1. (a) S kojim se riječima iz Otkrivenja slažu Božji sluge, iako je ta knjiga puna zastrašujućih prizora s prenesenim značenjem? (b) Zašto je prikladno što se Otkrivenje nalazi na kraju Biblije?

JE LI svrha simbolizma u Otkrivenju zastrašiti čitatelje? Nikako ne! Ispunjenje proročanstava iz te knjige može zlim ljudima uliti strah u kosti, no Božji se vjerni sluge slažu s nadahnutim uvodnim riječima: “Sretan je onaj tko čita i oni koji čuju riječi ovog proročanstva”, i s riječima jednog anđela izrečenim na kraju knjige: “Sretan je svatko tko drži riječi proročanstva ovoga svitka” (Otkr. 1:3; 22:7). Iako je Otkrivenje napisano prije nego ostale četiri nadahnute Ivanove knjige, s pravom se nalazi na kraju zbirke od 66 nadahnutih knjiga koje sačinjavaju današnju Bibliju, jer govori o dalekoj budućnosti, pružajući uvid u sve što je Bog naumio učiniti za ljude, i na veličanstven način zaključuje glavnu temu Biblije — posvećenje Jehovinog imena i potvrđivanje njegovog prava da bude vrhovni vladar putem Kraljevstva u kojem vlada Krist, Obećani Potomak.

2. Kako je Ivan dobio Otkrivenje, u kojem je smislu ono “Ivanovo” i zašto je prikladan naziv Apokalipsa?

² Prema uvodnom retku, ta je knjiga “Otkrivenje Isusa Krista, koje mu je dao Bog (...). I poslao je anđela svojega i po njemu ga je u znakovima pokazao robu svojemu Ivanu.” Dakle, Ivan je samo zapisao tekst Otkrivenja, no nije bio autor tog teksta. Stoga Ivanovo Otkrivenje nije “Ivanovo” u smislu autorstva, nego u smislu da je Ivanu bilo dano to otkrivenje (1:1; bilješka uz naslov). Budući da se u toj knjizi Božjem robu otkriva divan Božji naum u vezi s budućnošću, vrlo je prikladan i izvorni naziv knjige, Apokalipsa, što dolazi od grčke riječi apokálypsis, koja znači “otkrivanje” odnosno “objavljivanje”.

3. Tko je, prema tekstu Otkrivenja, bio Ivan koji je napisao tu knjigu i kako povjesničari iz prvih nekoliko stoljeća naše ere potvrđuju taj zaključak?

 ³ Tko je bio taj Ivan na kojeg se u prvom poglavlju Otkrivenja ukazuje kao na pisca? U knjizi piše da je bio rob Isusa Krista, da je bio brat drugim kršćanima i da je s njima dijelio nevolju te da je bio prognan na otok Patmos. Očigledno su ga prvi čitatelji te knjige dobro poznavali, pa nije bilo potrebe da se dodatno predstavlja. To je dakle morao biti apostol Ivan. Taj zaključak podupire većina povjesničara iz prvih nekoliko stoljeća naše ere. Za Papiju, koji je svoja djela pisao u prvoj polovini drugoga stoljeća n. e., kaže se da je Otkrivenje smatrao knjigom apostolskog porijekla. Justin Mučenik, iz drugog stoljeća, napisao je u svom Dijalogu sa Židovom Trifonom (LXXXI): “Među nama je bio jedan čovjek, koji se zvao Ivan, jedan od apostola Kristovih, koji je prorokovao putem otkrivenja koje mu je bilo dano.” * Irenej jasno kaže da je apostol Ivan pisac te knjige, a isto kažu i Klement Aleksandrijski i Tertulijan, koji su djelovali krajem drugog i početkom trećeg stoljeća. Origen, istaknuti bibličar iz trećeg stoljeća, kaže: “Što treba kazati o Ivanu koji je počivao na Isusovim grudima? On nam je ostavio jedno Evanđelje (...). Ivan je napisao i Otkrivenje.” *

4. (a) Kako se može objasniti razlika u stilu pisanja između Otkrivenja i ostalih Ivanovih knjiga? (b) Što dokazuje da je Otkrivenje dio Božje nadahnute Riječi?

⁴ To što ostale Ivanove knjige u velikoj mjeri ističu ljubav ne znači da on nije mogao napisati tako snažnu i dinamičnu knjigu kao što je Otkrivenje. Jednom su se prilikom on i njegov brat Jakov toliko razgnjevili na Samarićane iz nekog grada da su htjeli na njih prizvati vatru s neba. Zato ih je Isus nazvao “Boanerges”, što znači “sinovi groma” (Mar. 3:17; Luka 9:54). Stoga razlika u stilu pisanja ne bi smjela predstavljati problem ako se uzme u obzir da je tema Otkrivenja znatno drugačija od ostalih Ivanovih knjiga. Ono što je Ivan vidio u viđenjima bilo je potpuno drugačije od svega što je ikad prije vidio. Izvanredan sklad Otkrivenja s ostalim proročanskim knjigama Biblije nepobitno dokazuje da se ona s pravom smatra dijelom Božje nadahnute Riječi.

5. Kada je Ivan napisao Otkrivenje i pod kakvim okolnostima?

⁵ Prema najstarijim zapisima, Ivan je Otkrivenje napisao otprilike 96. n. e., približno 26 godina nakon razorenja Jeruzalema. To je bilo pretkraj vladavine cara Domicijana. U prilog tome Irenej u svom djelu Protiv krivovjerja (V, xxx) kaže o Apokalipsi: “Ona naime nije bila viđena prije mnogo vremena, nego gotovo u našim danima, pretkraj Domicijanove vladavine.” * I Euzebije i Jeronim slažu se s tom tvrdnjom. Domicijan je bio brat Tita, koji je bio zapovjednik rimske vojske koja je razorila Jeruzalem. Nakon Titove smrti postao je car, 15 godina prije nego što je Otkrivenje bilo napisano. Zahtijevao je od svojih podanika da ga štuju kao boga i uzeo je titulu Dominus et Deus noster (što znači “Gospodin i Bog naš”). * Štovanje cara nije smetalo onima koji su štovali lažne bogove, no prvim je kršćanima takvo štovanje bilo neprihvatljivo, jer nisu htjeli time kompromitirati svoju vjeru. I tako je pretkraj Domicijanove vladavine (koja je trajala od 81. do 96. n. e.) došlo do velikog progona kršćana. Smatra se da je Domicijan prognao Ivana na Patmos. Godine 96. n. e. Domicijan je bio ubijen, a naslijedio ga je tolerantniji car Nerva, koji je očigledno oslobodio Ivana. Tijekom tog zatočeništva na Patmosu Ivan je dobio viđenja koja je opisao u Otkrivenju.

6. Kako treba gledati na knjigu Otkrivenje i kako se ta knjiga može podijeliti?

⁶ Valja imati na umu da ono što je Ivan vidio i što mu je bilo rečeno da napiše skupštinama nije bio samo niz nepovezanih viđenja niti je on to samo nasumce zapisao. Naprotiv, cijela knjiga Otkrivenje, od početka do kraja, pruža suvislu sliku budućih događaja, opisujući viđenja jedno za drugim da bi na kraju u potpunosti otkrila čitateljima što je Bog naumio s obzirom na svoje Kraljevstvo. Stoga na Otkrivenje treba gledati kao na cjelinu sastavljenu od skladnih, međusobno povezanih dijelova, koja nas vodi u budućnost, daleko nakon Ivanovih dana. Nakon uvoda (Otkr. 1:1-9), Otkrivenje se može podijeliti na 16 viđenja: (1) 1:10–3:22; (2) 4:1–5:14; (3) 6:1-17; (4) 7:1-17; (5) 8:1–9:21; (6) 10:1–11:19; (7) 12:1-17; (8) 13:1-18; (9) 14:1-20; (10) 15:1–16:21; (11) 17:1-18; (12) 18:1–19:10; (13) 19:11-21; (14) 20:1-10; (15) 20:11–21:8; (16) 21:9–22:5. Nakon tih viđenja slijedi poticajni zaključak, u kojem govore Jehova, Isus, anđeo i Ivan — svi koji su imali udjela u davanju tih važnih pouka Božjem narodu (22:6-21).

7. Od koga potječe Otkrivenje i što Ivan dijeli s braćom u sedam skupština?

⁷ Uvod (1:1-9). Ivan je najprije objasnio da to otkrivenje potječe od Boga, a dobio ga je preko anđela. Zatim se obratio braći u sedam skupština u provinciji Aziji. Rekao im je da ih je Isus Krist učinio “kraljevstvom, svećenicima svojemu Bogu  i Ocu”, Jehovi, Svemogućemu. Ivan ih je podsjetio da ‘kao Isusov sljedbenik dijeli s njima nevolju i kraljevstvo i ustrajnost’, jer je prognan na Patmos (1:6, 9).

8. (a) Što je Ivanu bilo rečeno da učini? (b) Koga je vidio među svijećnjacima i što mu je ta osoba objasnila?

⁸ Poruke za sedam skupština (1:10–3:22). Na početku prvog viđenja Ivan je, obuzet duhom, dospio u Gospodinov dan. Jaki glas, poput zvuka trube, rekao mu je neka napiše u svitak ono što vidi i neka ga pošalje u sedam skupština: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju i Laodiceju. Okrenuvši se da vidi tko mu govori, Ivan je vidio sedam svijećnjaka i među njima “nekoga nalik sinu čovječjem”, koji je u desnici imao sedam zvijezda. Ta je osoba za sebe rekla da je “Prvi i Posljednji”, da je bio mrtav, ali da sada živi u svu vječnost te da ima ključeve smrti i groba. To je dakle bio uskrsnuli Isus Krist. On je objasnio Ivanu: “Sedam zvijezda predstavlja anđele sedam skupština, a sedam svijećnjaka predstavlja sedam skupština” (1:13, 17, 20).

9. Koje su pohvale, savjete i opomene dobile skupštine u Efezu, Smirni, Pergamu i Tijatiri?

⁹ Ivanu je bilo rečeno neka piše anđelu skupštine u Efezu. Ta je skupština primila pohvalu zbog svog truda i ustrajnosti te zato što nije mogla podnijeti zle ljude, no primila je i opomenu zbog toga što je ostavila svoju prvu ljubav te joj je bilo rečeno neka se pokaje i čini prijašnja djela. Skupštini u Smirni bilo je rečeno da je bogata, unatoč nevolji i siromaštvu, te da se ne treba bojati. Dano joj je obećanje: “Budi vjeran do smrti i nagradit ću te životom!” Skupština u Pergamu, koja je prebivala “ondje gdje je Sotonino prijestolje”, čvrsto se držala Isusovog imena, ali je u svojim redovima imala i otpadnike, kojima je bilo rečeno neka se pokaju ili će Krist ratovati s njima mačem usta svojih. Skupština u Tijatiri primila je pohvalu za svoju “ljubav, vjeru, službu i ustrajnost”, ali primila je i opomenu zbog toga što je trpila “tu ženu Izebelu”. No onima koji ostanu vjerni bilo je rečeno da će dobiti “vlast nad narodima” (2:10, 13, 19, 20, 26).

10. Koju su poruku dobile skupštine u Sardu, Filadelfiji i Laodiceji?

¹⁰ Skupština u Sardu slovila je kao živa, a zapravo je bila mrtva jer nije u potpunosti izvršila djela koja je trebala činiti pred Bogom. Ipak, bilo joj je rečeno da onima koji pobijede ime neće biti izbrisano iz knjige života. Skupština u Filadelfiji držala je riječ Kristovu, pa joj je on obećao da će je sačuvati “u času kušnje, koji će doći na sav svijet”. Onoga tko pobijedi Krist će učiniti stupom u hramu svog Boga. Krist je rekao: “Napisat ću na njemu ime Boga svojega i ime grada Boga svojega, novog Jeruzalema (...). I svoje novo ime napisat ću na njega.” Predstavivši se kao “početak Božjih djela stvaranja”, Krist je rekao skupštini u Laodiceji da nije ni vruća ni hladna, i da će je stoga izbljuvati iz svojih usta. Iako su se članovi te skupštine hvalili da su bogati, zapravo su bili siromašni, slijepi i goli. Dan im je savjet neka kupe bijele haljine, a trebali su kupiti i očne masti kako bi progledali. Krist je rekao da će ući k svakome tko mu otvori vrata i večerati s njim. Onome tko pobijedi dat će da sjedne s njim na njegovo prijestolje, kao što je i on sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje (3:10, 12, 14).

11. Koji je veličanstveni prizor Ivan vidio u drugom viđenju?

¹¹ Viđenje Jehovine svetosti i slave (4:1–5:14). Drugo viđenje opisuje Jehovino veličanstveno nebesko prijestolje. Prizor koji je Ivan vidio bio je predivan. Sve je blistalo poput dragog kamenja. Oko prijestolja sjedili su 24 starješine i nosili su krune. Četiri bića bez predaha su isticala Jehovinu svetost, a starješine su se klanjali Jehovi i govorili da je dostojan “primiti slavu i čast i moć” jer je on sve stvorio (4:11).

12. Tko je jedini bio dostojan otvoriti svitak sa sedam pečata?

¹² ‘Onaj koji je sjedio na prijestolju’ držao je svitak sa sedam pečata. No pojavilo se pitanje tko je dostojan otvoriti svitak? Stigao je i odgovor: “Lav iz plemena Judina, korijen Davidov. On je dostojan otvoriti svitak i sedam pečata njegovih.” Ta osoba, koja je ujedno bila i “Janje koje je bilo zaklano”, uzela je svitak od Jehove (5:1, 5, 12).

13. Što se u viđenju dogodilo prilikom otvaranja prvih šest pečata?

¹³ Janje otvara šest pečata svitka (6:1–7:17). Sada počinje treće viđenje. Janje je počelo otvarati pečate. Kad je otvorilo prvi pečat, jahač na bijelom konju izašao je “pobjeđujući i krenuo u konačnu pobjedu”. Nakon otvaranja drugog pečata izašao je jahač na konju plamene boje i uzeo mir sa zemlje, a nakon otvaranja trećega izašao je jahač na crnom konju i rekao da će žito biti vrlo skupo. Kad je bio otvoren četvrti pečat, izašao je blijedi konj kojega je jahala Smrt, a za njim je išao grob. Zatim je bio otvoren peti pečat i Ivan je vidio kako oni koji su ‘pobijeni zbog riječi Božje’ traže osvetu za svoju krv (6:2, 9). Kad je bio otvoren šesti pečat, zbio se jak potres, potamnjeli su sunce i mjesec, a zemaljski su moćnici govorili gorama neka padnu na njih i sakriju ih od Jehove i od srdžbe Janjetove.

14. Što je u četvrtom viđenju Ivan vidio u vezi s Božjim robovima i velikim, neizbrojivim mnoštvom ljudi?

¹⁴ Potom slijedi četvrto viđenje. Ivan je vidio kako četiri anđela zadržavaju četiri vjetra zemaljska dok se pečatom ne obilježe čela Božjih robova.  Tih robova ima 144 000. Nakon toga Ivan je vidio veliko, neizbrojivo mnoštvo ljudi iz svih naroda, kako stoje pred Bogom i Janjetom te im zahvaljuju za svoje spasenje i služe Bogu dan i noć u njegovom hramu. Ivanu je bilo rečeno da će ih Janje “pasti i voditi na izvore voda života” (7:17).

15. Što se dogodilo kad je bio otvoren sedmi pečat?

¹⁵ Otvoren sedmi pečat (8:1–12:17). Kad je bio otvoren sedmi pečat, nastala je tišina na nebu. Zatim je sedam anđela dobilo sedam truba. Peto viđenje prikazuje što se dogodilo kad je zatrubilo prvih šest anđela.

16. (a) Što se dogodilo nakon što je zatrubilo prvih pet truba i što je bio prvi od tri “jao”? (b) Što je objavila šesta truba?

¹⁶ Kad su prve tri trube zatrubile jedna za drugom, nevolje su se sručile najprije na zemlju, potom na more, a zatim na rijeke i izvore voda. Kad je zatrubila četvrta truba, potamnjela je trećina sunca, mjeseca i zvijezda. Kad je peta truba zatrubila, zvijezda koja je pala s neba oslobodila je pošast — skakavce koji su napali ljude “koji nemaju pečat Božji na čelima svojim”. To je bio ‘jedan “jao”’, a još su dva trebala doći. Šesta truba objavila je da trebaju biti odvezana četiri anđela koji su bili spremni za ubijanje. Zatim je “dvije mirijade mirijada” konjanika donijelo novu nevolju i pobilo mnoge ljude, no ostali se ljudi ipak nisu pokajali za svoja zla djela (9:4, 12, 16).

17. Koji su događaji prethodili objavi da je drugi “jao” prošao?

¹⁷ Na početku šestog viđenja Ivan je vidio jednog drugog jakog anđela kako silazi s neba. Rekao mu je da će se ‘u danima oglašavanja sedmog anđela dovršiti Božja sveta tajna, prema dobroj vijesti’. Zatim je Ivanu bio dan mali svitak, koji je trebao pojesti. Kad ga je pojeo, u ustima mu je bio “sladak kao med”, ali mu je zagorčao utrobu (10:7, 9). Ivanu je zatim bilo rečeno da će dva svjedoka propovijedati 1 260 dana obučeni u kostrijet, a potom će ih ubiti “zvijer koja izlazi iz bezdana” i njihova će tijela tri i pol dana ležati “na glavnoj ulici velikoga grada”. Oni koji žive na zemlji radovat će se zbog toga, ali kasnije će ih obuzeti strah kad Bog uskrsne svoje svjedoke. U taj čas zbio se jak potres. Bilo je objavljeno: “Drugi je ‘jao’ prošao” (11:7, 8, 14).

18. Koja se važna objava čula kad je zatrubila sedma truba i za što je došlo vrijeme?

¹⁸ Potom je sedmi anđeo zatrubio. Nebeski su glasovi objavili: “Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu.” “Dvadeset i četiri starješine” poklonili su se Bogu i uputili mu zahvale, ali narodi su se razgnjevili. Došlo je vrijeme da Bog sudi mrtvima i da nagradi svoje svete sluge i ‘da uništi one koji zemlju uništavaju’. Otvorilo se svetište Božjeg nebeskog hrama i u njemu se pokazao kovčeg Božjega saveza (11:15, 16, 18).

19. Kakav je znak i rat Ivan vidio na nebu i kako je to završilo?

¹⁹ Nakon objave o uspostavi Kraljevstva slijedi sedmo viđenje, koje počinje time što se na nebu pokazao “velik znak” — žena koja je rodila “sina, muško, koji će upravljati svim narodima željeznom palicom”. “Velik zmaj plamene boje” spremao se progutati dijete, ali dijete je bilo odneseno k Božjem prijestolju. Mihael se borio sa zmajem i zbacio je na zemlju tu ‘prazmiju, koja se zove Đavo i Sotona’. Zbog toga je glas na nebu rekao: ‘Teško zemlji!’ Zmaj je počeo progoniti ženu i otišao ratovati s ostatkom njezinog potomstva (12:1, 3, 5, 9, 12; 8:13).

20. Koje su se daljnje dvije zvijeri pojavile u viđenju i kako su utjecale na ljude na zemlji?

²⁰ Zvijer izlazi iz mora (13:1-18). Osmo viđenje prikazuje zvijer sa sedam glava i deset rogova, koja je izašla iz mora. Zmaj joj je dao njezinu moć. Jedna od njezinih glava bila je kao na smrt ranjena, ali joj je rana zacijelila, i sva se zemlja divila toj zvijeri. Zvijer je govorila hule na Boga i zaratila je sa svetima. Tada je Ivan vidio jednu drugu zvijer, koja je izašla iz zemlje. Imala je dva roga kao u janjeta, ali progovorila je kao zmaj. Zavodila je one što žive na zemlji i govorila im da načine lik one prve zvijeri. Svi su ljudi bili prisiljeni klanjati se tom liku da ne budu ubijeni. Bez žiga ili broja zvijeri nitko nije mogao kupovati ni prodavati. Njezin je broj bio 666.

21. Što je Ivan vidio na gori Sionu, što su anđeli nosili i objavili te kako je uklonjena loza zemaljska?

²¹ ‘Vječna dobra vijest’ i s njom povezane poruke (14:1-20). Za razliku od prethodnog viđenja, deveto viđenje donosi radosne prizore. Ivan je vidio Janje na gori Sionu i s njim 144 000 onih koji na svojim čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegovog Oca. “Pjevali su kao novu pjesmu pred prijestoljem”, a bili su ‘otkupljeni između ljudi kao prvine Bogu i Janjetu’. Posred neba pojavio se jedan drugi anđeo, koji je nosio “vječnu dobru vijest da je objavi” svim narodima i govorio je: “Bojte se Boga i dajte mu slavu!” Za njim je išao još jedan anđeo, koji je objavio: “Pao je Babilon Veliki!” Za njim je išao još jedan, treći anđeo, koji je objavio da će oni koji se klanjaju zvijeri i njezinom liku piti vino gnjeva Božjega. “Netko kao sin čovječji” zamahnuo je srpom, a i jedan drugi anđeo zamahnuo je srpom i odrezao lozu zemaljsku te je zajedno s grožđem bacio u “veliki tijesak gnjeva Božjega”. Tijesak se gazio izvan grada i krv je potekla iz tijeska podigavši se sve do uzda konjima, “na daljinu od tisuću šesto stadija” (otprilike 296 kilometara) (14:3, 4, 6-8, 14, 19, 20).

22. (a) Tko u ovom viđenju slavi Jehovu i zašto ga slavi? (b) Na što je izliveno sedam posuda Božjega gnjeva i što se nakon toga dogodilo?

 ²² Anđeli s posljednjih sedam nevolja (15:1–16:21). Deseto viđenje započinje još jednim prizorom nebeskog dvora. Oni koji su pobijedili zvijer slavili su Jehovu, ‘Kralja vječnosti’, zbog njegovih velikih i čudesnih djela. Sedam je anđela izašlo iz svetišta na nebu i bilo im je dano sedam zlatnih posuda punih gnjeva Božjega. Prvih šest posuda bilo je izliveno na zemlju, na more, na rijeke i izvore voda, na sunce, na prijestolje zvijeri i na rijeku Eufrat, kojoj je voda presahnula da se pripremi put za “kraljeve s istoka sunčeva”. Zatim je Ivan vidio kako izjave nadahnute od demonâ “odlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe za rat koji će se zbiti na veliki dan Boga Svemogućega”, na mjesto koje se zove Harmagedon. Sedma je posuda bila izlivena na zrak, i nastale su zastrašujuće prirodne pojave, te se veliki grad raspao na tri dijela i gradovi narodâ srušili su se, i tako je Babilon ispio ‘čašu vina gnjevne srdžbe Božje’ (15:3; 16:12, 14, 19).

23. (a) Kako Bog izvršava sud nad Babilonom Velikim? (b) Koje objave i kakvo tugovanje slijedi nakon pada Babilona te koje radosne hvale odjekuju nebom?

²³ Božji sud nad Babilonom; Janjetova svadba (17:1–19:10). Slijedi jedanaesto viđenje. Ivan je bio pozvan da vidi Božji sud nad ‘Babilonom Velikim, majkom bludnicama’, “s kojom su bludničili kraljevi zemaljski”. Ugledao je ženu, pijanu od krvi svetih, kako sjedi na skerletnoj zvijeri sa sedam glava i deset rogova. Za tu je zvijer bilo rečeno: “Bila je, ali više nije, no uskoro će izaći iz bezdana.” Njezinih deset rogova borit će se s Janjetom, ali Janje će ih pobijediti, jer je “Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva”. Deset rogova će zamrziti bludnicu i proždrijeti je. Na početku dvanaestog viđenja jedan drugi anđeo, od čije je slave zasjala zemlja, objavio je: “Pala je, pala je bludnica Babilon Veliki!” Božjem narodu je bilo zapovjeđeno da iziđe iz nje, kako ih ne bi zadesile njezine nevolje. Kraljevi i drugi moćnici zemaljski plakali su za njom, govoreći: “Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni, jer je u jedan čas stigla osuda tvoja!” Njezino veliko bogatstvo bilo je opustošeno. Jedan je anđeo bacio u more kamen nalik velikom mlinskom kamenu i rekao da će tako u trenu biti zbačen Babilon, i više ga nikada neće biti. Time će konačno biti osvećena krv Božjih svetih slugu! Četiri puta nebom je odjeknuo povik: “Hvalite Jaha!” Hvalite Jaha, jer je izvršio sud nad velikom bludnicom! Hvalite Jaha, jer je Jehova počeo kraljevati! Radujte se i veselite, jer je “došla svadba Janjetova i spremna je žena njegova”! (17:2, 5, 8, 14; 18:2, 10; 19:1, 3, 4, 6, 7).

24. (a) Kakav će biti ishod rata koji će voditi Janje? (b) Što će se odvijati tijekom razdoblja od tisuću godina, a što će se dogoditi nakon toga?

²⁴ Janje pravedno ratuje (19:11–20:10). U trinaestom viđenju Ivan je vidio kako “Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ” vodi nebesku vojsku u pravedni rat. Kraljevi i junaci bili su pobijeni i postali su hrana za ptice nebeske, a zvijer i lažni prorok bili su živi bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom (19:16). Na početku četrnaestog viđenja Ivan je vidio jednog anđela “kako silazi s neba s ključem od bezdana i velikim lancem u ruci”. ‘Zmaj, prazmija, koji je Đavo i Sotona’, bio je uhvaćen i svezan na tisuću godina. Oni koji imaju udio u prvom uskrsnuću bit će “svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s Kristom tisuću godina”. Nakon tih tisuću godina Sotona će biti pušten i izaći će da zavodi narode zemaljske, ali na kraju će, zajedno s onima koji ga budu slijedili, biti bačen u jezero ognjeno (20:1, 2, 6).

25. Kakve je uzbudljive događaje Ivan vidio u ovom viđenju i tko će naslijediti blagoslove koje je Ivan vidio?

²⁵ Sudnji dan i slavan Novi Jeruzalem (20:11–22:5). Slijedi uzbudljivo petnaesto viđenje. Ivan je vidio mrtve, velike i male, kako im se sudi pred Božjim velikim bijelim prijestoljem. Smrt i grob bili su bačeni u jezero ognjeno, koje “predstavlja drugu smrt”, a s njima je bio bačen i svatko tko se nije našao zapisan u knjizi života. Novi je Jeruzalem sišao s neba i bilo je objavljeno da će Bog prebivati s ljudima i obrisati svaku suzu s njihovih očiju. Neće više biti smrti, tuge, jauka ni boli! Da, Bog će ‘sve učiniti novo’, a svoje je obećanje potvrdio rekavši: “Piši, jer su ove riječi vjerodostojne i istinite!” Oni koji pobijede naslijedit će te blagoslove, a kukavice, bezvjerni, bludnici, vračari i idolopoklonici neće ih naslijediti (20:14; 21:1, 5).

26. (a) Kako je opisan Novi Jeruzalem? (b) Što je Ivan vidio u gradu, a odnosilo se na život, i odakle je grad dobivao svjetlo?

²⁶ U šesnaestom, posljednjem viđenju Ivan je vidio “ženu Janjetovu”, Novi Jeruzalem, koji je imao 12 vrata i 12 kamena temeljaca, na kojima su bila imena 12 apostola (21:9). Bio je sagrađen u obliku četverokuta, a njegova je veličanstvenost bila predočena time što je bio sagrađen od jaspisa, zlata i bisera. Jehova i Janje bili su hram toga grada, a bili su i njegovo svjetlo. Samo oni koji su bili zapisani u Janjetovom svitku života mogli su ući u grad. Bistra rijeka vode života izvirala je iz prijestolja i tekla posred glavne gradske ulice. Na svakoj strani rijeke nalazilo se drveće života, koje je svakog mjeseca davalo plod, a lišće mu je bilo za liječenje. Bilo je rečeno da će prijestolje Božje i Janjetovo biti u gradu te da će robovi Božji vidjeti  lice Božje. ‘Jehova Bog obasjavat će ih svjetlom i oni će kraljevati u svu vječnost’ (22:5).

27. (a) Što je Ivanu bilo zajamčeno u vezi s proročanstvom koje je čuo? (b) Kojim važnim poticajem i upozorenjem završava Otkrivenje?

²⁷ Zaključak (22:6-21). Ivanu je bilo zajamčeno: “Ove su riječi vjerodostojne i istinite.” Doista, sretni su svi koji drže riječi tog proročanstva! Kad je Ivan sve to čuo i vidio, pao je pred noge anđelu da mu se pokloni, no anđeo ga je podsjetio da se samo Bogu smije klanjati. Zatim je rekao Ivanu neka ne zapečati riječi tog proročanstva, “jer blizu je vrijeme da se to ispuni”. Potom je bilo rečeno da su sretni oni koji smiju na vrata ući u grad, jer vani ostaju oni koji su nečisti i “svatko tko ljubi laž i služi se njome”. Isus je rekao da je skupštinama poslao anđela da im sve to posvjedoči, a zatim je za sebe rekao da je “korijen i potomak Davidov i sjajna zvijezda jutarnja”. “I duh i nevjesta govore: ‘Dođi!’ I tko god čuje, neka kaže: ‘Dođi!’ I tko je god žedan, neka dođe! Tko god želi, neka uzme vode života zabadava!” Na kraju je bilo rečeno da nitko ne smije ništa ni dodati ni oduzeti od riječi toga proročanstva, da mu ne bi Bog zabranio ‘jesti od drveća života i ući u sveti grad’ (22:6, 10, 15-17, 19).

28. Koji primjeri pokazuju da Otkrivenje zaključuje izvještaj koji je započeo u prvoj knjizi Biblije?

²⁸ Knjiga Otkrivenje predstavlja doista veličanstven završetak nadahnute zbirke od 66 knjiga koje tvore današnju Bibliju! Ništa nije izostavljeno. Ništa nije ostalo nedorečeno. Jasno je prikazano ispunjenje Božjeg nauma, od samog početka do veličanstvenog završetka. Posljednja knjiga Biblije zaključuje izvještaj koji je započeo u prvoj knjizi. Prva Mojsijeva 1:1 opisuje kako je Bog stvorio materijalno nebo i zemlju, dok Otkrivenje 21:1-4 opisuje novo nebo i novu zemlju i neizmjerne blagoslove kojima će Bog blagosloviti ljudski rod, a koji su prorečeni i u Izaiji 65:17, 18; 66:22 i 2. Petrovoj 3:13. Prvom je čovjeku bilo rečeno da će umrijeti ako bude neposlušan, a u Otkrivenju Bog jamči svima koji budu poslušni da za njih “smrti više neće biti” (1. Mojs. 2:17; Otkr. 21:4). Kad se Zmija prvi put pojavila kao protivnik koji zavodi ljude, Bog je prorekao da će joj biti zdrobljena glava, a Otkrivenje objašnjava kako će prazmija, koja je Đavo i Sotona, na kraju biti uništena (1. Mojs. 3:1-5, 15; Otkr. 20:10). Neposlušni ljudi bili su otjerani od drveta života u Edenu, a Otkrivenje govori o simboličnom drveću života koje služi “za liječenje narodâ” — poslušnih ljudi (1. Mojs. 3:22-24; Otkr. 22:2). Iz Edena je tekla rijeka koja je natapala vrt, a Otkrivenje opisuje simboličnu rijeku, koja daje i podržava život, kako teče iz Božjeg prijestolja. To se poklapa s viđenjem koje je prije Ivana imao Ezekijel, a podsjeća i na riječi Isusa Krista, koji je govorio o ‘izvoru vode koja donosi vječni život’ (1. Mojs. 2:10; Otkr. 22:1, 2; Ezek. 47:1-12; Ivan 4:13, 14). Prvi čovjek i žena bili su otjerani od lica Božjega, a Otkrivenje obećava da će vjerni ljudi koji pobijede vidjeti lice Božje (1. Mojs. 3:24; Otkr. 22:4). Doista je korisno proučavati ta upečatljiva viđenja iz Otkrivenja!

29. (a) Kako Otkrivenje povezuje proročanstva o Babilonu? (b) Koje sličnosti postoje između onoga što je Danijel u viđenjima saznao o Kraljevstvu i onoga što o Kraljevstvu govori Otkrivenje te između zvijeri koje je vidio Danijel i zvijeri koje je vidio Ivan?

²⁹ Vrijedno je zapaziti i da Otkrivenje povezuje proročanstva o pokvarenom Babilonu. Izaija je prorekao pad doslovnog Babilona davno prije nego što se to dogodilo i objavio je: “Pao je! Pao je Babilon!” (Iza. 21:9). Jeremija je također prorokovao protiv Babilona (Jer. 51:6-12). A Otkrivenje govori o simboličnom ‘Babilonu Velikom, majci bludnicama i gadostima zemaljskim’. I ona je trebala pasti, a Ivan je to vidio u viđenju i čuo objavu: “Pala je, pala je bludnica Babilon Veliki!” (Otkr. 17:5; 18:2). Sjećaš li se Danijelovog viđenja o kraljevstvu koje će uspostaviti Bog i koje će satrti sva druga kraljevstva, a samo će “stajati dovijeka”? Zapazi kako se na to nadovezuje nebeska objava u Otkrivenju: “Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu, i on će kraljevati u svu vječnost” (Dan. 2:44; Otkr. 11:15). Nadalje, Danijelovo viđenje opisuje kako ‘na oblacima nebeskim dolazi netko kao sin čovječji i prima vječnu vlast, čast i kraljevstvo’, a Otkrivenje kaže da je Isus Krist “Vladar kraljeva zemaljskih” i da “dolazi s oblacima” te da će ga ‘vidjeti svako oko’ (Dan. 7:13, 14; Otkr. 1:5, 7). Osim toga, postoje i neke pažnje vrijedne sličnosti između zvijeri iz Danijelovih viđenja i zvijeri iz Otkrivenja (Dan. 7:1-8; Otkr. 13:1-3; 17:12). Otkrivenje je uistinu knjiga koja jača vjeru onima koji je temeljito proučavaju.

30. (a) Što iz Otkrivenja saznajemo o posvećenju Jehovinog imena putem Kraljevstva? (b) Što Otkrivenje ističe o svetosti i na koga utječe ta spoznaja?

³⁰ Otkrivenje doista pruža mnoštvo izvanrednih pojedinosti o Božjem Kraljevstvu! Ta knjiga skreće pažnju čitateljima na ono što su proroci iz staroga doba te Isus i njegovi učenici govorili o Kraljevstvu. Knjiga Otkrivenje pruža dodatne pojedinosti o tome kako će Jehovino ime biti posvećeno putem njegovog Kraljevstva, tako da čitatelji Biblije mogu imati potpunu sliku o tome. U njoj se ističe: “Svet, svet, svet je Jehova Bog, Svemogući!” On je dostojan “primiti slavu i čast i moć”. Doista, on je “uzeo  u ruke moć svoju veliku i počeo kraljevati” preko Krista. Revnost Božjeg Sina, koji je “Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ”, prikazana je time što ga se opisuje kako udara narode i gazi “tijesak gnjevne srdžbe Boga Svemogućega”. Kako se rasvjetljuju završne pojedinosti glavne teme Biblije — potvrda Jehovinog prava da bude vrhovni vladar i posvećenje njegovog imena — ističe se da svatko i sve što ima veze s Božjim naumom o Kraljevstvu mora biti sveto. Za Janje, odnosno Isusa Krista, “koji ima ključ Davidov”, rečeno je da je svet, a isto je rečeno i za anđele na nebu. Za one koji imaju udio u prvom uskrsnuću rečeno je da su ‘sretni i sveti’ te je istaknuto da “ništa nesveto i nitko tko čini gadosti” neće ući u “sveti grad Jeruzalem”. Onima koji su Janjetovom krvlju kupljeni da budu ‘kraljevstvo i svećenici Bogu našemu’ sve to služi kao jak poticaj da ostanu sveti pred Jehovom. A i “veliko mnoštvo” mora ‘oprati svoje duge haljine i ubijeliti ih u krvi Janjetovoj’ kako bi mogli vršiti svetu službu Bogu (Otkr. 4:8, 11; 11:17; 19:15, 16; 3:7; 14:10; 20:6; 21:2, 10, 27; 22:19; 5:9, 10; 7:9, 14, 15, bilješka).

31. Koje pojedinosti o Kraljevstvu pruža knjiga Otkrivenje?

³¹ Tek kada razmotrimo određene pojedinosti koje su navedene samo u Otkrivenju možemo steći potpunu sliku o Božjem veličanstvenom i svetom Kraljevstvu. Otkrivenje prikazuje nasljednike Kraljevstva na gori Sionu zajedno s Janjetom, kako pjevaju novu pjesmu koju su samo oni mogli naučiti. Samo se u Otkrivenju navodi broj onih koji su otkupljeni sa zemlje da budu u Kraljevstvu — 144 000 — te da je toliko njih pečatom obilježeno iz simboličnih 12 plemena duhovnog Izraela. Samo Otkrivenje pokazuje da će ti ‘svećenici i kraljevi’, koji imaju udio u prvom uskrsnuću kakvim je uskrsnuo Krist, vladati s njim “tisuću godina”. Samo Otkrivenje daje potpunu sliku ‘svetoga grada, Novog Jeruzalema’ — prikazuje njegov sjaj i slavu, navodi da su Jehova i Janje njegov hram, opisuje njegovih 12 vrata i njegove kamene temeljce te ističe da će njegovi kraljevi vječno kraljevati jer će ih Jehova vječno obasjavati svojim svjetlom (14:1, 3; 7:4-8; 20:6; 21:2, 10-14, 22; 22:5).

32. (a) Kako viđenje o ‘novom nebu’ i ‘svetom gradu, Novom Jeruzalemu’, objedinjuje sve što je bilo prorečeno o Potomstvu koje će naslijediti Kraljevstvo? (b) Koje će blagoslove Kraljevstvo donijeti ljudima na zemlji?

³² S pravom se može reći da viđenje o ‘novom nebu’ i ‘svetom gradu, Novom Jeruzalemu’, objedinjuje sve što je u Svetom Pismu dotad bilo prorečeno o Potomstvu koje će naslijediti Kraljevstvo. Abraham je radosno očekivao svoje potomstvo po kojem će se ‘blagosloviti svi narodi na zemlji’ i “grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog”. A u Otkrivenju, u Ivanovom viđenju, jasno je pokazano da je taj obećani grad koji će narodima donijeti blagoslove zapravo “novo nebo” — nova vlast, Božje Kraljevstvo, koju sačinjava Novi Jeruzalem (Kristova nevjesta) i Mladoženja (Krist). Oni će zajedno pravedno vladati nad svom zemljom. Vjernim ljudima Jehova je obećao da će biti “narod njegov” te da će živjeti sretnim životom, lišenim grijeha i smrti, kao što su živjeli prvi ljudi u Edenu prije nego što su se pobunili. Otkrivenje dvaput spominje Božje obećanje da će “obrisati svaku suzu s očiju njihovih”, čime se naglašava pouzdanost tog obećanja (1. Mojs. 12:3; 22:15-18; Hebr. 11:10; Otkr. 7:17; 21:1-4).

33. (a) Što se iz Otkrivenja može saznati o tome kako će Bog ispuniti svoj prvobitni naum? (b) Zašto se može reći da je ‘sve Pismo’ uistinu “nadahnuto od Boga i korisno” i zašto je važno da proučavamo Božju Riječ i budemo poslušni zapovijedima koje su u njoj zapisane?

³³ Otkrivenje donosi veličanstveni završetak nadahnutog Svetog pisma! Zaista je predivno “ono što će se uskoro dogoditi”! (Otkr. 1:1). Bit će posvećeno ime Jehove, ‘Boga koji je nadahnuo proroke’ (22:6). U Otkrivenju je prikazano kako će se ispuniti proročanstva koja su 16 stoljeća bila zapisivana te kako će biti nagrađena vjera koju su Božji sluge pokazivali tijekom više tisućljeća! “Prazmija” će biti mrtva, svi koji je podupiru bit će uništeni i više neće biti zla (12:9). “Novo nebo”, odnosno Božje Kraljevstvo, vladat će na slavu Bogu. Obnovljena Zemlja, koju će ljudi napučiti i podložiti je sebi u skladu s Jehovinim naumom navedenim u prvom poglavlju Biblije, donijet će ljudima mnoštvo blagoslova koji će trajati u svu vječnost (1. Mojs. 1:28). Doista se pokazalo da je ‘sve Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti’. Jehova se njime služi da bi posve osposobio i potpuno opremio vjerne ljude kako bi bili spremni za taj veličanstveni dan. Stoga trebamo proučavati to Pismo da bismo jačali svoju vjeru. Budi poslušan zapovijedima iz Svetog pisma, pa će te Bog blagosloviti. Živi po njima, hodeći uskim putem koji vodi u vječni život. Budeš li tako postupao, i ti ćeš moći mirne duše izreći zaključne riječi posljednje knjige Biblije: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (2. Tim. 3:16; Otkr. 22:20).

34. Zbog čega smo neizmjerno radosni?

³⁴ Neizmjerno smo radosni zbog toga što “kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu”, obećanom Potomku, jer će Božje Kraljevstvo za sve vijeke posvetiti veliko ime ‘Jehove Boga, Svemogućega’! (Otkr. 11:15, 17).