1. a) Radi kojeg razloga je čovjek otputovao u daleku zemlju? b) Što je uključeno u Isusovu usporedbu, iako nije direktno izneseno?

U ISUSOVOJ usporedbi o talentima, čovjek koji je posjedovao osam srebrnih talenata, nije otputovao u daleku zemlju jednostavno za svoje zadovoljstvo kao na razgledavanje znamenitosti. Imao je ozbiljan razlog za daleki put; želio je osigurati nešto vrijedno. Otputovao je, kako usporedba pokazuje, da dobije određenu mjeru “radosti”, zajedno sa još “mnogo toga” (Matej 25:21). Dakle, morao je otputovati u daleku zemlju, što je zahtijevalo dugi period vremena, s namjerom da se obrati onome, koji mu može pružiti tu naročitu radost.

2. a) U Isusovom slučaju, što je predočavao bogati čovjek koji je otputovao u daleku zemlju i kome je otišao? b) S čime se Gospodar vratio?

² Pošto bogati čovjek iz usporedbe predočava Isusa Krista, čovjekovo daleko putovanje predstavlja Isusov odlazak k Izvoru posebne radosti koju je imao u vidu. Kome je, dakle, otišao? Poslanica Jevrejima 12:2 (NS), nam kaže: “Pažljivo gledamo na glavnog Posrednika i Usavršitelja naše vjere, Isusa. Zbog predstojeće mu radosti podnio je mučenički stup, prezrevši sramotu, te sjeo s desne strane Božjeg prijestolja”.  Da, zaista, Jehova Bog je Izvor te radosti. Isus je otišao k njemu, ostavivši svoje vjerne učenike ovdje na Zemlji, nakon što im je povjerio svoje “talente”. Gospodar se vratio s “mnogo toga” što nije imao kad je osam srebrnih talenata povjerio trojici svojih robova. Jedna ranija Isusova usporedba, ona o “deset mina”, pobliže označava da je ono s čime se vratio bila “kraljevska moć” (Luka 19:12-15, NS).

3. Kakvo je bilo vrijeme u kojem je započelo ispunjenje iz Zaharije 9:9 u prvom stoljeću n. e.?

³ Kao novoustoličeni kralj, imao je razloga biti radostan, a isto tako i njegovi podanici. Sjetimo se događaja kad je Sin Božji ujahao u Jeruzalem u ispunjenju proročanstva Zaharije 9:9. S obzirom na ispunjenje tog proročanstva zapisano je: “Mnoštvo ljudi prostiralo je svoje ogrtače po putu, dok su drugi počeli sjeći grane s drveća i polagati ih na put. Kako oni koji su išli ispred njega, tako i oni straga, glasno su klicali: ‘Spasenje, molimo Davidovom sinu! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Jehovino ime! Spasenje njemu, na visinama!’ Kad je ušao u Jeruzalem, čitav grad je bio uskomešan, govoreći: ‘Tko je to?’” (Matej 21:4-10, NS; vidi također Luka 19:36-38).

4. Nakon što je bio ustoličen kao kralj, zašto je Isus Krist imao poseban temelj za pozivanje svojih vjernih “robova” u radosno stanje?

⁴ Ako je, dakle, to bio radostan događaj, kad se predstavio Jeruzalemljanima kao Jehovinim duhom pomazani kralj, koliko više je to bio slučaj kad je bio zaista ustoličen kao kralj po isteku vremena neznabožaca 1914. godine? Bio je to  najradosniji događaj za njega. Onda je zaista doživio radost kakvu do tada nije nikad okusio. Prilikom sređivanja računa, mogao je, stoga, reći učenicima koje je prosudio “dobrima i vjernima”: “Bili ste vjerni u malo stvari. Postavit ću vas nad mnogo toga. Uđite u radost svog Gospodara” (Matej 25:21, NS). Bila je to sada nova radost u kojoj su mogli njegovi priznati “robovi” imati udjela. Koje li nagrade!

5. a) Kakvo je bilo stanje stvari u vrijeme kad je apostol Pavao bio “izaslanik” Krista? b) A danas, nakon kojeg su razvoja stvari pomazanici “izaslanici” Kristovi?

⁵ Godine 1919. pomazani učenici vladajućeg kralja, Isusa Krista, ušli su u priznati položaj i to je s njihove strane bilo dočekano ogromnom radošću. Devetnaest stoljeća ranije pisao je apostol Pavao svojim sukršćanima o tom uzvišenom položaju: “Mi smo, stoga, izaslanici umjesto Krista” (2. Korinćanima 5:20). Bilo je to napisano još onda kad je Isus bio samo baštinik s jasnim izgledom primanja “nebeskog Kraljevstva” (Matej 25:1). Prema tome, trebao je onda sjesti s desne strane Bogu i tamo čekati na dan svog ustoličenja. Ali sada, od 1919. godine, priznati ostatak je preuzeo ulogu “izaslanika” poslanih od onoga koji u stvari vlada kao kralj (Jevrejima 10:12, 13). Toj činjenici obratila se posebna pažnja 1922. godine na kongresu Međunarodnih istraživača Biblije u Cedar Pointu, Ohio.

6. Kojoj vrsti posla su bili usmjereni poslijeratni napori onih koji su dobili “talente”?

⁶ 1919. godine već im je bio povjeren ekvivalent (odgovarajuća vrijednost) “talenata” vladajućeg  kralja, Isusa Krista. To je uvećalo njihovu odgovornost vladajućem kralju. Od početka su njihovi poslijeratni napori bili usmjereni na djelo “žetve”, na sakupljanje klase “pšenice” (Matej 13:24-30). Budući da je, kao što je Isus rekao, žetva “svršetak sustava stvari”, poslijeratna godina 1919. bila je pravi čas za početak žetve pšenici sličnih “sinova Kraljevstva”, vjernog pomazanog ostatka (Matej 13:37-39).

7. a) U kakvo vrijeme su ušli žeteoci zajedno sa svojim Gospodarom? b) U koje stanje je Jehova doveo žeteoce i koju proročansku izjavu oni primjenjuju na sebe?

⁷ Vrijeme žetve je radosno vrijeme za žeteoce, a isto tako i za Gospodara žetve koji se s njima raduje (Psalam 126:6). To vrijeme žetve bilo je uveliko obogaćeno rastućim dokazom da je Božje kraljevstvo pod Isusom Kristom uspostavljeno na nebesima 1914. godine i da je Jehova obnovio pravedno stanje svog predanog naroda na Zemlji. Kao klasa primijenili su na sebe riječi iz Izaije 61:10: “Bez kraja ću se u Jehovi radovati. Duša će mi biti radosna u Bogu mom. Jer me haljinom spasenja odjenuo, plaštem pravednosti ogrnuo” (NS).

8. Koju neočekivanu radost je zadobio pomazani ostatak na kraju sakupljanja baštinika Kraljevstva?

⁸ Pomazani ostatak koji je ušao u “radost” svog Gospodara, nije uzeo u obzir da će do kraja sakupljanja posljednjih članova nasljednika nebeskog Kraljevstva, postojati još jedan  razlog radosti, nešto potpuno neočekivano. Bilo je to sakupljanje jedne zemaljske klase koja će živjeti na rajskoj Zemlji pod tisućgodišnjim Kraljevstvom Isusa Krista. Tko bi drugi ako ne ljudi iz te zemaljske klase, bili logično pozvani da budu prvi upoznati sa otkrivenim spoznajama koje se odnose na njih?

9. Tko je bio posebno pozvan da prisustvuje skupu u Washingtonu, D.C., 1935. godine i koja spoznaja je tada otkrivena?

⁹ Tako je i bilo, naime, u odgovoru na poziv objavljen u Kuli stražari, * stotine onih koji su tražili dobar odnos s Jehovom, zajedno s njegovim narodom, prisustvovale su glavnom skupu Jehovinih svjedoka u Washingtonu, D.C., od 30. svibnja do 2. lipnja 1935. godine. Na tom skupu bili su do dubine srca dirnuti spoznajom da je “veliko mnoštvo”, predviđeno u Otkrivenju 7:9-17, trebala biti zemaljska klasa.

10, 11. Za koga je na nebu trebalo to biti vrijeme posebne radosti?

¹⁰ Kakva velika radost je morala biti održavanje tog skupa u Washingtonu, D.C. za svemogućeg Boga, Jehovu! Kakva velika radost je to bila i za njegovog Sina kao Vrsnog pastira koji je sada počeo sakupljati one “druge ovce” u “jedno stado”! (Ivan 10:16).

¹¹ Dok su bili vođeni i dovedeni na pašu, simbolično govoreći, članovi ostatka i rastućeg “mnoštva” “drugih ovaca” zajedno su u miru i ljubavi. Srce njihovog “jednog Pastira” mora da je prepuno  radosti što postoji tako veliko “stado” pred kraj “svršetka sustava stvari”.

12, 13. a) Tko je pozvan da sudjeluje s pomazanim ostatkom u radosti Gospodara koji se vratio, i koji je razlog tome? b) U kojem svojstvu služi “veliko mnoštvo” “drugih ovaca” interesima “Kneza mira”?

¹² Ti ovcama slični koji sačinjavaju “veliko mnoštvo” sada imaju ogromni udio u radosti svog Gospodara, Isusa Krista. To oni uveliko duguju svom aktivnom sudjelovanju u dovođenju onih, koji trebaju upotpuniti “veliko mnoštvo”, za koje nije dat broj u Otkrivenju 7:9.

¹³ Djelo sakupljanja u kojem sudjeluju “druge ovce” naglo se proširilo do svjetskih razmjera, daleko iznad mogućnosti sve manjeg broja pomazanog ostatka. Prema tome, došlo je do rastuće potrebe da sve veći broj “drugih ovaca” u većoj mjeri sudjeluje s ostatkom u dovođenju još više “drugih ovaca” sa zemaljskom nadom. Dakle, “druge ovce” služe kao vjerni poslanici “Kneza mira”. Priče Salamunove 25:13 dodaju: “Kakva je snježna hladnoća u doba žetve, takav je vjerni poslanik za one koji ga šalju, jer krijepi dušu svojih gospodara” (NS).

14. a) Što naslijeđuju simbolične ovce iz Isusove usporedbe u Mateju 25:31-46? b) Kako je za njih pripravljeno Kraljevstvo “od osnutka svijeta”?

¹⁴ U usporedbi o ovcama i jarcima simbolične ovce su one kojima kralj Isus Krist kaže: “Dođite, vi blagoslovljeni moga Oca, naslijedite Kraljevstvo pripravljeno za vas od osnutka svijeta” (Matej 25:31-46, NS). Oni naslijeđuju zemaljsko  područje Kraljevstva, nad kojim će nebesko Kraljevstvo vladati tokom tisuću godina Kristove vladavine. Od vremena vjernog Abela, Jehova je pripremao to područje za otkupljeno čovječanstvo (Luka 11:50, 51).

15, 16. a) Kakav kraljevski “ukras”, koji je spomenuo Salamun, ima danas Gospodar usprkos vladavini usred svojih neprijatelja? b) U kojem obliku danas ima vladajući Kralj svoj “ukras”? c) Što su učinili oni koji sačinjavaju taj “ukras”?

¹⁵ Mudri kralj drevnog Izraela, Salamun, je pisao: “U mnoštvu naroda je ukras kralju” (Priče Salamunove 14:28, NS). Današnji kraljevski Gospodar, Isus Krist, koji je daleko viši od zemaljskog kralja Salamuna, ima upravo takav “ukras” s obzirom na “mnoštvo naroda”. To je slučaj čak i sada, prije početka njegove tisućgodišnje vladavine, da, kada vlada usred svojih zemaljskih neprijatelja, nad kojima je sotona  đavo nadljudski nevidljivi kralj (Matej 4:8, 9; Luka 4:5, 6).

¹⁶ Današnji “ukras” koji upravo odgovora jednom velikodostojniku u rangu kralja, nalazi se u rastućem broju njegovih “drugih ovaca” koje sačinjavaju “veliko mnoštvo”. Radosno oni kliču u jedinstvu: “Spasenje dugujemo našem Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu” (Otkrivenje 7:9, 10, NS). Već doživljavaju spasenje iz osuđenog sustava stvari kojem je “bog” sotona, đavo (2. Korinćanima 4:4). Oni su već, simbolično govoreći, “oprali svoje haljine ... u krvi Janjetovoj” i ubijelili ih tako da su čisti pred Jehovom Bogom, sucem (Otkrivenje 7:14).

17. a) Kojem spasenju se nadaju pripadnici “velikog mnoštva”? b) Koju će prednost oni uživati tokom tisućgodišnjeg Kraljevstva “Kneza mira”?

¹⁷ Sada još čekaju na božansko spasenje koje će doživjeti u toku završne Jehovine pobjede u “ratu velikog dana Boga Svemogućega” u Harmagedonu. Njegova veličanstvena pobjeda imat će za posljedicu opravdanje njegovog sveopćeg suvereniteta i oni će biti zemaljski očevici, jer će biti sačuvani u životu kroz užasan kraj ovog zlog svijeta (Otkrivenje 16:14; 2. Petrova 3:12). Kakva dragocjena prednost! Kakvu će onda veliku radost dijeliti “Knez mira” s preživjelim “velikim mnoštvom” svojih vjernih “drugih ovaca”!