1. a) Kako bi se odrazilo na nas da je Jehova odmah uništio pobunjenike u Edenu? b) Koje je ljubazne pripreme, umjesto toga, Jehova učinio za nas?

BEZ obzira na teškoće s kojima se susrećemo tijekom života, Bog nije nepravedno postupio kad je dopustio da budemo rođeni. On je prvim ljudima udijelio savršenost, davši im za obitavalište raj. Da ih je uništio neposredno nakon pobune, danas ne bi postojalo ljudsko društvo kakvo poznajemo, opterećeno bolestima, siromaštvom i kriminalom. Ipak, Jehova je u svom milosrđu dopustio da Adam i Eva, prije nego umru, donesu na svijet djecu, iako će ona naslijediti nesavršenost. Preko Krista se pobrinuo da Adamovi potomci, koji će pokazati vjeru, postignu ono što je Adam izgubio — vječni život pod okolnostima koje će omogućiti radovanje životu u punoj mjeri (5. Mojsijeva 32:4, 5; Ivan 10:10).

2. Da li je sve to učinio samo radi našeg spasenja?

² To je za nas od neizmjerno velike koristi. Međutim, iz biblijskog izvještaja saznajemo da se radi o nečem mnogo značajnijem od samo našeg osobnog spasenja.

3. Što je pri ostvarenju Jehovinog nauma sa Zemljom i čovječanstvom stajalo na kocki?

³ Jehovino ime, njegov glas univerzalnog suverena i Boga istine, povezano je s ostvarenjem njegovog nauma obzirom na Zemlju i čovječanstvo. Zbog Jehovinog  položaja, mir i dobro cijelog svemira zahtijevaju da se njegovom imenu pokaže puno i dolično poštovanje i da ga svi slušaju.

4. U čemu se točno sastojao taj naum?

⁴ Nakon što ih je stvorio, Bog je Adamu i Evi dao zadatak. Točno im je objasnio da se njegov naum ne sastoji samo u tome da si podlože zemlju i prošire granice raja, nego i u tome da Zemlja bude nastanjena potomcima prvog čovjeka i žene, Adama i Eve (1. Mojsijeva 1:28). Da li će zbog njihovog grijeha taj naum promašiti, čime bi bilo osramoćeno Božje ime?

5. a) Kada je prema 1. Mojsijevoj 2:17 trebao umrijeti onaj tko bi jeo s drveta spoznaje dobra i zla? b) Kako je Jehova to ispunio, držeći se istodobno čvrsto svog nauma obzirom na naseljavanje zemlje?

⁵ Jehova je upozorio Adama da će, bude li pokazao neposlušnost jedući s drveta spoznaje dobra i zla, sigurno umrijeti “u onaj dan” kad uzabere s njega (1. Mojsijeva 2:17). Bog je održao svoju riječ, pozvavši prestupnike na odgovornost istog dana kad je Adam sagriješio, izrekavši nad njima smrtnu presudu. Dakle, nisu mogli izbjeći kazni. U pravnom smislu, gledano s Božjeg stajališta, Adam i Eva su umrli tog dana. (Usporedi Luka 20:37, 38.) Međutim, da bi mogao ostvariti svoj naum obzirom na stanovništvo Zemlje, Jehova je dopustio da osnuju obitelj, prije nego umru i doslovno. Stoga možemo reći da je s Božjeg stajališta — za njega je 1 000 godina kao jedan dan — Adam umro u tom jednom “danu”, iako je bio star 930 godina (1. Mojsijeva 5:3-5; usporedi Psalam 90:4; 2. Petrova 3:8). Tako se obzirom na vrijeme izvršenja kazne Jehova pokazao istinitim, a njegov naum da napuni Zemlju Adamovim potomcima nije bio osujećen. I tako je Bog dopustio da grešni ljudi žive na Zemlji kroz neko vrijeme.

6, 7. a) Kako iz 2. Mojsijeve 9:15, 16 proizlazi zašto je Jehova dopustio postojanje zla određeno vrijeme? b) Kako je u slučaju faraona pokazana Jehovina moć i kako je bilo obznanjeno njegovo ime? c) A kako će završiti sadašnji zao sustav?

 ⁶ Riječi koje je Jehova u vrijeme Mojsija uputio vladaru Egipta daju spoznati, zašto on dopušta postojanje zla kroz određeno vrijeme. Kad je faraon odbio pustiti Izraelce da izađu iz Egipta, Jehova ga nije odmah uništio. Najprije je nanio zemlji deset nevolja, pokazavši tako svoju moć na zadivljujući i mnogostruk način. Kad je upozorio faraona pred sedmom nevoljom, rekao mu je da je mogao i njega i njegov narod istrijebiti sa Zemlje. “Ali, u stvarnosti”, rekao je Jehova, “ostavio sam te da postojiš, kako bih ti pokazao svoju moć i da se moje ime objavi po cijeloj zemlji” (2. Mojsijeva 9:15, 16, NS).

⁷ Oslobođenje Izraelaca učinilo je Jehovino ime uistinu nadaleko poznatim. Čak danas, 3 500 godina kasnije, nije palo u zaborav to što je on tada učinio. Tom je prilikom bilo objavljeno ne samo njegovo ime, nego i istina o nosiocu tog imena. To je učvrstilo Jehovin glas kao Boga, koji se drži svojih zavjetnih obećanja, koji djeluje u korist svojih slugu. Bilo je jasno pokazano da nitko ne može osujetiti njegov naum, jer je on svemoćan. A još će izrazitije biti približavajuće se uništenje cijelog zlog sustava s njegovim vidljivim i nevidljivim područjem. To otkrivanje njegove svemoći i čast kojom će na taj način biti okrunjeno njegovo ime, neće u povijesti svemira nikada pasti u zaborav. Sve to će donijeti trajnu korist (Ezehijel 38:23; Otkrivenje 19:1, 2).

8. Koje dopunske činioce treba uzeti u obzir, prema riječima Pavla?

⁸ U pismu Rimljanima apostol Pavao postavlja pitanje: “Zar kod Boga ima nepravednosti?” Potom  sam odgovara na pitanje, ukazujući na Božje milosrđe i na ono što je Jehova rekao faraonu. Također podsjeća da smo mi ljudi poput gline u lončarevoj ruci. Da li se glina žali zbog načina kako je se upotrebljava? Pavao dodaje: “A ako je Bog, premda je htio pokazati svoj gnjev i očitovati svoju moć na posudama ispunjenima gnjevom koje su sebe učinile prikladnima za propast, s velikom ih strpljivošću podnosio, da tako očituje bogatstvo svoje slave prema posudama ispunjenima milosrđem koje je otprije pripremio za slavu — prema nama koje je pozvao i od Židova i od pogana?” (Rimljanima 9:14-24, ST).

9. a) Tko su “sudovi gnjeva koji su sebe učinili prikladnima za propast”? b) Zašto je Jehova pokazivao veliko strpljenje, unatoč njihovom neprijateljstvu i hoće li ishod biti dobar za one koji ga ljube?

⁹ Otkako je Jehova izrekao proročanstvo zapisano u 1. Mojsijevoj 3:15, Sotona i njegovo sjeme su “posude ispunjene gnjevom koje su sebe učinile prikladnima za propast”. Sve to vrijeme Jehova je pokazivao strpljivost. Zli su se rugali njegovim putovima; oni su proganjali njegove sluge, čak su ubili njegova Sina. Međutim, Jehova je za vječno dobro svojih slugu pokazivao veliko samosvladavanje. Sva su stvorenja imala prilike vidjeti razorne posljedice pobune protiv Boga. Istodobno je Isusovom smrću postalo moguće osloboditi poslušne ljude i “prekinuti djela đavolja” (1. Ivanova 3:8; Jevrejima 2:14, 15).

10. Zašto je Jehova u proteklih 1 900 godina i dalje trpio zle?

¹⁰ Tijekom više od 1 900 godina, od vremena Isusova uskrsnuća, Jehova je i dalje trpio “sudove gnjeva”, čekajući s njihovim uništenjem. Zašto? Jer je pripremao sekundarni (drugorazredni) dio sjemena žene, to jest one koji će biti povezani s Isusom Kristom u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Galaćanima  3:29). Tih 144 000 apostol Pavao označava “sudovima milosrđa”. Najprije su u tu klasu bili pozvani pojedinci iz židovske nacije. Potom su pridodani obrezani Samarićani i konačno ljudi iz naroda ili pogana. Jehova je s mnogo strpljenja radio na ostvarenju svog nauma, ne prisiljavajući pri tom nikoga da mu služi. No, bogato je blagoslivljao sve koji su sa cijenjenjem prihvaćali njegove ljubazne pripreme. Uskoro će završiti pripremanje te nebeske klase.

11. Koja daljnja grupa izvlači korist iz Jehovine strpljivosti?

¹¹ A kako je s onima koji će živjeti na Zemlji? U od Boga određeno vrijeme uskrsnut će milijarde ljudi, da bi postali zemaljskim podanicima Kraljevstva. Jehovino je strpljenje omogućilo također sakupljanje “velikog mnoštva” iz svih naroda, naročito od 1935. godine, da bi i oni bili spašeni (Otkrivenje 7:9, 10; Ivan 10:16).

12. a) Što smo na temelju toga naučili o Jehovi? b) Kako ti reagiraš na način na koji je Jehova uredio te stvari?

¹² Ima li u svemu tome bilo kakove nepravde? Sigurno ne. Kako bi se netko mogao s pravom žaliti što Bog čeka s uništenjem zlih “sudova gnjeva”, da bi u skladu sa svojim naumom, mogao drugima pokazati milosrđe? Umjesto toga, mi možemo promatrajući ostvarenje njegova nauma, mnogo naučiti o samom Jehovi. Divimo se izbrušenim plohama njegove osobnosti koja tako dolazi na vidjelo — njegovoj pravednosti, milosrđu, strpljivosti i raznolikosti njegove mudrosti. Mudrost kojom se Jehova koristi u razjašnjenju spornog pitanja, zauvijek će dokazati da je njegov način vladanja najbolji način. Stoga možemo reći kao i apostol Pavao: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive odluke njegove i neistraživi njegovi putovi!” (Rimljanima 11:33, NS).

13. a) Koja prilika nam se pruža ako moramo osobno trpjeti? b) Što će nam pomoći da mudro reagiramo?

¹³ Ima situacija u kojima zaista treba osobno trpjeti zato što Bog još nije uništio zle, niti je proveo prorečenu obnovu čovječanstva. Kako reagiramo na to? Vidimo li u tome priliku da imamo udjela u čišćenju Jehovinog imena od sramote i žigosanju Đavla kao lašca? Zadržimo li u mislima sljedeći savjet, on nam može dati snagu da tako postupamo: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Priče Salamunove 27:11, NS). Sotona je taj koji se ruga Jehovi. On je tvrdio da će ljudi, ako izgube materijalni posjed ili pretrpe fizičku nevolju, okriviti Boga za to, ili ga čak prokleti (Job 1:9-11; 2:4, 5). Mi ćemo obradovati Jehovino srce ako mu ostanemo vjerni i u teškoćama, dokazujući da se Sotonina tvrdnja ne odnosi na nas. Imamo puno povjerenje da Jehova pokazuje sklonost svojim slugama, te da će nas u određeno vrijeme, ako se pokažemo vjernima, velikodušno nagraditi poput Joba (Jakov 5:11; Job 42:10-16).

14. Koju daljnju korist izvlačimo uzdajući se u Jehovu dok podnosimo kušnje?

¹⁴ Ako se u teškim kušnjama s pouzdanjem oslonimo na Jehovu, steći ćemo dragocjene osobine. Kroz sve što je pretrpio, Isus se “naučio poslušnosti” na jedan dotada posve nepoznat način. I mi možemo nešto naučiti — naime, steći strpljivost, ustrajnost i veće cijenjenje Jehovinih pravednih putova. Hoćemo li strpljivo prihvaćati to školovanje? (Jevrejima 5:8, 9; 12:11; Jakov 1:2-4).

15. Kako može drugima koristiti ako strpljivo ustrajemo u teškoćama?

¹⁵ Drugi će promatrati što mi radimo. Neki će na temelju onoga što smo prepatili (iskusili), pokazujući  da ljubimo pravednost, tijekom vremena shvatiti tko su danas istinita Kristova “braća”. A budu li se ujedinili s njegovom “braćom” u obožavanju, moći će i oni postići izgled na blagoslove vječnog života (Matej 25:34-36, 40, 46). Jehova i njegov Sin žele da oni dobe tu priliku. Želimo li i mi to? Jesmo li spremni prihvatiti teškoće, da bismo to omogućili?

16. Kako naše stajalište prema osobnim teškoćama utječe na naše jedinstvo?

¹⁶ Kako je lijepo kad čak teške situacije u životu smatramo prilikom da pokažemo svoje predanje Jehovi, sudjelujući u vršenju njegove volje! Čineći to, mi dokazujemo da se približavamo jedinstvu s Bogom i Kristom, jedinstvu za koje je Isus molio da bi ga posjedovali svi pravi kršćani (Ivan 17:20, 21).