1. a) Što Bog misli o životu? b) Kako možemo dokazati da cijenimo Božji dar života?

NE TREBA nas iznenaditi da Bog misli o životu drugačije od svijeta. Za Boga je čovječji život svet. Je li on to i za tebe? Mi smo u potpunosti ovisni o Bogu, koji “daje svim osobama život i disanje i sve” (Djela apostolska 17:25-28, NS; Psalam 36:9). Zastupamo li Božje stajalište bit ćemo zaštićeni. Ali, mi nećemo prestupiti Božji zakon samo da spasimo svoj sadašnji život. Cijenimo Božje obećanje da će onima koji uistinu vjeruju u njegova Sina dati vječni život (Matej 16:25, 26; Ivan 6:40; Juda 21).

2. Čije stajalište prema životu odražava svijet, i do kojih to zaključaka vodi ponekad?

² Protivno tome, Sotona, Đavo, vladar ovoga svijeta, bio je “ubojica ljudi od početka”, kako je to Isus rekao (Ivan 8:44, ST; 12:31). Od samog početka svog buntovničkog puta nanosio je ljudima smrt. Svjetska povijest obilježena nasiljem odražava njegov duh. Ali, Sotona se može predstaviti i drugačijim izgledom. Tako bi, primjerice, osobe utjecane njegovim mislima, mogle tvrditi kako je, doduše, sasvim u redu biti religiozan, ali da je, kad se radi o životu i smrti, bolje poslušati njihov “stručni” savjet, umjesto citirati Bibliju. (Usporedi 2. Korinćanima 11:14, 15.) U kojem će pravcu naginjati naše srce kad se nađemo u situaciji gdje se radi o životu ili smrti? Mi bismo, naravno, trebali željeti dopasti se Jehovi.

3. a) Zašto trebamo biti posebno zainteresirani za ono što Biblija govori o krvi? b) Pročitaj 1. Mojsijevu 9:3-6 i Djela apostolska 15:28, 29 i odgovori na pitanja postavljena u vezi s tim tekstom.

 ³ Riječ Božja kaže da između života i krvi postoji tijesna veza, stoga čitamo: “Jer je duša (ili život) tijelu u krvi.” I kao što je svet život, Bog je posvetio i krv. Njemu pripada, zato je treba upotrebljavati samo na način koji on odobrava (3. Mojsijeva 17:3, 4, 11; 5. Mojsijeva 12:23). Dakle, potrebno je ozbiljno se potruditi da saznamo što on u vezi krvi traži od nas.

Čitaj 1. Mojsijeva 9:3-6

Radi kojih navika uobičajenih u području gdje živiš, trebaš paziti da ne bi jeo životinjsku krv?

Što bi, na temelju onoga što se o životinjskoj krvi govori u stavku 4, rekao o pijenju ljudske krvi (što je bilo uobičajeno kod gladijatorskih borbi u Rimu)?

Pred kime se netko mora osjećati u prvom redu odgovornim zbog prolijevanja ljudske krvi, kako to proizlazi iz stavaka 5 i 6?

Čitaj Djela apostolska 15:28, 29

Kaže li se ovdje da će ti zahtjevi vrijediti samo za ograničeno vrijeme? Vrijede li i za nas?

Daje li ovdje upotrijebljeni način izražavanja bilo kako razumjeti, da to ne vrijedi za čovječju krv?

Proizlazi li iz teksta da se u hitnim slučajevima smije učiniti iznimka?

4. Koje će mjere netko morati poduzeti, kako ne bi bio kriv za krv?

⁴ Mi ne smijemo misliti da smo oslobođeni od krivice za ljudsku krv samo zato što nismo počinili ubojstvo. Pripadamo li, na primjer, organizaciji koja je pred Bogom opterećena krivnjom za krv, moramo se — kako to kaže Biblija — odvojiti od nje, da ne bi imali udjela u njenim grijesima (Otkrivenje 18:4, 24; Mihej 4:3). Taj korak ne bi smjeli nikako odlagati.

5. Koja veza postoji između revnog sudjelovanja u službi propovijedanja i biti slobodan od krivice za krv?

 ⁵ Božji sluge kojima je povjeren zadatak da upozoravaju druge pred dolazećim uništenjem u velikoj nevolji, mogu ostati slobodni od krivice za krv, samo ako vjerno objavljuju tu vijest. (Usporedi Ezehijel 3:17-21.) Apostol Pavao se obzirom na povjerenu mu službu, osjećao dužnikom prema svim vrstama ljudi. Tek kad im je dao temeljito svjedočanstvo o Božjoj pripremi spasenja, osjećao se oslobođenim od odgovornosti za njihovu krv (Rimljanima 1:14, 15; Djela apostolska 18:5, 6; 20:26, 27). Daješ li svojim marljivim sudjelovanjem u službi propovijedanja na znanje, da si i ti svjestan te odgovornosti?

6. Koja veza postoji između predusretanja nesreća i poštovanja svetosti života?

⁶ Nesreće koje bi mogle prouzročiti smrt, trebaju za nas biti također razlogom ozbiljne zabrinutosti. Prema Mojsijevom zakonu, osobe koje su nenamjerno prouzročile smrt svog bližnjeg, nisu smatrane nedužnima. Bile su kažnjene (2. Mojsijeva 21:29, 30; 5. Mojsijeva 22:8; 4. Mojsijeva 35:22-25). Uzmemo li k srcu temeljno načelo o kojem se ovdje radi, ozbiljno ćemo se čuvati da ne bismo svojim načinom vožnje, smionim pothvatima ili nemarno postupajući s nekim opasnostima u stanu ili na radnom mjestu, doprinijeli nesreći sa smrtonosnim posljedicama. Odražava li tvoje stajalište prema tim stvarima puno cijenjenje svetosti života?

7. a) Je li spojivo prenošenje krvi i svetost krvi? b) Zašto je nerazumno misliti da se zapovijed ‘uzdržavati se od krvi’ odnosi samo na običaje prvog stoljeća?

⁷ Krv se, posebno u 20. stoljeću, nadaleko koristi za transfuzije u svrhu spašavanja života. Na taj  se način koristi kako krv u cjelini, tako i njeni glavni sastavni dijelovi. Naravno, nitko ne jamči da pacijent kod kojeg se primijeni taj medicinski postupak neće umrijeti. Činjenica je da ponekad nastupi smrt kao direktna posljedica transfuzije krvi. Ipak, nešto je tu daleko važnije. Da li se biblijski zahtjev ‘uzdržavati se od krvi’ odnosi na taj postupak u medicini? Svakako! Onaj tko uzima u tijelo krv bilo kojeg drugog stvorenja, bilo čovjeka ili životinje, taj prestupa Božji zakon. On prezire svetost krvi (Djela apostolska 15:19, 20). Nema temelja shvaćanju da se zapovijed ‘uzdržavati se od krvi’ odnosi samo na običaje prvog stoljeća, a ne na medicinsku tehniku novog vremena. Razmisli: Tko bi mogao tvrditi da biblijska zapovijed zabrane ubojstva znači da je dopušteno ubiti čovjeka pištoljem, budući da je ručno vatreno oružje pronađeno mnogo kasnije? Osobama koje se uistinu žele dopasti Bogu, posve je jasna Božja zapovijed ‘uzdržavati se od krvi’.

8. a) Kako možeš utvrditi je li neki medicinski postupak prihvatljiv za kršćanina? b) Koja biblijska temeljna načela ti mogu pomoći donijeti razumnu odluku, kada liječnik želi uzeti dio tvoje krvi i sačuvati je, da bi je prilikom operacije opet vratio u tvoje tijelo? c) Što bi mogao tvrditi netko kad je riječ o postupku pri kojem krv teče napravom izvan tijela?

⁸ Pa ipak, kompliciranost određenih postupaka u medicini daje povoda za neka pitanja. Kako ih možemo objasniti? Kao prvo, zamoli liječnika da ti točno objasni predloženi postupak. Zatim to analiziraj kroz molitvu, u svjetlu biblijskih temeljnih načela. Liječnik ti, primjerice, može predložiti da dopustiš uzimanje određene količine tvoje krvi, da bi se kasnije mogla upotrijebiti pri operaciji. Da li bi bio sporazuman s time? Sjeti se da je prema Mojsijevom zakonu, krv odstranjena od nekog stvorenja trebala biti prolivena na zemlju (5. Mojsijeva  12:24). Mi danas ne stojimo pod Mojsijevim zakonom, ali ovdje uzimamo kao temelj misao da je krv sveta i da je, kad bude odstranjena iz tijela nekog stvorenja, treba vratiti natrag Bogu, time da bude prolivena na njegovo podnožje, u zemlju. (Usporedi Matej 5:34, 35.) Kako bi onda bilo u redu, na bilo koji način sačuvati krv (makar i za razmjerno kratko vrijeme), a zatim je opet dovesti u tijelo? No, što ako liječnik kaže da će se tijekom kirurškog zahvata ili nekog drugog postupka, tvoja krv odvesti uz pomoć nekih naprava izvan tvog tijela, a zatim opet direktno vratiti natrag u tijelo? Bi li se suglasio s time? Neki smatraju da bi to mogli učiniti mirne savjesti, uz preduvjet da se naprava prije toga ispuni nekom beskrvnom tekućinom. Tu izvan tijela postavljenu napravu, oni smatraju produljenjem svog krvotoka. Naravno, postoje različite situacije, a ti si pozvan da sam odlučiš. Ali, važno je da prilikom donošenja odluke imaš dobru savjest pred Bogom (1. Petrova 3:16; 1. Timoteju 1:19).

9. a) Koje mjere opreza trebaš poduzeti kako bi bio siguran da će se poštovati tvoja odluka ‘uzdržavati se od krvi’? b) Kako je ponekad moguće, čak u hitnom slučaju, izbjeći neugodni sukob? c) Što bi učinio kad bi liječnik ili sud pokušao prisiliti te na transfuziju krvi?

⁹ Da bi bio siguran da će liječnik poštovati tvoju odluku ‘uzdržavati se od krvi’, razgovaraj s njim prije potrebe za hitnim medicinskim postupkom. Ukaže li se potreba za liječenjem u bolnici, poduzmi mjere opreza, time da pismeno zatražiš da se ne primijeni krv, razgovaraj o tome osobno s liječnikom, koji će te liječiti. Ali, što ako se dogodi hitan slučaj? Često će ti biti moguće izbjeći neugodne sukobe, ako razumno i s poštovanjem porazgovaraš s liječnikom, i usrdno ga zamoliš da učini najbolje što može, poštujući pri tom tvoju kršćansku savjest (Priče Salamunove 15:1; 16:21, 23). No,  što učiniti, bude li dobronamjerno medicinsko osoblje tvrdilo da odbijanje krvi znači za nas sigurnu smrt, pokušavajući nas tako prisiliti da popustimo? Vjera u ispravnost Jehovinih putova pomoći će nam ostati čvrstima. Vjernost Jehovi treba nas navesti da se odlučno odupremo pritisku, jer mi smo izabrali više slušati Boga negoli ljude (Djela apostolska 5:29; usporedi Job 2:4; Priče Salamunove 27:11).

10. Zašto tvrdnja da ćemo uzimanjem krvi spasiti svoj život, neće promijeniti naše stajalište prema tom pitanju?

¹⁰ Osobe koje još ne poznaju Jehovu, mogle bi misliti kako dokazivanje u prilog transfuzija krvi, otkriva visoko poštovanje svetosti života. Ali, ne smijemo zaboraviti da mnogi koji to opravdavaju, odobravaju i uništavanje života pobačajima. Jehova zna o životu i krvi više od bilo kojeg “stručnjaka” na području medicine. Sve su se njegove zapovijedi pokazale dobrima za nas (Izaija 48:17; 1. Timoteju 4:8). Zar je drugačije sa zapoviješću ‘uzdržavati se od krvi’?

11. a) Jedino u koju svrhu je Jehova dozvolio Izraelcima da upotrebljavaju krv? b) Zašto je to važno za nas kršćane?

¹¹ Koliko je važno poštovati svetost krvi, proizlazi iz onoga što je Jehova rekao o jedinoj svrsi primjene krvi. “Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća. Zato rekoh sinovima Izraelovim: ‘Nitko između vas da ne jede krvi’” (3. Mojsijeva 17:11, 12). Sva životinjska krv, prolivena na Jehovin oltar u skladu s tom zapoviješću, predočavala je skupocjenu krv Isusa Krista (Jevrejima 9:11, 12; 1. Petrova 1:18, 19). Dakle, Božji zakon koji zabranjuje svaku drugu primjenu krvi, ističe svetost Isusove krvi. Iz toga je razvidno da je svaka  zloupotreba krvi grubo preziranje Jehovine pripreme spasenja.

12. Zašto pravi kršćanin neće čak ni u smrtnoj opasnosti pribjeći zloupotrebi krvi, samo da bi ostao na životu?

¹² Kako bi samo bilo kratkovidno okrenuti Bogu leđa, kad se radi o životu i smrti! Iako mi cijenimo rad savjesnih liječnika, ne pokušavamo zdvojno produljiti naš život ili život naših bližnjih za nekoliko dana ili godina, time što bismo prestupili Božji zakon, kao da je sadašnji život sve što imamo. Mi vjerujemo u vrijednost Isusove prolivene krvi, i u vječni život omogućen time. Cijelim srcem vjerujemo da će vjerni sluge Božji — čak i oni koji umru — biti nagrađeni vječnim životom (Ivan 11:25; 1. Timoteju 4:10).