2:9; Mat. 13:55; Mar. 6:3). No Juda nije isticao to što je bio Isusov polubrat, nego je ponizno naglasio svoj duhovni odnos s Isusom, opisavši sebe kao ‘roba Isusa Krista’ (1. Kor. 7:22; 2. Kor. 5:16; Mat. 20:27).

3. Što potvrđuje da je Judina poslanica nadahnuta knjiga Biblije?

³ Nadahnutost ove biblijske knjige potvrđena je time što se navodi u Muratorijevom fragmentu, koji potječe iz drugog stoljeća n. e. Nadalje, Klement Aleksandrijski (drugo stoljeće n. e.) smatrao je tu poslanicu kanonskom knjigom. Origen ju je opisao kao knjigu koja ima “malo redaka, ali je puna zdravih riječi nebeske milosti”. * I Tertulijan ju je smatrao kanonskom. Nema sumnje da se ona s pravom ubraja među nadahnute knjige Biblije.

4. Kome je bila namijenjena Judina poslanica, gdje je vjerojatno napisana i koja se godina uzima kao približna godina pisanja?

⁴ Juda je svoju poslanicu uputio “pozvanima”, ne navodeći pritom nijednu skupštinu niti ikojeg  pojedinca, što znači da je bila namijenjena svim kršćanima. Iako mjesto pisanja nije navedeno, najvjerojatnije je poslanicu napisao u Palestini. Teško je točno utvrditi i vrijeme pisanja. Ipak, može se zaključiti da je u vrijeme pisanja kršćanska skupština već bila prilično napredovala, jer je Juda svojim čitateljima skrenuo pažnju na “riječi koje su govorili apostoli našeg Gospodina Isusa Krista” i očigledno citirao 2. Petrovu 3:3 (Juda 17, 18). Osim toga, Judina je poslanica vrlo slična drugom poglavlju Druge Petrove poslanice. Iz toga proizlazi da ju je napisao otprilike u isto vrijeme kad i Petar svoju poslanicu, jer su obojica bili istinski zabrinuti zbog opasnosti koje su tada prijetile skupštinama. Stoga se 65. n. e. uzima kao približna godina pisanja. U prilog tome ide i to što Juda nije spomenuo da je Cestije Gal otišao ugušiti pobunu Židova, što se odigralo 66. n. e., a nije spomenuo niti pad Jeruzalema, koji se zbio 70. n. e. Juda je u svojoj poslanici naveo nekoliko konkretnih događaja kao primjer da je Bog kažnjavao grešnike, pa je logično da bi spomenuo i pad Jeruzalema da se on već bio dogodio, jer bi taj primjer Božje kazne pridao još veću snagu njegovim riječima, posebno stoga što je Isus prorekao taj događaj (Juda 5-7; Luka 19:41-44).

5. (a) Zašto je Juda smatrao potrebnim napisati pozvanima da se ‘snažno bore za vjeru’? (b) Koga je Juda naveo kao primjer za Božju kaznu?

⁵ Upozorenja protiv bluda i nepoštivanja onih koji imaju vlast (Juda 1-16). Nakon što je s ljubavlju pozdravio ‘pozvane’, Juda je poručio braći da im je najprije želio pisati ‘o njihovom zajedničkom spasenju’, ali je ustanovio da im je potrebno pisati ‘kako bi ih potaknuo da se snažno bore za vjeru’. Zašto je to bilo potrebno? Zato što su se među kršćane bili uvukli bezbožni ljudi, koji su Božju nezasluženu dobrotu pretvarali u izgovor za besramna djela. Ti su ljudi bili ‘nevjerni njihovom jedinom Vlasniku i Gospodinu, Isusu Kristu’ (Juda 1, 3, 4). Podsjetio je kršćane da je Jehova, iako je spasio narod iz Egipta, kasnije “pobio one koji nisu vjerovali”. Osim toga, napisao je da Jehova čuva anđele koji su napustili svoje pravo obitavalište “za sud velikoga dana”. Isto tako, vječno uništenje Sodome i Gomore i gradova oko njih služi kao primjer koji pokazuje kako će proći oni koji su se “odali bludu i neprirodnom spolnom općenju” (Juda 5-7).

6. Što su činili bezbožnici te kako je Juda opisao njih i ishod njihovog ponašanja?

⁶ Zatim je napisao da bezbožnici sada isto tako “kaljaju tijelo i ne poštuju one koji nad njima imaju vlast i pogrdno govore o slavnima”. Objasnio je da čak ni arhanđeo Mihael nije Đavlu govorio pogrdne riječi kad se s njim prepirao oko Mojsijevog tijela, nego je samo rekao: “Neka te Jehova prekori!” A ti su ljudi koristili pogrdne riječi i ponašali se poput nerazumnih životinja, što ih je vodilo u sve veću pokvarenost. Juda je rekao da su pošli putem kojim su išli Kajin, Bileam i buntovnik Korah. Napisao je da su oni kao stijene skrivene pod vodom, kao bezvodni oblaci, kao stabla koja su dvaput umrla i s korijenom su iščupana, kao divlji morski valovi koji kao pjenu na vidjelo izbacuju ono čega bi se trebali sramiti te da su kao zvijezde bez utvrđene putanje. Za njih je “crna tama zauvijek sačuvana” (Juda 8, 9, 13). Henok je prorekao da će Jehova suditi tim bezbožnicima. Juda ih je zatim opisao kao ljude koji prigovaraju, žale se na svoje životne okolnosti i iz sebičnih pobuda laskaju istaknutim pojedincima.

7. (a) Kako su apostoli upozorili kršćane na podrugljivce? (b) Što su Judina ljubljena braća trebala činiti “nadajući se vječnom životu”?

⁷ Ostati u Božjoj ljubavi (Juda 17-25). Juda je podsjetio braću na to da su apostoli Gospodina Isusa Krista upozoravali: “U posljednje vrijeme bit će podrugljivaca, koji će živjeti po bezbožnim željama svojim.” Te ljude koji su unosili nemir u skupštinu Juda je nazvao ‘tjelesnim ljudima, koji nemaju duha Božjega’. Stoga je savjetovao svojoj ljubljenoj braći neka se izgrađuju u vjeri i neka se održe u Božjoj ljubavi dok čekaju Kristovo milosrđe “nadajući se vječnom životu”. Zatim ih je potaknuo neka i sami budu milosrdni prema drugima i neka pomažu onima koje muče sumnje. Poslanicu je zaključio slaveći ‘Boga, Spasitelja našega po Isusu Kristu’, Boga koji ih je mogao sačuvati da ne padnu (Juda 18-21, 25).

8. Kako se Juda poslužio Božjom nadahnutom Riječi i prizorima iz prirode da bi opomenuo svoju braću?

⁸ Juda je uvidio da je Božja nadahnuta Riječ korisna za upozoravanje, poticanje, hrabrenje, poučavanje i opominjanje ‘ljubljene braće’. Da bi razotkrio veliki grijeh bezbožnika koji su se bili uvukli u skupštinu, poslužio se upečatljivim primjerima iz hebrejskih knjiga Biblije — usporedio je te ljude s nevjernim Izraelcima, s anđelima koji su zgriješili te sa stanovnicima Sodome i Gomore. Time je pokazao da će svi koji poput njih griješe Bogu biti i kažnjeni poput njih. Usporedio je te pokvarene ljude s nerazumnim životinjama te rekao da su pošli putem kojim je išao Kajin i radi nagrade srljali u grijeh kao Bileam i izginuli zbog buntovnih riječi kao Korah. Da bi ih opisao, upotrijebio je i mnoge živopisne prizore iz prirode. Judina vrlo izravna poslanica postala je dio ‘nadahnutog  Pisma’, kako bi se proučavala zajedno s ostalim knjigama Biblije i kako bi poticala čitatelje na ispravno vladanje “u posljednje vrijeme” (Juda 17, 18, 5-7, 11-13; 4. Mojs. 14:35-37; 1. Mojs. 6:4; 18:20, 21; 19:4, 5, 24, 25; 4:4, 5, 8; 4. Mojs. 22:2-7, 21; 31:8; 16:1-7, 31-35).

9. Zašto se može reći da upozorenja koja je Juda dao vrijede i za današnje kršćane te što bi sve kršćani trebali činiti?

⁹ Ni protivljenje ni razne nevolje koje su kršćani doživljavali izvan skupštine nisu uspjeli zaustaviti širenje kršćanstva, ali sada je skupština bila u opasnosti da se iskvari iznutra. Ljudi podmukli poput stijena skrivenih pod vodom ugrožavali su cijelu skupštinu. Shvativši da od njih prijeti velika opasnost, Juda je snažno poticao kršćane da se ‘snažno bore za vjeru’. Njegova je poslanica u današnje vrijeme jednako važna kao i onda kad je bila napisana. Ista upozorenja vrijede i danas. I današnji kršćani trebaju čuvati svoju vjeru i boriti se za nju, moraju u potpunosti odstraniti svako nemoralno vladanje te trebaju milosrdno pomagati onima koje muče sumnje i ‘grabiti ih iz vatre’ ako je moguće. Da bi bili čestiti, duhovno aktivni i da bi ispravno služili Bogu, današnji se kršćani trebaju izgrađivati u najsvetijoj vjeri. Moraju se nepokolebljivo držati ispravnih načela i približavati se Bogu u molitvi. Osim toga, trebaju poštovati “one koji nad njima imaju vlast” — one koje je Bog postavio da vode kršćansku skupštinu (Juda 3, 23, 8).

10. (a) Kako se skupština treba ponašati prema tjelesnim ljudima i što će se time postići? (b) Kakva nagrada očekuje nasljednike Kraljevstva i s kojim se Judinim riječima oni slažu?

¹⁰ “Tjelesni ljudi, koji nemaju duha Božjega”, nipošto ne mogu ući u Božje Kraljevstvo, a usto i ugrožavaju druge koji se trude dobiti vječni život (Juda 19; Gal. 5:19-21). Braću treba upozoravati na takve ljude i treba ih odstraniti iz skupštine! Tako će se “milosrđe i mir i ljubav” umnožiti među braćom te će se održati u Božjoj ljubavi ‘dok čekaju milosrđe svojega Gospodina Isusa Krista nadajući se vječnom životu’. Bog, koji je Spasitelj, postavit će nasljednike Kraljevstva “neokaljane pred slavu svoju s velikom radošću”. Oni se nesumnjivo slažu s Judinim riječima: ‘Bogu pripada slava, veličanstvo, moć i vlast’ po Isusu Kristu (Juda 2, 21, 24, 25).