1. Do koje je značajne promjene u organizaciji vodstva izraelskog naroda došlo 1117. pr. n. e. i što se dogodilo nakon toga?

GODINE 1117. pr. n. e. došlo je do značajne promjene u organizaciji vodstva izraelskog naroda. Izraelci su dobili ljudskog kralja. Bilo je to u vrijeme kad je Samuel služio kao Jehovin prorok u Izraelu. Iako je Jehova predvidio i prorekao da će se to dogoditi, Samuela je jako pogodilo što je izraelski narod zahtijevao uspostavu monarhije. Budući da je od rođenja predano služio Jehovi i s puno strahopoštovanja priznavao Jehovinu kraljevsku vlast, Samuel je predvidio da će to imati pogubne posljedice za njegove sunarodnjake — Božji sveti narod. Tek kad mu je Jehova rekao da posluša narod, Samuel je udovoljio njihovom zahtjevu. “Tada je Samuel objavio narodu prava kraljevska i zapisao ih u knjigu koju je položio pred Jehovu” (1. Sam. 10:25). Tako je završilo razdoblje vladavine sudaca, a započelo razdoblje vladavine ljudskih kraljeva tijekom kojeg se Izrael uzdigao do neslućene moći i utjecaja da bi na koncu pao u Jehovinu nemilost i izgubio njegovu naklonost.

2. Tko je napisao Prvu Samuelovu i zašto su bili pogodni za to?

² Tko je bio pogodan da pod Božjim nadahnućem napiše izvještaj o tom značajnom razdoblju? Jehova je s pravom izabrao vjernog Samuela da započne pisati ovu knjigu. “Samuel” znači “ime Božje”, a on se u to vrijeme uistinu borio za slavu Jehovinog imena. Samuel je vjerojatno napisao prva 24 poglavlja ove knjige. Nakon njegove smrti Gad i Natan nastavili su s pisanjem i zabilježili događaje koji su se zbivali posljednjih nekoliko godina obuhvaćenih izvještajem, sve do Šaulove smrti. Na taj zaključak ukazuje 1. Ljetopisa 29:29, gdje čitamo: “Povijest kralja Davida, od početka do kraja, zapisana je u zapisima vidioca Samuela, u zapisima proroka Natana i u zapisima vidioca Gada.” Činjenica da Samuelove knjige, za razliku od dvije Knjige o kraljevima i dvije Knjige ljetopisa, gotovo uopće ne ukazuju na ranije zapise potvrđuje da su ih napisali Davidovi suvremenici Samuel, Gad i Natan. Sva trojica bili su osobe od povjerenja i Jehovini proroci koji su se borili protiv idolopoklonstva zbog kojeg je narod izgubio snagu.

3. (a) Kako je Prva Samuelova postala zasebna knjiga Biblije? (b) Kada je bila završena i koje razdoblje obuhvaća?

³ Dvije Samuelove knjige bile su prvobitno jedan svitak, odnosno jedna knjiga. Knjiga je bila razdijeljena na dva dijela kad je bio objavljen taj dio grčke Septuaginte. U Septuaginti se Prva Samuelova zvala Prva o kraljevstvima. Ta podjela i naziv Prva o kraljevima bili su prihvaćeni u latinskoj Vulgati, a zadržani su do danas u nekim katoličkim Biblijama. Masoretska bilješka za 1. Samuelovu 28:24, u kojoj stoji da se taj redak nalazi na sredini Samuelove knjige, jasno pokazuje da su Prva i Druga Samuelova prvobitno bile jedna knjiga. Pisanje knjige vjerojatno je završeno otprilike 1078. pr. n. e. Dakle, Prva Samuelova po svoj  prilici obuhvaća nešto više od sto godina, odnosno razdoblje od otprilike 1180. do 1078. pr. n. e.

4. Kako je potvrđena točnost Prve Samuelove?

⁴ Postoji mnoštvo dokaza koji potvrđuju točnost tog biblijskog izvještaja. Geografski lokaliteti odgovaraju opisanim događajima. Zanimljivo je da je Jonatanov uspješan napad na filistejsku vojsku kod Mikmaša, koji je doveo do potpunog poraza Filistejaca, za vrijeme Prvog svjetskog rata ponovio jedan časnik britanske vojske, koji je navodno potukao Turke slijedeći neka geografska obilježja opisana u Samuelovom nadahnutom izvještaju (14:4-14). *

5. Kako pisci Biblije svjedoče o vjerodostojnosti Prve Samuelove?

⁵ No postoje još jači dokazi da je ova knjiga nadahnuta od Boga i vjerodostojna. Naime, u njoj se na izvanredan način ispunjava Jehovino proročanstvo da će Izrael tražiti kralja (5. Mojs. 17:14; 1. Sam. 8:5). Mnogo godina kasnije Hošea je potvrdio vjerodostojnost tog izvještaja citirajući Jehovine riječi: “Dao sam ti kralja u srdžbi svojoj i uzet ću ga u gnjevu svome” (Hoš. 13:11). Petar je ukazao na to da je Samuel bio nadahnut od Boga rekavši za njega da je prorok koji je ‘navješćivao Isusove dane’ (Djela 3:24). Pavao je citirao 1. Samuelovu 13:14 kad se ukratko osvrnuo na povijest Izraela (Djela 13:20-22). I sam je Isus pokazao da je taj izvještaj vjerodostojan kad je upitao farizeje svog vremena: “Zar niste čitali što je David učinio kad su ogladnjeli on i ljudi njegovi?” Potom je ispričao događaj kad je David tražio od svećenika kruh koji je bio stavljen pred Boga (Mat. 12:1-4; 1. Sam. 21:1-6). I Ezra je taj izvještaj smatrao istinitim, kao što smo već napomenuli (1. Ljet. 29:29).

6. Koji drugi dokazi unutar same Biblije svjedoče da je Prva Samuelova nadahnuta od Boga?

⁶ Budući da je ovo prvi zapis o Davidovom životu, svako ukazivanje na Davida u drugim dijelovima Biblije potvrđuje da je Samuelova knjiga dio Božje nadahnute Riječi. Neki se njeni događaji čak spominju u naslovima Davidovih psalama, naprimjer u 59. psalmu (1. Sam. 19:11), 34. psalmu (1. Sam. 21:13, 14) i 142. psalmu (1. Sam. 22:1 ili 1. Sam. 24:1, 3). Tako dokazi unutar same Božje Riječi uvjerljivo svjedoče o tome da je Prva Samuelova nadahnuta od Boga.

7. Navedi imena izraelskih vođa čiji je život opisan u ovoj knjizi.

⁷ Ova knjiga obuhvaća, djelomično ili u potpunosti, životni vijek četvorice izraelskih vođa: velikog svećenika Elija, proroka Samuela, prvog kralja Šaula te Davida, koji je bio pomazan za sljedećeg kralja.

8. Kako se Samuel rodio i počeo “služiti Jehovi”?

⁸ Elijeva sudačka služba i mladi Samuel (1:1–4:22). Na početku knjige upoznajemo Hanu, voljenu ženu levita Elkane. Ona nije imala djece, pa joj se zbog toga rugala Elkanina druga žena Penina. Kad je jednom prilikom obitelj bila u svom uobičajenom godišnjem posjetu Šilu, gdje se nalazio kovčeg Jehovinog saveza, Hana se usrdno molila Jehovi da joj da sina. Obećala je da će, bude li joj molitva uslišena, dati svoje dijete u službu Jehovi. Bog joj je uslišio molitvu i ona je rodila sina Samuela. Kad ga je odbila od prsa, dovela ga je u dom Jehovin da ga ‘daruje Jehovi’ te ga je predala velikom svećeniku Eliju da se brine za njega (1:28). Hana je potom izrazila svoje osjećaje u radosnoj zahvalnoj pjesmi. Tako je dječak “ostao služiti Jehovi pred svećenikom Elijem” (2:11).

9. Kako je Samuel postao prorok u Izraelu?

⁹ No Eli je imao velikih problema. Bio je star, a njegova dva sina bila su nevaljali ljudi koji “nisu marili za Jehovu” (2:12). Svoju su svećeničku službu koristili kako bi zadovoljavali svoju pohlepu i nemoralne želje. No Eli ih nije zbog toga kaznio. Stoga je Jehova poslao objave protiv Elijevog doma, upozorivši da ‘više neće biti starca u domu Elijevu’ i da će oba Elijeva sina poginuti istog dana (1. Sam. 2:30-34; 1. Kralj. 2:27). Naposljetku je poslao dječaka Samuela da Eliju prenese osudu koja je zaprepastila sve koji su je čuli. Tako je mladi Samuel bio ovlašten da služi kao prorok u Izraelu (1. Sam. 3:1, 11).

10. Kako je Jehova izvršio osudu nad Elijevim domom?

¹⁰ Jehova je u vrijeme koje je odredio doveo Filistejce i tako izvršio tu osudu. Budući da su počeli gubiti bitku, Izraelci su uz glasno klicanje donijeli kovčeg saveza iz Šila u svoj vojni tabor. Kad su Filistejci čuli poklike i saznali da se kovčeg nalazi u izraelskom taboru, dobili su novu snagu i izvojevali zapanjujuću pobjedu, nanijevši Izraelcima težak poraz. Kovčeg je bio otet, a Elijevi su sinovi bili ubijeni. Eli je sa strepnjom u srcu slušao vijesti iz bitke. Kad je glasnik spomenuo kovčeg, Eli je pao natraške sa stolice i slomio vrat. Tako je završila njegova 40-godišnja sudačka služba. Zaista se može reći da je “slava (...) iz Izraela u izgnanstvo otišla”, jer je kovčeg predočavao Jehovinu prisutnost među njegovim narodom (4:22).

11. Kako se pokazalo da kovčeg nije predmet koji ima neku magičnu moć?

¹¹ Samuel sudi Izraelu (5:1–7:17). Došlo je vrijeme da i Filistejci, na svoju veliku žalost, nauče da se Jehovin kovčeg ne smije koristiti kao predmet koji ima neku magičnu moć. Kad su kovčeg odnijeli u Dagonov hram u Ašdodu, njihov je bog pao  na lice. Drugog je dana Dagon pao na prag, no ovoga su mu puta glava i oba dlana bili odsječeni. Otada praznovjerni Filistejci više ‘nisu stali na prag Dagonov’ (5:5). Tada su Filistejci žurno poslali kovčeg u Gat, a potom u Ekron, ali sve je bilo uzalud. Snašle su ih nevolje — obuzeo ih je silan strah, razboljeli su se od hemoroida i glodavci su im poharali zemlju. Kako se broj poginulih stalno povećavao, filistejski knezovi-saveznici na koncu su bili toliko očajni da su kovčeg stavili na nova kola u koja su upregnuli dvije krave dojilice i vratili ga u Izrael. U Bet-Šemešu su poginuli neki Izraelci jer su gledali kovčeg (1. Sam. 6:19; 4. Mojs. 4:6, 20). Kovčeg je naposljetku ostao u Abinadabovoj kući u gradu Kirijat-Jearimu.

12. Koji su blagoslovi uslijedili zato što se Samuel zauzimao za obožavanje pravog Boga?

¹² Kovčeg je dvadeset godina bio u Abinadabovoj kući. Samuel, koji je tada bio odrastao čovjek, pozvao je Izraelce da uklone likove Baala i Aštarte i da svim srcem služe Jehovi. Oni su ga poslušali. Kad su se skupili u Mispi da bi stali pred Jehovu, filistejski knezovi-saveznici iskoristili su priliku da ih napadnu, te su ih zatekli nespremne. Izraelci su preko Samuela prizivali Jehovu u pomoć. Tada je Jehova zagrmio na Filistejce snažnom grmljavinom i smeo ih, a Izraelci su, ojačani time što su prinijeli žrtvu paljenicu i pomolili se, izvojevali veliku pobjedu. Otada se “ruka Jehovina dizala (...) na Filistejce svega vijeka Samuelova” (7:13). Ali za Samuela nije bilo odmora. Cijeli je život sudio Izraelu te je svake godine odlazio iz Rame, koja se nalazila sjeverno od Jeruzalema, i obilazio Betel, Gilgal i Mispu. U Rami je sagradio žrtvenik Jehovi.

13. Kako je Izrael odbacio Jehovu kao Kralja i na koje je posljedice upozorio Samuel?

¹³ Šaul, prvi izraelski kralj (8:1–12:25). Samuel je i ostario služeći Jehovi, ali njegovi sinovi nisu se ugledali na njega, nego su prihvaćali mito i nepravedno sudili. Tako su izraelski starješine došli k Samuelu s ovim zahtjevom: “Zato nam postavi kralja da nam sudi, kao što je to kod svih naroda!” (8:5). Samuela je to silno uznemirilo, pa se obratio Jehovi u molitvi. Jehova mu je odgovorio: “Nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene da ne kraljujem nad njima! (...) Zato sada poslušaj glas njihov” (8:7-9). No Samuel je prvo trebao Izraelce upozoriti na strašne posljedice njihovog buntovničkog zahtjeva: strogo nadziranje naroda, porezi, gubitak slobode i na kraju velika žalost zbog koje će vapiti k Jehovi. Ali narod se nije dao odvratiti od svojih zahtjeva, nego je i dalje tražio kralja.

14. Kako je bila potvrđena Šaulova kraljevska vlast?

¹⁴ Potom upoznajemo Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova, koji je bio najljepši i najviši čovjek u Izraelu. Uz Božje je vodstvo došao do Samuela, koji mu je iskazao čast na gozbi, pomazao ga i potom predstavio svemu Izraelu na skupu u Mispi. Premda se Šaul isprva skrivao među prtljagom, na koncu ga je Samuel predstavio kao kralja po Jehovinom izboru. Samuel je još jednom podsjetio Izraelce na kraljeva prava i zapisao ih u knjigu. No tek nakon Šaulove pobjede nad Amoncima, koji su bili opsjedali Jabeš u Gileadu, ojačao je njegov kraljevski položaj, pa je narod u Gilgalu potvrdio njegovu kraljevsku vlast. Samuel ih je ponovno opomenuo da se boje Jehove, služe mu i budu mu poslušni, a zatim je prizvao Jehovu i molio ga za znak, odnosno da pošalje gromove i kišu, što nije bilo uobičajeno u to doba godine, u vrijeme žetve. Jehova im je na zastrašujuć način pokazao koliko je gnjevan jer su ga odbacili kao Kralja.

15. Koji je drzak grijeh doveo do Šaulove propasti?

¹⁵ Šaulova neposlušnost (13:1–15:35). Filistejci su i dalje napadali Izraelce, pa je Šaulov hrabri sin Jonatan pobio filistejsku stražu. Kako bi se osvetili za taj poraz, neprijatelji su poslali silnu vojsku, koje je bilo “kao pijeska na obali morskoj”, i utaborili su se u Mikmašu. U izraelskim je redovima zavladao strah. Razmišljali su: ‘Kad bi samo došao Samuel i dao nam Jehovine upute!’ No Šaul je postao nestrpljiv i nije više htio čekati Samuela, nego je sam drsko prinio žrtvu paljenicu. Uto se pojavio Samuel. Nije uzeo u obzir Šaulove neuvjerljive izgovore, već mu je objavio Jehovinu osudu: “A sada se tvoje kraljevstvo neće održati. Jehova će sebi naći čovjeka po srcu svojemu. Postavit će ga Jehova za vođu narodu svojemu, jer ti nisi držao ono što ti je Jehova zapovjedio” (13:14).

16. Koji su problemi nastali zbog Šaulove brzopletosti?

¹⁶ Jonatan je u svojoj revnosti za Jehovino ime ponovno napao filistejsku stražu, ali ovaj put samo sa slugom koji mu je nosio oružje. U kratkom su vremenu pobili dvadesetak ljudi. Tada se zemlja zatresla, što je izazvalo još veći metež među neprijateljima. Izraelci su im nanijeli težak poraz i krenuli u potjeru za njima. No veličina pobjede bila je umanjena zbog Šaulove brzoplete zakletve kojom je zabranio vojnicima da jedu prije nego što završi bitka. Ljudi su se brzo umorili, a zatim su zgriješili Jehovi jer su jeli životinje koje su tek bile zaklane i nisu iskrvarile. No Jonatan se bio okrijepio medom jer nije čuo očevu zakletvu. Hrabro je izjavio da zbog te zakletve nisu izvojevali još veću pobjedu. Narod ga je spasio od smrti jer je Izraelu donio veliku pobjedu.

17. Kako je Šaul bio ponovno odbačen nakon drugog velikog grijeha?

¹⁷ Potom je došlo vrijeme da se izvrši Jehovina osuda nad podmuklim Amalečanima (5. Mojs. 25:17-19). Izraelci su ih trebali istrijebiti. Nisu smjeli poštedjeti ni ljude ni životinje niti uzeti  ikakav plijen. Sve su morali uništiti. No Šaul nije poslušao zapovijed, nego je poštedio amalečkog kralja Agaga i najbolju sitnu i krupnu stoku, tobože da bi je žrtvovao Jehovi. To je toliko razgnjevilo Boga Izraelova da je nadahnuo Samuela da još jednom objavi kako je odbacio Šaula. Samuel se nije obazirao na Šaulove izgovore kojima je pokušavao spasiti svoj ugled, nego je rekao: “Zar su Jehovi žrtve paljenice i druge žrtve jednako mile kao i poslušnost glasu Jehovinu? Znaj, poslušnost je bolja od žrtve (...). Budući da si odbacio riječ Jehovinu, i on je odbacio tebe da ne budeš više kralj” (1. Sam. 15:22, 23). Nato je Šaul preklinjući za oprost dohvatio skut Samuelova ogrtača, ali skut mu se istrgnuo iz ruke. Samuel mu je jasno rekao da će Jehova isto tako otrgnuti od njega kraljevstvo i dati ga boljem čovjeku. Onda je uzeo mač i pogubio Agaga, a potom je otišao od Šaula i više ga nikad nije vidio.

18. Zbog čega je Jehova izabrao Davida?

¹⁸ Davidovo pomazanje i hrabrost (16:1–17:58). Jehova je potom poslao Samuela u Jišajev dom, koji se nalazio u Betlehemu u Judi, da izabere i pomaže budućeg kralja. Jišajevi su sinovi jedan za drugim dolazili pred Samuela, ali nijedan nije bio onaj pravi. Jehova je upozorio Samuela: “Bog ne gleda na što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što oči vide, a Jehova gleda što je u srcu” (16:7). Jehova je naposljetku pokazao da mu je po volji najmlađi sin David, o kojem izvještaj kaže da je bio “rumen, lijepih očiju i krasna stasa”, pa ga je Samuel pomazao uljem (16:12). Tada je Jehovin duh došao na Davida, dok je Šaula počela mučiti zlovolja.

19. Koju je pobjedu još u ranoj mladosti David izvojevao u Jehovino ime?

¹⁹ Filistejci su ponovno napali Izraelce i doveli svog izazivača Golijata, diva visokog šest lakata i jedan pedalj (oko 2,90 metara). Bio je toliko ogroman da mu je oklop bio težak oko 57 kilograma, a oštrica koplja skoro 7 kilograma (17:4, 5, 7). Golijat se svaki dan rugao Izraelcima i prezrivo ih izazivao da izaberu između sebe čovjeka koji će izići pred njega i boriti se s njim, ali nitko nije odgovarao na izazov. Šaul je drhtao od straha u svom šatoru. No David je čuo Filistejca kako se ruga. Budući da mu je Jehova dao hrabrost, David je pun pravednoga gnjeva izjavio: “Tko je taj neobrezani Filistejac da se ruga četama Boga živoga?” (17:26). David je odbio Šaulov oklop jer takvo što nikad prije nije nosio, a zatim je izišao u boj. Uzeo je samo pastirski štap, praćku i pet glatkih kamenova. Golijatu je bilo ispod časti boriti se s tim mladim pastirom, pa ga je počeo proklinjati. No tada je odjeknuo Davidov odvažan odgovor: “Ti ideš na mene s mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na tebe u ime Jehove nad vojskama” (17:45). David je dobro naciljao i jednim kamenom iz praćke pogodio filistejskog izazivača, koji se srušio na zemlju. Zatim je otrčao do Filistejca i naočigled obje vojske izvukao njegov mač i njime mu odsjekao glavu. Bilo je to uistinu veliko izbavljenje od Jehove! U izraelskom je taboru nastalo veliko veselje. Vidjevši da je njihov junak poginuo, Filistejci su se dali u bijeg, a Izraelci su uz bojne poklike krenuli u potjeru za njima.

20. Kakav je bio Jonatanov odnos prema Davidu, za razliku od Šaulovog?

²⁰ Šaul progoni Davida (18:1–27:12). Davidovo junačko djelo kojim je proslavio Jehovino ime omogućilo mu je da sklopi jedno divno prijateljstvo. Bilo je to prijateljstvo sa Šaulovim sinom Jonatanom, koji je imao pravo na kraljevsku vlast. Jonatan ga je “zavolio kao svoju dušu”, pa su njih dvojica sklopila savez prijateljstva (18:1-3). Budući da je Davidova slava u Izraelu sve više rasla, Šaul se razgnjevio i odlučio ga ubiti, iako mu je dao za ženu svoju kćer Mikalu. Šaulova je mržnja prerastala u ludilo i David je naposljetku morao pobjeći. U tome mu je s puno ljubavi pomogao Jonatan. Obojica su plakala na rastanku, a Jonatan je potvrdio svoju odanost Davidu, rekavši: “Jehova je svjedok između mene i tebe i između mojega potomstva i tvojega potomstva dovijeka!” (20:42).

21. Što se dogodilo kad je David pobjegao od Šaula?

²¹ Pobjegavši od gnjevnog Šaula, David i njegova mala četa izgladnjelih pristalica došli su u Nob. Ondje im je svećenik Ahimelek dao da jedu sveti kruh koji je bio stavljen pred Jehovu, jer mu je David potvrdio da su se ljudi uzdržavali od žena. Naoružavši se Golijatovim mačem, David je pobjegao u Gat, koji se nalazio na filistejskom teritoriju, i ondje se pretvarao da je lud. Potom je otišao u adulamsku pećinu, zatim u Moab, a kasnije natrag u Judu, kako mu je savjetovao prorok Gad. U strahu da ne dođe do pobune kojom bi David dobio podršku, bolesno ljubomorni Šaul naredio je Doegu Edomcu da pobije sve stanovnike u svećeničkom gradu Nobu. Samo je Ebjatar uspio umaknuti i pobjeći k Davidu, te je postao svećenik Davidovim ljudima.

22. Kako je David pokazao da je vjeran Jehovi i da poštuje njegovu organizaciju?

²² Budući da je bio vjerni Jehovin sluga, David je ratovao protiv Filistejaca i bio je uspješan u tome. No Šaul je nastavio sveopću potjeru za Davidom, pa je skupio svoju vojsku i proganjao ga “u pustinji engedskoj” (24:1). David, kojega je Jehova ljubio, svaki je put uspio biti korak ispred svojih progonitelja. Jednom je prilikom mogao ubiti Šaula, ali nije to htio učiniti, nego je samo odsjekao skut Šaulova ogrtača, kao dokaz da mu je poštedio život. Premda je to bio bezazlen postupak, Davida je njegovo srce  osuđivalo jer je smatrao da se podigao protiv Jehovinog pomazanika. David je osjećao duboko poštovanje prema Jehovinoj organizaciji.

23. Kako je Abigajila izgladila spor s Davidom i na koncu mu postala žena?

²³ U izvještaju se zatim navodi da je umro Samuel (25:1), ali sljedeći je pisac nastavio zapisivati događaje. David je tražio od Nabala iz Maona u Judi da pošalje hranu njemu i njegovim ljudima i da mu tako uzvrati za pomoć koju je on prije toga pružio njegovim pastirima. No Nabal se “izvikao” na Davidove ljude, pa se David uputio da ga kazni (25:14). Nabalova žena Abigajila uvidjela je da njenom domu prijeti opasnost, te je potajno odnijela hranu Davidu i izgladila spor. David ju je blagoslovio zbog njene razboritosti i otpustio je u miru. Kad je Abigajila rekla Nabalu što se dogodilo, srce mu je obamrlo i za deset je dana umro. David se potom oženio susretljivom i lijepom Abigajilom.

24. Kako je David ponovno poštedio život Šaulu?

²⁴ Šaul je po treći put krenuo u fanatičnu potjeru za Davidom, no David mu je ponovno bio milostiv. Šaula i njegove ljude “obuzeo [je] dubok san od Jehove”. To je Davidu omogućilo da uđe u tabor i uzme Šaulovo koplje, ali nije htio dignuti ruku “na pomazanika Jehovina” (26:11, 12). David se po drugi put morao skloniti kod Filistejaca, koji su mu dali Siklag da u njemu živi. Otuda je odlazio u vojne pohode protiv drugih izraelskih neprijatelja.

25. Koji je treći veliki Šaulov grijeh?

²⁵ Šaulovo samoubojstvo (28:1–31:13). Filistejski knezovi-saveznici skupili su vojsku i došli u Šunem. Tada se Šaul utaborio na gori Gilboi. Izbezumljeno je tražio vodstvo od Jehove, ali nije dobio odgovor. Stoga je odlučio stupiti u vezu sa Samuelom. Prerušio se i otišao u En-Dor, iza filistejskih bojnih redova, kako bi pronašao ženu koja zna prizivati duhove. Tako je počinio još jedan težak grijeh. Kad ju je pronašao, preklinjao ju je da mu dozove Samuela. Šaul je brzopleto zaključio da je prikaza koja se pojavila umrli Samuel. No “Samuel” nije imao utješnu vijest za kralja. Rekao mu je da će sutradan umrijeti i da će mu se kraljevstvo uzeti, kako mu je Jehova i rekao. A u drugom su se taboru filistejski knezovi-saveznici pripremali za boj. Kad su u svojim redovima vidjeli Davida i njegove ljude, postali su sumnjičavi i poslali ih kući. Davidovi su ljudi stigli u Siklag baš u pravi čas. Razbojnička družina Amalečana odvela je sa sobom obitelji i imovinu Davida i njegovih ljudi, ali oni su krenuli u potjeru za njima i sve vratili, ne pretrpjevši nikakvu štetu.

26. Kako je završilo loše kraljevanje prvog izraelskog kralja?

²⁶ Na gori Gilboi započela je bitka. Izraelci su doživjeli težak poraz, a Filistejci su preuzeli vlast nad važnim područjima u zemlji. Poginuli su Jonatan i drugi Šaulovi sinovi, a smrtno ranjeni Šaul počinio je samoubojstvo bacivši se na vlastiti mač. Pobjednici Filistejci objesili su tijela Šaula i njegova tri sina na zidine grada Bet-Šana, ali ljudi iz Jabeš-Gileada prekinuli su tu sramotu skinuvši ih odande. Loše kraljevanje prvog izraelskog kralja pogubno je završilo.

27. (a) U čemu su pogriješili Eli i Šaul? (b) U kom su pogledu Samuel i David dobar primjer nadglednicima i mladim Božjim slugama?

²⁷ Prva Samuelova opisuje mnoge uzbudljive povijesne događaje. Otvoreno piše o svemu, otkrivajući i slabosti i snagu izraelskog naroda. Govori o četvorici vođa u Izraelu — o dvojici koji su se držali Božjeg zakona i o dvojici koji to nisu činili. Prisjetimo se Elijevih i Šaulovih propusta: Eli nije činio što je trebao, a Šaul je postupao drsko. S druge strane, Samuel i David od svoje su mladosti pokazivali da ljube Jehovine uredbe i stoga su napredovali u svemu. Svi nadglednici mogu iz toga izvući vrijedne pouke. Trebaju biti odlučni, paziti na čistoću i red u Jehovinoj organizaciji, poštovati njegovo teokratsko uređenje, trebaju biti neustrašivi, staloženi, hrabri, puni ljubavi i obzirni prema drugima (2:23-25; 24:5, 7; 18:5, 14-16). Treba napomenuti i da je dvojici uspješnih vođa pomoglo to što su od rane mladosti dobivali teokratsku pouku te da su odmalena hrabro objavljivali Jehovine poruke i čuvali ono što im je bilo povjereno (3:19; 17:33-37). Voljeli bismo da svi mladi Jehovini sluge budu mladi “Samueli” i “Davidi”.

28. Kako je naglašena važnost poslušnosti i koji su savjet iz Prve Samuelove kasnije ponovili drugi pisci Biblije?

²⁸ Od svih poučnih riječi zapisanih u ovoj knjizi posebno je važno zapamtiti one kojima je Samuel pod Jehovinim nadahnućem osudio Šaula jer nije ‘izbrisao pod nebom spomen na Amaleka’ (5. Mojs. 25:19). Pouka “poslušnost je bolja od žrtve” ponavlja se u različitim prigodama opisanima u Hošei 6:6, Miheju 6:6-8 i Marku 12:33 (1. Sam. 15:22). Vrlo je važno da i mi izvučemo pouku iz ovog nadahnutog izvještaja tako da uvijek i u svemu slušamo glas svog Boga Jehove. U 1. Samuelovoj 14:32, 33 ukazuje se na važnost poslušnosti kad se radi o svetosti krvi. Kad je narod jeo meso koje nije propisno iskrvarilo, smatralo se da “griješi Jehovi”. Iz Djela apostolskih 15:28, 29 jasno se može vidjeti da se isto načelo odnosi i na kršćansku skupštinu.

29. Koju pogrešku izraelskog naroda i njene posljedice opisuje Prva Samuelova i na što upozorava samovoljne osobe?

²⁹ Prva Samuelova prikazuje žalosnu pogrešku izraelskog naroda koji je počeo misliti da Božje vladanje s neba za njih više nije prikladno (1. Sam. 8:5, 19, 20; 10:18, 19). Ona slikovito i proročanski  opisuje ljudsku vlast, koja je puna zamki i zapravo nema nikakvu budućnost (8:11-18; 12:1-17). Za Šaula kaže da je u početku bio skroman čovjek na kojem je bio Božji duh (9:21; 11:6), no kako je slabila njegova ljubav prema pravdi i vjera u Boga, tako se poremetila i njegova sposobnost ispravnog prosuđivanja, a srce mu se ispunilo gnjevom (14:24, 29, 44). Njegova početna revnost posve je izgubila vrijednost zbog njegovih kasnijih drskih postupaka, neposlušnosti i nevjernosti Bogu (1. Sam. 13:9; 15:9; 28:7; Ezek. 18:24). Budući da je izgubio vjeru u Boga, postao je nesiguran, a ta ga je nesigurnost izjedala i na koncu prerasla u zavist, mržnju i ubojstvo (1. Sam. 18:9, 11; 20:33; 22:18, 19). Naposljetku je umro kako je i živio — nije stekao ni Božju naklonost ni naklonost svog naroda. On služi kao upozoravajući primjer svima koji bi mogli postati “samovoljni” poput njega (2. Petr. 2:10-12).

30. Koje Samuelove osobine mogu koristiti današnjim kršćanima?

³⁰ No u knjizi su navedeni i dobri primjeri. Prisjetimo se, naprimjer, vjernog Samuela, koji je cijeli život služio Izraelu i nije nikoga prevario, nije bio pristran niti je ikome davao povlastice (1. Sam. 12:3-5). Još od djetinjstva bio je spreman poslušati (3:5), bio je pristojan i pun poštovanja (3:6-8), pouzdano je izvršavao svoje dužnosti (3:15), bio je potpuno predan svojoj službi i odan Bogu (7:3-6; 12:2), voljan slušati (8:21), spreman provesti Jehovine odluke (10:24), hrabro je prenosio osudu čak i osobama na visokom položaju (13:13), bio je nepopustljiv kad se radilo o poslušnosti (15:22) i ustrajan u izvršavanju dobivenog zadatka (16:6, 11). Osim toga, i drugi su dobro govorili o njemu (2:26; 9:6). Njegova služba Bogu od rane mladosti može ohrabriti mlade da i oni služe Bogu (2:11, 18), a njegova postojanost u službi koju nije prekidao do kraja života može pomoći onima koji su umorni uslijed starosti (7:15).

31. U kom je smislu Jonatan dao dobar primjer?

³¹ Osim toga, u knjizi je naveden odličan primjer koji je dao Jonatan. On nije bio ogorčen zato što je David bio pomazan da primi kraljevsku vlast koja je mogla njemu pripasti. Baš naprotiv, bio je svjestan Davidovih dobrih osobina i s njim je sklopio savez prijateljstva. Takva nesebična prijateljstva mogu djelovati vrlo pozitivno i ohrabrujuće na sve nas koji vjerno služimo Jehovi (23:16-18).

32. Koje dobre osobine možemo primijetiti kod Hane i Abigajile?

³² Žene se mogu ugledati na Hanu, koja je redovito pratila svog muža na mjesto gdje su se Jehovi prinosile žrtve. Ona je bila ponizna žena koja je uviđala važnost molitve i koja je bila spremna odreći se zajedničkog života sa svojim sinom kako bi održala riječ i pokazala da cijeni Jehovinu dobrotu. Bila je bogato nagrađena vidjevši ga kako započinje svoju plodnu službu Jehovi, koja je trajala cijeli život (1:11, 21-23, 27, 28). Osim toga, tu je i Abigajila, koja je pokazala podložnost i razumnost. David ju je zbog toga pohvalio te se kasnije čak i oženio njom (25:32-35).

33. Na što bi nas trebala potaknuti Davidova neustrašivost, ljubav i vjernost?

³³ David je svoju ljubav prema Jehovi dirljivo izrazio u psalmima koje je napisao u pustinji dok ga je progonio Šaul, otpali ‘pomazanik Jehovin’ (1. Sam. 24:6; Psal. 34:7, 8; 52:8; 57:1, 7, 9). Prisjetimo se samo s kakvim je iskrenim cijenjenjem David posvetio Jehovino ime kad se suprotstavio rugaču Golijatu! “Ja idem na tebe u ime Jehove nad vojskama (...). Danas će te Jehova predati meni u ruke (...). I svi narodi na zemlji znat će da Izrael ima Boga. I znat će sve ovo mnoštvo da Jehova ne spašava ni mačem ni kopljem, jer je bitka Jehovina i on će vas predati nama u ruke” (1. Sam. 17:45-47). David je bio hrabar i vjeran ‘pomazanik’ Jehovin, koji je veličao Jehovu kao Boga sve Zemlje i kao jedini Izvor pravog spasenja (2. Sam. 22:51). I mi trebamo uvijek oponašati primjer tog neustrašivog Božjeg sluge!

34. Kako je David bio uključen u daljnji razvoj Jehovinog nauma u vezi s Kraljevstvom?

³⁴ Kako se u Prvoj Samuelovoj razvija Božji naum u vezi s Kraljevstvom? Sada dolazimo do najznačajnijih misli ove biblijske knjige. Upravo u ovoj knjizi upoznajemo Davida, čije ime vjerojatno znači “ljubljeni”. Jehova je ljubio Davida i izabrao ga kao “čovjeka po srcu svojemu”, prikladnog da bude kralj Izraela (1. Sam. 13:14). Tako je kraljevska vlast prešla na Judino pleme, što je bilo u skladu s Jakovljevim blagoslovom zapisanim u 1. Mojsijevoj 49:9, 10. Kraljevska je vlast trebala ostati u Judinom plemenu dok ne dođe Vladar kojem će se pokoravati svi narodi.

35. Kako se Davidovo ime dovodi u vezu s Potomkom koji će vladati Kraljevstvom i koje će Davidove osobine on pokazati?

³⁵ Osim toga, Davidovo se ime dovodi u vezu s kraljevskim Potomkom, koji se također rodio u Betlehemu i koji je bio iz Davidove loze (Mat. 1:1, 6; 2:1; 21:9, 15). To je proslavljeni Isus Krist, “Lav iz plemena Judina, korijen Davidov” i “korijen i potomak Davidov i sjajna zvijezda jutarnja” (Otkr. 5:5; 22:16). Taj ‘sin Davidov’, koji će vladati kao Kralj, pokazat će svu nepokolebljivost i hrabrost svojstvenu njegovom slavnom pretku dok se bude borio protiv Božjih neprijatelja. On će ih potpuno poraziti i posvetiti Jehovino ime po svoj Zemlji. Naše pouzdanje u tog Potomka koji će vladati Kraljevstvom uistinu je veliko.