RIMOKATOLIČKA crkva daje sljedeće objašnjenje: “Izraz Trojstvo označava centralnu nauku kršćanske religije... Zato se kaže u atanazijskom vjerovanju: ‘Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je Bog, a ipak to nisu tri Boga, nego samo jedan Bog.’ U tom Trojstvu... Osobe su jednako vječne i jednako velike: nijedna nije stvorena i sve su svemoćne” (The Catholic Encyclopedia).

Gotovo sve ostale crkve tzv. kršćanstva zastupaju isto gledište. Grčka pravoslavna crkva, primjerice, također označava Trojstvo ‘temeljnom naukom tzv. kršćanstva’, i čak kaže: “Kršćani su osobe koje priznaju Isusa Bogom.” U knjizi Our Orthodox Christian Faith (Naša pravoslavna kršćanska vjera), jedan zastupnik ove crkve piše: “Bog je trojedan... Otac je u potpunosti Bog. Sin je u potpunosti Bog. Sveti Duh je u potpunosti Bog.”

Dakle, smatra se da je Trojstvo “Bog u tri osobe”. Za svaku ovu osobu se kaže da je bez početka i da je vječna. Za svaku se kaže da je  svemoguća i da nijedna nije veća ili manja od druge.

Je li ovo objašnjenje teško razumljivo? Mnogi iskreni vjernici smatraju ga zamršenim, protuslovnim normalnoj logici, posve različitim od svega što poznaju iz iskustva. Oni pitaju: “Kako može Otac biti Bog, Isus biti Bog i sveti duh biti Bog, a ipak da to nisu tri Boga, nego samo jedan Bog?”

OVA zbrka je nadaleko raširena. Encyclopedia Americana piše da je nauka o Trojstvu “za ljude neshvatljiva”.

Mnogi koji vjeruju u Trojstvo također ga smatraju tajnom. Monsignore Eugene Clark je rekao: “Bog je jedan i Bog je trojedan. Budući da u djelima stvaranja ne postoji ništa slično, to ne možemo razumjeti, možemo samo vjerovati.” Kardinal John O’Connor piše: “Mi znamo da je to velika tajna u koju ne možemo proniknuti.” A papa Ivan Pavao II je govorio o “nedokučivoj tajni trojednog Boga”.

U djelu A Dictionary of Religious Knowledge (Rječnik vjerske spoznaje) piše: “Što je ova nauka ili, točnije rečeno, kako je treba objasniti, ni sami trinitarijanci nisu u tome jedinstveni.”

Stoga je razumljivo zašto New Catholic Encyclopedia zapaža: “Malo je učitelja trinitarijanske teologije u rimokatoličkim sjemeništima kojima sjemeništarci nisu ponekad postavili pitanje: ‘Kako se propovijeda Trojstvo?’ Ovo pitanje nije samo simptomatično za zbunjenost studenata, nego po svoj prilici i za istu takvu zbunjenost njihovih profesora.”

Koliko je ova primjedba točna može se vidjeti ako odemo u neku biblioteku i čitamo knjige o Trojstvu. Nebrojene stranice napisane su u pokušaju da se objasni ova nauka. Međutim, nakon što smo se probili kroz labirint zbrkanih teoloških izraza i objašnjenja, odlazimo nezadovoljni.

Jezuit Joseph Bracken u vezi toga zapaža u svojoj knjizi What Are They Saying About the Trinity? (Što kažu o Trojstvu): “Svećenici koji su za vrijeme studijskih godina u sjemeništima... s mukom proučavali Trojstvo, oklijevaju ga s propovjedaonice propovijedati svojim vjernicima — čak u nedjelju Trojstva... Zašto bi ljudima dosađivali s nečim što na kraju ionako neće ispravno razumjeti?” Također je rekao: “Trojstvo je službeno vjeroučenje, ali ono ima malo ili nema uopće [utjecaja] na svakodnevnicu i vjerski život kršćanina.” Ipak, to je “centralna nauka” crkvi!

Katolički teolog Hans Küng u svojoj knjizi Christianity and the World Religions (Kršćanstvo i religije svijeta) zapaža da je nauka o Trojstvu bila razlogom zbog kojeg crkve nisu mogle napredovati u dijalogu s nekršćanskim narodima. On piše: “Čak dobro obaviještenim muslimanima nikako nije jasno, a dosad ni Židovima nikad nije bilo jasno Trojstvo... Očito da za kršćansku nauku o Trojstvu upotrebljene distinkcije [razlike] između jednog i troje ne zadovoljavaju muslimane, da ih svi ovi teološki pojmovi koji potječu iz sirijskog, grčkog i latinskog prije zbunjuju nego prosvjetljuju. Muslimani to sve smatraju igrom riječi... Zašto bi netko želio dodati nešto predodžbi o jednom Bogu i njegovoj jedinstvenosti i time tu predodžbu samo razvodniti ili poništiti?”

KAKO je mogla nastati tako zbunjujuća nauka? Catholic Encyclopedia tvrdi: “Tako tajanstvena dogma pretpostavlja božansko otkrivenje.” Katolički izučavatelji Karl Rahner i Herbert Vorgrimler u svom djelu Theological Dictionary (Teološki rječnik) pišu: “Trojstvo je tajna... u strogom smislu... koju se ne može spoznati bez otkrivenja, a čak ni nakon otkrivenja ne može biti u potpunosti shvatljiva.”

Međutim, ako se tvrdi da Trojstvo, budući  da je tako zbunjujuća tajna, moralo doći putem božanskog otkrivenja, onda nastaje drugi veliki problem. Koji? Pa, samo božansko otkrivenje ne dopušta takvo shvaćanje o Bogu: “Bog nije Bog nereda” (1. Korinćanima 14:33, NS).

Može li obzirom na ovu izjavu, Bog biti odgovoran za nauku o sebi koja je toliko zbrkana da je čak ni izučavatelji koji vladaju hebrejskim, grčkim i latinskim ne mogu objasniti?

Uostalom, moraju li ljudi biti teolozi da bi ‘spoznali jedinog istinitog Boga, i onoga koga je poslao, Isusa Krista’? (Ivan 17:3, NS). Ako je tako, zašto je onda tako malo obrazovanih židovskih vjerskih vođa prepoznalo Isusa kao Mesiju? Umjesto toga, skromni seljaci, ribari, sakupljači poreza i domaćice postali su vjerni Isusovi učenici. Ovi jednostavni ljudi bili su toliko uvjereni u ono što je Isus naučavao o Bogu da su i druge mogli poučavati o tome i da su čak bili spremni umrijeti za svoju vjeru (Matej 15:1-9; 21:23-32, 43; 23:13-36; Ivan 7:45-49; Djela apostolska 4:13).