Idi na sadržaj

Idi na kazalo

1. poglavlje

Želja za mirom i sigurnošću širom svijeta

Želja za mirom i sigurnošću širom svijeta

1, 2. Koju hitnu potrebu ima čovječanstvo i zašto?

MIR i sigurnost su ono što želimo ovdje na zemlji. Potreba za tako poželjnom situacijom nikada nije bila tako hitna kao danas. To ne važi samo za nas kao pojedince, već za cijelo čovječanstvo kugle zemaljske.

2 Zato sadašnje stanovništvo zemlje živi u vremenu nad svim vremenima! “Kako je to moguće”, možeš se pitati, “pošto smo duboko zašli u najstrašnije doba čitave ljudske povijesti, eru atomskog naoružanja”?

3. a) Što se spominje kao razlog da nacije posjeduju atomsku bombu ? b) Što bi trebao uobičajeni zdravi razum nalagati?

3 Barem osam država izvještava da su sposobne proizvesti nuklearnu bombu. A procijenjuje se da bi 31 država mogla imati nuklearno oružje do 2000. godine. Vrhunsko naoružanje koje posjeduju, kažu da im služi kao zaštita, kao sredstvo zastrašivanja drugih slično naoružanih država, radi prijetnje nuklearne odmazde. Suočeni s takvim stanjem svjetskih događaja, uobičajeni zdravi razum bi nalagao potrebu da se narodi slože i žive jedni pored drugih u međusobnoj trpeljivosti.

4. Iako Stvoritelj ne spriječava ljudske napore u traženju sigurnosti, koju namjeru on ima u vezi s tim?

4 Međutim, da li mi želimo samo obični, od ljudi stvoreni mir i takvu sigurnost koju može uspostaviti čovjek? Iako Stvoritelj ne spriječava ljudske napore za uspostavom i održavanjem svjetske sigurnosti, on ima svoj vlastiti savršeni način za zadovoljenje naših prirodnih želja za mirom i sigurnošću. On ima vlastito određeno vrijeme za uklanjanje sviju koji remete sigurnost njegovih obožavatelja. Kako samo možemo biti radosni znajući da je to njegovo vrijeme veoma blizu!

5. Što je rekao nadahnuti psalmist s obzirom na zemlju i koja je Stvoriteljeva namjera za čovjeka?

5 Poslije tisuća godina burne ljudske povijesti, očekivalo bi se da postoji jaka, svijetom raširena želja za mirom i sigurnošću. Zemlja je bila čovjekovo prirodno obitavalište od samog početka ljudskog postojanja. Nadahnuti psalmist je rekao: “A što se neba tiče, Jehovi nebo pripada, a zemlju je dao sinovima čovječjim” (Psalam 115:16, NS). Od samog početka bila je Stvoriteljeva ljubazna namjera da čovjek uživa potpun život u zemaljskom domu koji mu je dao Bog.

6. U kojem smislu su mogli prvi čovjek i njegovo potomstvo biti kao Bog?

6 Prema izvještaju o stvaranju u 1. Mojsijevoj 2:7 (NS), “Bog je zatim stvorio čovjeka iz praha zemaljskog i u njegove nosnice udahnuo dah života i čovjek je postao živa duša”. Niti jedno drugo živo stvorenje na zemlji nije na razini čovječjeg života ili na nivou njegove sposobnosti i nije sposobno postupati kao Bog u zadatku vladanja. Nadalje, to pravo vladanja nije trebalo biti ograničeno samo na prvo ljudsko stvorenje, nego je trebalo prijeći i na njegovo potomstvo.

7. Kako je Adam dobio ženu i što je rekao kada mu je predstavljeno to savršeno stvorenje?

7 Radi toga, Stvoritelj je Adamu dao ženu. Ona je trebala biti majka svih budućih stanovnika zemlje. Zato je, kad mu je predstavljeno to savršeno stvorenje, čovjek mogao reći: “Ovo je konačno kost od mojih kostiju i tijelo od mojega tijela”. Zato ju je svečano proglasio ženom ljudske vrste, ’iš·šaʹ, što je ženski oblik hebrejske riječi prevedene kao čovjek, naime, ’iš (1. Mojsijeva 2:21-23).

8. Koje upute je Stvoritelj dao prvom ljudskom paru?

8 Stvoritelj i nebeski Otac rekao je prvom ljudskom paru: “Budite plodni, namnožite se, napunite zemlju i sebi je podvrgnite” (1. Mojsijeva 1:28, NS). Taj postupak je bio nešto potpuno novo u povijesti inteligentnih stvorenja. Duhovni stanovnici nevidljivih nebesa nisu bili dovedeni u postojanje rađanjem.

9. Kako Psalam 8:4, 5 opisuje božansko uređenje stvari?

9 Nije ni čudo da su u vrijeme stvaranja zemlje “jutarnje zvijezde zajednički radosno klicale, a svi sinovi Božji počeli s odobravanjem uzvikivati” (Job 38:7, NS). U to vrijeme vladali su mir i harmonija posvuda u svemiru. U osmom psalmu, ushićen božanskim uređenjem stvari, psalmist kličući govori o čovjeku: “Ti išao si dalje i nešto manjim od onih Bogu sličnih ga učinio i slavom i čašću ga okrunio” (Psalam 8:4, 5, NS). Prema tom psalmu, Bog je sve na zemlji podložio pod noge čovjeku.

Početak suparništva oko suverenosti

10. a) Što je izbilo prije nego je začeto prvo dijete? b) Što bi na taj način moglo biti uspostavljeno nad čovječanstvom?

10 Iznenađujuće, prije nego je začet prvi ljudski potomak, izbila je pobuna u Jehovinoj sveopćoj organizaciji. Situacija bi mogla dovesti do uspostave novog suvereniteta, nove vrhovne vlasti nad čovječanstvom — kad bi se uspjelo stanovnike zemlje odvojiti i otuđiti od Jehovine sveopće organizacije. Taj suverenitet bi mogao biti postavljen kao suparnički Jehovi Bogu. Zato je trebala biti izrečena prva laž koja je Jehovu Boga predstavila u krivom svjetlu.

11. Predstavljajući Jehovu Boga u krivom svjetlu, što je postao prvi buntovnik?

11 Izricanje prve laži načinilo je prvog buntovnika protiv Boga prvim lašcem, đavlom ili klevetnikom. U potpunoj opreci s njim, Isus Krist je rekao: “Ja sam put, istina i život” (Ivan 14:6). Svojim religioznim protivnicima Isus je rekao: “Vi ste od svog oca, đavla, vi želje svoga oca želite izvršavati. On je bio krvnik ljudski od svoga početka i nije čvrsto stajao u istini, istina nije u njemu. Kad govori laž, on govori po svom vlastitom nahođenju, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8:44, NS).

12. a) Kako je đavao prouzročio izricanje prve laži i što je postigao kod Eve? b) Što je bila posljedica toga što je Adam jeo zabranjeni plod?

12 Govorivši preko zmije u Edenskom vrtu ili raju miline, đavao je prouzročio izricanje prve laži prvoj ženi. Tvrdio je da je njen Stvoritelj lažac, poremetivši tako njen duševni mir. Prouzročio je da je osjetila tračak nesigurnosti u svom zamišljenom stanju neznanja, tako da je jela zabranjeni plod. Nagovorila je svog muža Adama da jede s njom zabranjeni plod i da joj se tako pridruži u njenoj pobuni protiv Jehove Boga (1. Mojsijeva 3:1-6). Neposlušni par je izgubio svoj mir s Bogom i bio je istjeran iz raja miline da živi izvan njega u stanju nesigurnosti. Poslanica Rimljanima 5:12 (NS), opisuje to žalosno stanje stvari, govoreći: “Kroz jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet, a kroz grijeh smrt, i tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili”.

13. Kakav izbor mora danas svatko od nas napraviti?

13 Situacija naših dana zahtijeva od nas konačan izbor. To je izbor između suparničke suverenosti sotone, đavla, “boga ovog sustava stvari” i suvereniteta Jehove, svevišnjeg i svemogućeg Boga svemira (2. Korinćanima 4:4; Psalam 83:18).

Kako uživati mir s Bogom

14. Kakav mir i sigurnost možemo već danas uživati?

14 Na svoju vlastitu štetu, većina čovječanstva ne želi prihvatiti ili vjerovati u sposobnost svemogućeg Boga da osigura svojim obožavateljima uživanje relativnog mira i sigurnosti čak i u ovom najžalosnijem stanju ljudskih prilika. Međutim, Jehova je “Bog koji daje mir” i naša je blagoslovljena prednost već sada ući u mir i sigurnost koji nikada neće iznevjeriti (Rimljanima 16:20; Filipljanima 4:6, 7, 9, NS). To su mir i sigurnost koje on čak i sada daje svom “tijelu” zemaljskih slugu, svojoj vidljivoj organizaciji, u ispunjenju svojih pouzdanih obećanja. Mir i sigurnost možemo uživati samo ako smo udruženi s njegovom vidljivom organizacijom na zemlji.

15. Da li je nerazumno misliti da Bog ima organizaciju i što je Isus Krist priznao?

15 Ne bi bilo suglasno s jasnim učenjima Svetih spisa, vjerovati da Bog nema organizaciju, organizirani narod koji je jedini od njega priznat. Isus Krist je priznao da njegov nebeski Otac ima vidljivu organizaciju. Do Duhova, 33. godine naše ere, bila je židovska organizacija u zavjetnom odnosu s Jehovom Bogom po Mojsijevom zakonu (Luka 16:16).

16. a) Između koga je Mojsije bio posrednik? b) Između koga je veći Mojsije, Isus Krist, posrednik?

16 Na isti način kako je stara izraelska nacija bila u zavjetnom odnosu s Jehovom Bogom preko posrednika Mojsija, tako i nacija duhovnog Izraela, “Izrael Božji”, ima zavjetan odnos preko posrednika (Galaćanima 6:16). O tome je pisao apostol Pavao svojim kršćanskim suradnicima: “Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS). Da li je Mojsije bio posrednik između Jehove Boga i cijelog čovječanstva? Ne, bio je posrednik između Boga Abrahama, Izaka i Jakova i naroda njihovih tjelesnih potomaka. Isto tako, veći Mojsije, Isus Krist, nije posrednik između Jehove Boga i čitavog čovječanstva. On je posrednik između svog nebeskog Oca, Jehove Boga i nacije duhovnog Izraela kojih je broj ograničen na 144 000 članova. Ta duhovna nacija je kao malo stado Jehovinih ovcama sličnih ljudi (Rimljanima 9:6; Otkrivenje 7:4).

Pastir — ne samo nad “malim stadom”

17. a) Za koga je Jehova Bog postavio Isusa Krista? b) Što je Isus rekao onima koji će naslijediti nebesko Kraljevstvo?

17 U Psalmu 23:1 (NS), David, kralj starog Izraela, pod nadahnućem je napisao: “Jehova je moj pastir. Ništa mi neće nedostajati.” Jehova, vrhovni pastir, je postavio Isusa Krista za “vrsnog pastira” (Ivan 10:11, NS). U Luki 12:32, Isus se obratio onima čiji je on vrsni pastir: “Ne boj se, malo stado, jer je pristao vaš Otac da vam dade Kraljevstvo.”

18. a) Tko danas odgovara Natinejima i sinovima neizraelskih Salamunovih sluškinja? b) S kim su oni tijesno povezani?

18 U stara vremena bilo je nežidova kao što su bili Natineji i sinovi neizraelskih Salamunovih sluškinja koji su bili povezani s izraelskom nacijom (Ezdra 2:43-58; 8:17-20). Slično danas, postoje muževi i žene koji su potpuno predani Bogu kroz Isusa Krista, ali koji nisu duhovni Izraelci. Oni su, međutim, povezani s ostatkom duhovnog Izraela radi svog predanja Jehovi kroz Isusa Krista “koji je dao samog sebe kao odgovarajuću otkupninu za sve” (1. Timoteju 2:6, NS). Danas oni brojčano daleko nadmašuju 144 000 duhovnih Izraelaca, koji trebaju naslijediti nebesko Kraljevstvo.

19. Što je rekao Isus Krist da označi sebe pastirom nad više nego “malim stadom”?

19 Tako je Isus Krist trebao biti postavljen, u od Boga određeno vrijeme, za pastira nad mnogo većim stadom ovcama sličnih ljudi koji trebaju kroz njega dobiti zemaljsko nasljedstvo. To su oni koje je imao na umu kada je rekao: “A imam i druge ovce koje nisu iz ovog tora; njih također moram dovesti i one će slušati moj glas i postat će jedno stado [pod] jednim pastirom.” Imajući na umu te “druge ovce”, apostol Ivan je također pisao o Isusu: “On je žrtva pomirnica za naše grijehe, ali ne samo za naše, nego i za [grijehe] cijelog svijeta” (Ivan 10:16; 1. Ivanova 2:2, NS).

20. a) Kakav je broj “drugih ovaca” u usporedbi s preostalima “malog stada”? b) Što za sve njih znači pastirska briga vrsnog pastira?

20 Danas ima oko 9 000 onih koji se izjašnjavaju kao članovi ostatka “malog stada” duhovnih ovaca. S druge strane postoje milijuni predanih koji su udruženi s pomazanim ostatkom i koji slijede stope vrsnog pastira, Isusa Krista. Može ih se naći u više od 205 zemalja diljem planete. Što svima njima znači pastirska briga njihovog vrsnog pastira? Znači uživanje mira i sigurnosti! Da nemaju mir u svojim redovima, ne bi postojalo srdačno jedinstvo i nerazoriva suradnja među njima. Da nemaju međusobnu ljubaznu brigu jedan za drugoga u pogledu duhovnih interesa, ne bi imali sigurnost koju uživaju. Dakle, njihova želja za mirom i sigurnošću diljem svijeta počela se već sada ispunjavati.

[Slika na stranicama 4 i 5]

Stvoritelj ima svoj savršeni način kako da zadovolji ljudskoj želji za mirom i sigurnošću