Idi na sadržaj

Idi na kazalo

9. DODATAK

Arheologija i nadahnuti tekst

Arheologija i nadahnuti tekst

Osvrt na arheološka otkrića i izvanbiblijske povijesne zapise koji potvrđuju Bibliju

1. (a) Čime se bavi biblijska arheologija? (b) Što sve ubrajamo u arheološki zanimljive pronalaske?

BIBLIJSKA je arheologija znanost koja proučava civilizacije i događaje iz biblijskog doba na temelju zapisa, predmeta, građevina i drugih iskopina. Prekopavajući tlo u potrazi za ostacima prošlosti, znanstvenici su na biblijskim lokalitetima morali provesti opsežna istraživanja i ukloniti milijune tona zemlje. Pritom su pronašli brojne čovjekove tvorevine koje svjedoče o njegovoj djelatnosti i životu. U njih ubrajamo lončariju, ostatke građevina, glinene pločice, razne natpise, dokumente, spomenike i zapise uklesane u kamenu.

2. U čemu leži vrijednost biblijske arheologije?

2 Do početka 20. stoljeća arheologija se razvila u pravu znanost, a u biblijskim su zemljama djelovale brojne ekspedicije čiji su pokrovitelji bila velika sveučilišta i muzeji iz Europe i Amerike. Arheolozi su stoga uspjeli doći do iznimno vrijednih spoznaja koje produbljuju naše znanje o životu u biblijsko doba. Neki arheološki pronalasci potvrdili su ono što stoji u Bibliji, otkrivši da je ona točna do najsitnijih detalja.

ARHEOLOGIJA I HEBREJSKE KNJIGE BIBLIJE

3. Koje ruševine i zapisi potvrđuju da su u starom Babilonu postojali zigurati?

3 Babilonska kula. Iz biblijskog zapisa saznajemo da je Babilonska kula bila ogromna građevina (1. Mojs. 11:1-9). Zanimljivo je da su arheolozi u sklopu ruševina starog Babilona i na okolnom području pronašli nekoliko mjesta na kojima su se nalazili zigurati, odnosno kule koje su služile kao hramovi, a nalikovale su stepenastim piramidama. Među njima su i ruševine hrama Etemenanki, koji se nalazio unutar babilonskih zidina. U starim zapisima koji govore o takvim hramovima često se nalaze riječi: “Vrh će mu doseći nebo.” Zabilježeno je da je kralj Nebukadnezar izjavio: “Da se podigne vrh Etemenanki, da se može ravnati s nebom, ja sam poduzeo svojim rukama.” * Pronađen je i fragment jednog teksta koji sljedećim riječima opisuje pad takvog zigurata: “Izgradnja tog hrama uvrijedila je bogove. U jednoj su noći srušili ono što je bilo sagrađeno. Rasijali su ljude i dali im tuđi jezik. Spriječili su daljnji napredak.” *

4. Što su arheolozi pronašli kod Gihona i u kakvoj su vezi ti pronalasci s biblijskim zapisom?

4 Tuneli za vodu kod izvora Gihona. Godine 1867. Charles Warren je na području Jeruzalema otkrio tunel za vodu koji je počinjao kod izvora Gihona, ulazio u brdo te se na drugom kraju uspinjao u Davidov grad. Očigledno su upravo tim prolazom Davidovi ljudi prodrli u grad prilikom njegova osvajanja (2. Sam. 5:6-10). U razdoblju od 1909. do 1911. raščišćen je cijeli sustav tunela koji kreću od izvora Gihona. Jedan veći tunel — prosječne visine 1,8 metara — isklesan je u dužini od 533 metra kroz živu stijenu. Vodi od Gihona do jezerca Siloama u Tiropeonskoj dolini (unutar gradskih zidina). Po svemu sudeći, to je onaj tunel koji je dao sagraditi Ezekija. Na zidu uskog tunela pronađen je natpis na starohebrejskom pismu, koji djelomično glasi: “Ovo je način na koji je prosječen. Dok (su radnici) još uvijek (podizali) pijukove, jedni ususret drugima, i kad je još bilo ostalo tri lakta da se prokopa, (čuo se) glas jednih koji su pozivali druge, pošto je postojala pukotina u stijeni s desne strane (i s lijeve). I kad je tunel bio prokopan, rezači stijena probili su se, svaki ususret svom suradniku, pijuk prema pijuku, a voda je potekla od izvora ka rezervoaru 1 200 lakata, a visina stijene iznad glava rezača stijena bila je 100 lakata.” * Za graditelje onog vremena, to je bio pravi podvig! (2. Kralj. 20:20; 2. Ljet. 32:30).

5. Što su arheolozi pronašli u Karnaku kao dokaz postojanja nekih biblijskih gradova i istinitosti biblijskog zapisa o Šišakovom pohodu?

5 Šišakov pobjednički reljef. U Bibliji se egipatski kralj Šišak spominje sedam puta. Budući da je kralj Roboam odbacio Jehovin zakon, Jehova je dopustio Šišaku da 993. pr. n. e. osvoji Judu, no ne i da je posve razori (1. Kralj. 14:25-28; 2. Ljet. 12:1-12). Sve donedavno jedino je Biblija izvještavala o tom pohodu. No tada je na svjetlo dana došao zapis faraona Šešonka I, kojega Biblija naziva Šišak. Radi se o monumentalnom reljefu ispisanom hijeroglifima i slikama na južnom zidu ogromnog egipatskog hrama u Karnaku (antičkoj Tebi). Na tom divovskom reljefu prikazan je egipatski bog Amon koji desnom rukom drži mač u obliku srpa. On faraonu Šišaku dovodi 156 svezanih palestinskih zatočenika koji su užetom vezani za njegovu lijevu ruku. Svaki zatočenik predstavlja jedan grad ili selo, čije je ime ispisano hijeroglifima. Među imenima koja se još uvijek mogu pročitati i identificirati jesu: Rabit (Još. 19:20); Taanak, Bet-Šean i Megido (Još. 17:11); Šunem (Još. 19:18); Rehob (Još. 19:28); Hafarajim (Još. 19:19); Gibeon (Još. 18:25); Bet-Horon (Još. 21:22); Ajalon (Još. 21:24); Soko (Još. 15:35) i Arad (Još. 12:14). U zapisu se spominje i “polje Abramovo”, što je najstariji egipatski zapis koji spominje Abrahama. *

6, 7. Kako je Moapski kamen dospio u muzej i što njegov natpis kaže o ratu Izraela i Moaba?

6 Moapski kamen. Godine 1868. njemački misionar F. A. Klein otkrio je kod Dhibana (Dibona) kameni stup s iznimno vrijednim natpisom. Osim “Moapski kamen”, taj se kamen naziva još i “Mešin stup” ili “Mešina stela”. Načinjen je odljev njegova natpisa, no sam kamen razbili su beduini prije nego što je bio odnesen. Međutim pronađena je većina njegovih dijelova i kamen se danas čuva u pariškom Louvreu, a kopija se nalazi u Britanskom muzeju u Londonu. Prvobitno je bio podignut kod moapskoga grada Dibona, a na njemu je kralj Meša ispisao svoju verziju zbivanja vezanih uz njegovu pobunu protiv Izraela (2. Kralj. 1:1; 3:4, 5). Dio natpisa glasi: “Ja (sam) Meša, sin Kemoš-[...], kralj Moaba, Dibonac (...). A Omri, kralj Izraelov, ponižavao je Moaba mnogo godina (dosl.: dana), jer je Kemoš [moapski Bog] bio ljut na svoju zemlju. A sin ga je naslijedio te je i on rekao: ‘Ponizit ću Moaba.’ U moje je vrijeme (tako) govorio, ali ja sam pobijedio i njega i dom njegov, a Izrael je nestao zauvijek! (...) A Kemoš mi je rekao: ‘Idi, uzmi Nebo Izraelu!’ I ja sam otišao noću i borio sam se protiv njega od zore do podneva te sam ga zauzeo i pobio sve (...). I uzeo sam odande [posude] Jahvine, i odvukao ih pred Kemoša.” * Vrijedi zapaziti da se u zadnjoj rečenici spominje Božje ime. Ono se može vidjeti na priloženoj slici Moapskog kamena. Napisano je tetragramom u 18. redu teksta, na desnoj strani.

7 Na moapskom se kamenu spominju i sljedeća biblijska mjesta: Atarot i Nebo (4. Mojs. 32:34, 38); Arnon, Aroer, Medeba i Dibon (Još. 13:9); Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon, Jahas i Kirijatajim (Još. 13:17-19); Beser (Još. 20:8), Horonajim (Iza. 15:5) te Bet-Diblatajim i Kerijot (Jer. 48:22, 24). Time taj natpis potvrđuje da su spomenuta mjesta doista postojala.

8. Što Biblija izvještava o Sanheribu, a što je otkriveno iskopavanjima njegove palače?

8 Prizma kralja Sanheriba. Biblija prilično detaljno opisuje vojni pohod Asiraca koji se pod zapovjedništvom kralja Sanheriba zbio 732. pr. n. e. (2. Kralj. 18:13–19:37; 2. Ljet. 32:1-22; Iza. 36:1–37:38). U razdoblju 1847-1851. engleski je arheolog Henry Layard u Ninivi, na području nekadašnje Asirije, iskopavao ruševine Sanheribove velike palače. Otkriveno je da je palača imala sedamdesetak soba i preko 3 000 metara zidova obloženih pločama s isklesanim likovima. Sanheribovi anali (ljetopisi) bili su pisani na glinenim cilindrima, odnosno prizmama. Zadnji takvi anali, koji su očigledno nastali kratko vrijeme prije njegove smrti, zapisani su na takozvanoj Taylorovoj prizmi, koja se čuva u Britanskom muzeju, no Institut za orijentalistiku čikaškog Sveučilišta posjeduje još bolji primjerak tog teksta na prizmi otkrivenoj blizu mjesta gdje se nalazila Niniva, prijestolnica Asirskog Carstva.

9. U čemu se Sanheribov zapis podudara s biblijskim, no što Sanherib ipak nije spomenuo i zašto?

9 U tim posljednjim analima Sanherib daje svoju hvalisavu verziju priče o pohodu na Judu: “A Ezekija, Židov, nije se podložio mom jarmu, pa sam opkolio 46 njegovih tvrdih gradova, obzidane utvrde i bezbrojna manja sela u njihovoj okolici i osvojio sam (ih) pomoću nabijenih (zemljanih) nasipa i udarnih ovnova dovedenih (radi toga) blizu (zidina), (i) napadom pješaka, (koji su upotrebljavali) rovove, proboje i potkope. Izvukao sam (iz njih) 200 150 ljudi, mladih i starih, muškaraca i žena, konja, mula, magaraca, deva, nebrojenu krupnu i sitnu stoku, i smatrao sam (ih) plijenom. Njega [Ezekiju] sam zatočio u Jeruzalemu, njegovoj kraljevskoj prijestolnici, poput ptice u kavezu. (...) Gradove njegove koje sam opljačkao oduzeo sam njegovoj zemlji i predao sam ih Mitintiju, kralju Ašdoda, Padiju, kralju Ekrona, i Silibelu, kralju Gaze. (...) Ezekija (...) mi je kasnije poslao u Ninivu, moj kraljevski grad, uz 30 talenata zlata i 800 talenata srebra, dragog kamenja, antimona, veliko klesano crveno kamenje, ležajeve (s ukrasima od) slonovače, nimedu – ležajeve (s ukrasima od) slonovače, slonove kože, ebanovinu, šimširovinu (i) raznovrsna blaga, svoje (vlastite) kćeri, konkubine, glazbenike i glazbenice. Da bi predao danak i da bi se poklonio kao rob, poslao je svog (osobnog) glasnika.” * Biblija u vezi s dankom koji je Sanherib nametnuo Ezekiji potvrđuje da se radilo o 30 talenata zlata, no spominje samo 300 talenata srebra. Osim toga, ona govori da je to bilo prije nego što je Sanherib opsadom zaprijetio Jeruzalemu. Sanherib u svom iskrivljenom zapisu o asirskoj povijesti namjerno nije spomenuo svoj težak poraz u Judi, koji se dogodio kad je u samo jednoj noći Jehovin anđeo pobio 185 000 asirskih vojnika, nakon čega se Sanherib osramoćen morao povući natrag u Ninivu. Bilo kako bilo, ovaj hvalisavi zapis sa Sanheribove prizme potvrđuje da je ogromna asirska vojska prodrla u Judu prije nego što ju je Jehova porazio kad je zaprijetila Jeruzalemu (2. Kralj. 18:14; 19:35, 36).

10, 11. (a) Što su to pisma iz Lakiša, o čemu govore i što se iz njih može iščitati? (b) Na koji način potvrđuju Jeremijin izvještaj?

10 Pisma iz Lakiša. Lakiš je čuveni utvrđeni grad koji se u Bibliji spominje više od 20 puta. Nalazio se 44 kilometra jugozapadno od Jeruzalema. Njegove su ruševine temeljito istražene. Godine 1935, u stražarnici u sklopu dvostrukih gradskih vrata pronađeno je 18 ostrakona, odnosno krhotina glinene lončarije, na kojima je ispisan tekst. Godine 1938. pronađena su još 3 ostrakona, tako da cijela zbirka sadrži ukupno 21 ostrakon. Tekst na njima zapravo su pisma pisana starohebrejskim slovima. Lakiš je bio jedna od posljednjih Judinih utvrda koja se odupirala Nebukadnezaru, a bio je razoren i spaljen u razdoblju 609-607. pr. n. e. Iz pisama se jasno vidi koliko su žurno pisana. To su, po svemu sudeći, pisma koja su iz preostalih isturenih promatračkih položaja judejske vojske bila upućena Jaošu, vojnom zapovjedniku u Lakišu. Dio teksta na pločici broj IV glasi: “Neka JHVH [tetragram Božjeg imena “Jehova”] učini da moj Gospodar danas čuje dobre vijesti. (...) Mi pazimo na ognjene signale iz Lakiša, po svim uputama koje daje moj gospodar, jer ne vidimo Azeku.” To je snažna potvrda Jeremije 34:7, gdje se kaže da su od utvrđenih gradova bili preostali jedino Lakiš i Azeka. Iz pisma proizlazi da je dotad Azeka već pala. U pismima se često koristi Božje ime u obliku tetragrama, što pokazuje da je u to doba bilo uobičajeno da Židovi u svakodnevnoj komunikaciji koriste Božje ime “Jehova”.

11 A pismo broj III započinje sljedećim riječima: “Neka JHVH [to jest, Jehova] učini da moj gospodar čuje dobre vijesti mira! (...) Tvom je sluzi ovako bilo javljeno: ‘Vojni zapovjednik Konija, sin Elnatanov, sišao je dolje kako bi krenuo u Egipat k Hodaviji, sinu Ahijinom, i svoje je ljude poslao da pribave od njega [zalihe].’” Ovo pismo očigledno potvrđuje biblijsku tvrdnju da su se Judejci uputili u Egipat tražeći pomoć, čime su prekršili Jehovinu zapovijed i navukli na sebe propast (Iza. 31:1; Jer. 46:25, 26). Imena Elnatan i Hošaja koja se pojavljuju u ovom pismu nalaze se i u Jeremiji 36:12 i 42:1. Tri druga imena spomenuta u pismima također se mogu naći u biblijskoj Knjizi proroka Jeremije. To su Gemarija, Nerija i Jaazanija (Jer. 32:12; 35:3; 36:10). *

12, 13. Što se opisuje u Nabonidovoj kronici i zašto je taj povijesni zapis iznimno vrijedan?

12 Nabonidova kronika. U drugoj polovici 19. stoljeća prilikom iskopavanja blizu Bagdada pronađen je velik broj vrijednih glinenih pločica i cilindara koji su u znatnoj mjeri rasvijetlili povijest starog Babilona. Jedna od njih je i Nabonidova kronika, vrlo vrijedan zapis koji se čuva u Britanskom muzeju. Babilonski kralj Nabonid bio je otac svog suvladara, Belšasara. Nadživio je svog sina, koji je bio ubijen u noći 5. listopada 539. pr. n. e. kad je perzijska vojska pod zapovjedništvom Kira Perzijanca osvojila Babilon (Dan. 5:30, 31). Nabonidova kronika, koja sa začuđujućom točnošću bilježi pad Babilona, pomaže nam da utvrdimo kojega se dana zbio taj događaj. Slijedi prijevod jednog manjeg dijela Nabonidove kronike: “U mjesecu tašrituu [tišriju, koji se poklapa s našim rujnom-listopadom], kad je Kir napao akadsku vojsku u Opisu na Tigrisu (...) 14. dana Sipar je bio zauzet bez borbe. Nabonid je pobjegao. Šesnaestog dana [11. listopada 539. pr. n. e. po julijanskom kalendaru odnosno 5. listopada po gregorijanskom] Gobrija (Ugbaru), namjesnik Guteje i Kirova vojska ušli su u Babilon bez borbe. Nakon toga Nabonid je bio uhićen u Babilonu kad se (tamo) vratio. (...) U mjesecu arakhsamnuu [marhešvanu, koji se poklapa s našim listopadom-studenim], trećeg dana [28. listopada po julijanskom odnosno 17. listopada po gregorijanskom kalendaru], Kir je ušao u Babilon, pred njim su prostrli zelene grane — u gradu je proglašeno stanje ‘Mira’ (sulmu). Kir je poslao pozdrave cijelom Babilonu. Njegov namjesnik Gobrija postavio je (pod)namjesnike u Babilonu.” *

13 Zanimljivo je da se u ovoj kronici ne spominje Darije Medijac, a do danas nije pronađen niti jedan drugi izvanbiblijski tekst u kojem bi se on spominjao. Osim toga, Darije Medijac ne spominje se ni u bilo kojem svjetovnom povijesnom dokumentu prije vremena Josipa Flavija (židovskog povjesničara iz prvog stoljeća n. e.). Neki su stoga ustvrdili da bi on mogao biti Gobrija, kojega spominje već spomenuta Nabonidova kronika. Premda se dostupni podaci u vezi s Gobrijom po svemu sudeći mogu odnositi i na Darija, takva identifikacija ipak se ne može smatrati dokazanom. * U svakom slučaju, svjetovna povijest jasno pokazuje da je Kir bio ključna ličnost prilikom osvajanja Babilona i da je on kraljevao u osvojenom gradu.

14. Što piše na Kirovom cilindru?

14 Kirov cilindar. Neko vrijeme nakon što je Kir počeo vladati kao kralj perzijske svjetske sile, na jednom je glinenom cilindru, odnosno valjku, bilo zabilježeno kako je 539. pr. n. e. osvojio Babilon. I taj se vrlo važan zapis čuva u Britanskom muzeju. Slijedi prijevod dijela njegovog teksta: “Ja sam Kir, kralj svijeta, veliki kralj, zakoniti kralj, kralj Babilona, kralj Sumera i Akada, kralj četiri kraja (svijeta) (...). Vratio sam [nekim prethodno spomenutim] svetim gradovima s druge strane Tigrisa, čija su svetišta dugo ležala u ruševinama, likove koji su tamo živjeli i uspostavio sam za njih trajna svetišta. Sakupio sam sve njihove (bivše) stanovnike i vratio (im) njihova prebivališta.” *

15. Što o Kiru saznajemo s Kirovog cilindra i u čemu se taj tekst podudara s Biblijom?

15 Dakle, Kirov cilindar pokazuje da je kralj imao običaj vraćati porobljene narode u zemlju u kojoj su prije živjeli. U skladu s tim običajem, Kir je izdao edikt, odnosno proglas, kojim je dopustio Židovima da se vrate u Jeruzalem i da tamo obnove Jehovin dom. Zanimljivo je da je 200 godina prije toga Jehova u proročanstvu poimence spomenuo Kira kao čovjeka koji će zauzeti Babilon i omogućiti obnovu Jehovinog naroda (Iza. 44:28; 45:1; 2. Ljet. 36:23).

ARHEOLOGIJA I KRŠĆANSKE, GRČKE KNJIGE BIBLIJE

16. Što brojne iskopine govore o sadržaju grčkih knjiga Biblije?

16 Kao što razni arheološki pronalasci potvrđuju sadržaj hebrejskih knjiga Biblije, tako ima i mnogo onih koji potvrđuju nadahnuti sadržaj kršćanskih, grčkih knjiga Biblije.

17. Kako arheologija potkrepljuje ono što je Isus rekao kad je govorio o plaćanju poreza?

17 Denar s Tiberijevim natpisom. Biblija jasno pokazuje da je Isusova služba trajala za vladavine cara Tiberija. Neprijatelji su pokušali Isusa uloviti u stupicu tako što su mu postavili pitanje u vezi s glavarinom, porezom koji se plaćao rimskom caru. U Bibliji piše: “Prozrevši njihovo licemjerje, rekao im je: ‘Zašto me iskušavate? Pokažite mi denar!’ I donijeli su. A on im je rekao: ‘Čiji je ovo lik i natpis?’ Odgovorili su mu: ‘Carev.’ Isus je nato rekao: ‘Vratite caru carevo, a Bogu Božje!’ I divili su mu se” (Mar. 12:15-17). Arheolozi su pronašli srebrni denar na kojem je prikazan lik cara Tiberija. U optjecaj je pušten oko 15. n. e. Taj nalaz slaže se s podacima o razdoblju Tiberijeva carevanja, koje je započelo 14. n. e., i služi kao dodatna potvrda biblijskog zapisa u kojem stoji da je služba Ivana Krstitelja započela 15. godine cara Tiberija, odnosno u proljeće 29. n. e. (Luka 3:1, 2).

18. Na kojem se arheološkom nalazu spominje Poncije Pilat?

18 Natpis s imenom Poncija Pilata. Arheolozi su tek 1961. pronašli prvi trag koji je ukazivao na Poncija Pilata. Radi se o plosnatom kamenu iz Cezareje na kojem je na latinskom ispisano ime Poncija Pilata.

19. Što još i danas postoji u Ateni i potvrđuje izvještaj iz Djela apostolskih 17:16-34?

19 Areopag. Pavao je jedan od svojih najpoznatijih zabilježenih govora održao u grčkom gradu Ateni 50. n. e. (Djela 17:16-34). To se zbilo nakon što su neki Atenjani uhvatili Pavla i odveli ga na Areopag. Areopag ili Aresov (Marsov) brežuljak ime je golog, stjenovitog brda visokog 113 metara, koje se uzdiže odmah uz atensku Akropolu, s njene sjeverozapadne strane. Stepenice uklesane u stijenu vode do vrha, gdje se još uvijek mogu vidjeti grubo isklesane kamene klupe koje zatvaraju četverokutni prostor s tri strane. Areopag i dan-danas svjedoči da Biblija realno opisuje ambijent u kojem je Pavao održao govor.

20. O čemu i na koji način Titov slavoluk i dan-danas svjedoči?

20 Titov slavoluk. Rimljani kojima je zapovijedao general Tit razorili su Jeruzalem i njegov hram 70. n. e. Sljedeće je godine Tit zajedno sa svojim ocem, carem Vespazijanom, u Rimu slavio svoju pobjedu. U trijumfalnoj povorci prošlo je sedam stotina biranih zarobljenih Židova. U povorci je bio prikazan i ratni plijen, među kojim je bilo i blago iz hrama. Tit je kasnije postao rimskim carem i vladao je od 79. do 81. n. e., a nakon njegove smrti dovršen je veliki spomenik — Titov slavoluk — koji nosi posvetu divo Tito (“božanskom Titu”). Bareljefom izrađenim na obje stijene u prolazu kroz slavoluk prikazana je njegova trijumfalna povorka. Na jednoj su strani prikazani rimski vojnici s lovorovim vijencem na glavi i kopljima koja nemaju vrška. Ti vojnici nose svete predmete iz jeruzalemskog hrama, između ostalog sedmokraki svijećnjak i stol za prinesene kruhove na kojem se nalaze svete trube. Reljef na drugoj strani prolaza prikazuje Tita koji kao pobjednik stoji na četveropregu kojim upravlja žena, simbol grada Rima. * Svake godine tisuće posjetitelja dolaze vidjeti Titov slavoluk, koji još uvijek stoji u Rimu i bez riječi svjedoči o ispunjenju Isusovog proročanstva i o strašnom izvršenju Jehovine presude nad buntovnim Jeruzalemom (Mat. 23:37–24:2; Luka 19:43, 44; 21:20-24).

21. (a) U čemu se međusobno nadopunjuju pronađeni stari rukopisi i drugi arheološki nalazi? (b) Kako bismo trebali gledati na arheologiju?

21 Kao što su pronađeni stari rukopisi omogućili da se rekonstruira pravi, izvorni biblijski tekst, tako su brojne iskopine potvrdile da je taj tekst povijesno, kronološki i zemljopisno točan do najmanjih pojedinosti. Međutim, ne treba misliti da se arheologija u svemu slaže s Biblijom. Ne smijemo zaboraviti da arheologija nije nepogrešiva znanost. Čovjek arheološke pronalaske tumači onako kako smatra da je ispravno, a takva se tumačenja ponekad i mijenjaju. U nekim slučajevima arheologija je poslužila kao dodatna potvrda istinitosti Božje Riječi. Zapravo, kao što je to rekao pokojni Sir Frederic Kenyon, dugogodišnji direktor i glavni knjižničar Britanskog muzeja, arheologija je Bibliju učinila “razumljivijom jer nam je pružila bolji uvid u njezin svijet i prilike u kojima je nastala”. * No naša vjera mora se temeljiti na samoj Bibliji, a ne na arheologiji (Rim. 10:9; Hebr. 11:6).

22. Kakve ćemo dokaze razmotriti u sljedećem dodatku?

22 U samom biblijskom tekstu nalazimo nepobitne dokaze da je ta knjiga vjerodostojna ‘riječ živog i vječnog Boga’ (1. Petr. 1:23). O njima će govoriti sljedeći dodatak.

^ odl. 3 Pavle Borović, Biblijski priručnik arheoloških, zemljopisnih i povjesnih pojmova, “Preporod”, Beograd, “Znaci vremena”, Zagreb, “Dobra vest”, Novi Sad, 1991, 2. svezak, 111. stranica, 99. odlomak.

^ odl. 3 S. L. Caiger, Bible and Spade, 1938, 29. stranica.

^ odl. 4 Biblijski priručnik arheoloških, zemljopisnih i povjesnih pojmova, 1. svezak, 91. stranica, 15. odlomak; Uvid u sveto pismo, 1. svezak, 941-942. i 1104. stranica.

^ odl. 5 J. Finegan, Light From the Ancient Past, 1959, 91. i 126. stranica.

^ odl. 6 Ancient Near Eastern Texts, 320. stranica.

^ odl. 9 Ancient Near Eastern Texts, 288. stranica.

^ odl. 11 Uvid u Sveto pismo, 1. svezak, 151-152. stranica; Light From the Ancient Past, 192-195. stranica.

^ odl. 12 Ancient Near Eastern Texts, 306. stranica.

^ odl. 13 Uvid u Sveto pismo, 1. svezak, 581-583. stranica.

^ odl. 14 Ancient Near Eastern Texts, 316. stranica.

^ odl. 20 Light From the Ancient Past, 329. stranica.

^ odl. 21 The Bible and Archaeology, 1940, 279. stranica.

[Slike na stranici 333]

Moapski kamen

Uvećana slika tetragrama pisanog starohebrejskim pismom koji se nalazi u 18. redu teksta, na desnoj strani

[Slika na stranici 334]

Prizma kralja Sanheriba

[Slika na stranici 335]

Nabonidova kronika

[Slika na stranici 336]

Denar s Tiberijevim likom i natpisom

[Slika na stranici 337]

Titov slavoluk

[Zahvale na stranici 337]

Izvori fotografija iz 9. dodatka:

333. stranica: Muzej Louvre, Pariz;

334. stranica: snimljeno uz dopuštenje Instituta za orijentalistiku čikaškog Sveučilišta;

335. stranica: snimljeno uz dopuštenje Britanskog muzeja;

336. stranica: fotodokumentacija Britanskog muzeja;

337. stranica: Soprintendenza Archeologica di Roma.