1. Koji je izgled ponudio Isus svojim apostolima u noći uoči svog smaknuća?

U NOĆI uoči svog smaknuća, Isus je rekao svojim vjernim apostolima: “U kući Oca mojega ima mnogo stanova ... Idem da vam pripravim mjesto, da i vi budete gdje sam ja!” Zatim je dodao: “Ja sklapam s vama zavjet za Kraljevstvo, kao što je Otac moj sklopio Zavjet sa mnom” (Ivan 14:2, 3, NS; Luka 22:29, NS). Kakav im je divan izgled ponudio!

2. Koliko će ih s Kristom imati udjela u njegovom nebeskom Kraljevstvu?

² Međutim, Isus nije mislio da će samo ti apostoli vladati s njim u njegovom nebeskom Kraljevstvu. Kasnije se saznalo da će tu veliku prednost imati 144 000 otkupljenih sa Zemlje (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 4). Teže li danas neki da to postignu?

3. Na koju je priliku ukazivao Isus tijekom svoje javne službe?

³ Nakon što je Irud Antipa dao zatvoriti Ivana Krstitelja, Isus je započeo s intenzivnim javnim propovijedanjem, obraćajući pri tom pažnju na “Kraljevstvo nebesko” (Matej 4:12, 17). Objasnio je ljudima da imaju priliku ući u to Kraljevstvo, i njegovi su učenici ozbiljno težili za tom nagradom (Matej 5:3, 10, 20; 7:21; 11:12).

4. a) Kada su prvi Isusovi učenici bili pomazani svetim duhom? b) Kako znamo da se otada obraća pažnja na sakupljanje nasljednika Kraljevstva?

 ⁴ O Duhovima 33. g. n. r. vr. bili su prvi od njih pomazani svetim duhom (Djela apostolska 2:1-4; 2. Korinćanima 1:21, 22). Tada je obznanjena Božja priprema spasenja koja vodi u besmrtni nebeski život. Petar je upotrijebio “ključeve nebeskog Kraljevstva”, da bi otključao tu spoznaju — najprije Židovima, zatim Samarićanima i na kraju pripadnicima poganskih naroda (Matej 16:19). Posebna pažnja bila je usmjerena na sastavljanje članova uprave, koja treba vladati nad čovječanstvom 1000 godina. Gotovo sva nadahnuta Pisma kršćanskih grčkih spisa upravljena su prvenstveno toj grupi nasljednika Kraljevstva — “svetima”, “sudionicima nebeskog pozvanja”. *

5. Jesu li oni pozvani za nebeski život zato jer su bili bolji sluge Božji od onih koji su prije živjeli?

⁵ Oni nisu bili pozvani za nebeski život zato jer su na bilo koji način bili bolji od svih drugih slugu Božjih, umrlih prije dana Duhova 33. g. n. r. vr. (Matej 11:11). Ne, nego je Jehova sada počeo izabirati suvladare Isusu Kristu. Tako je oko 1900 godina postojalo samo nebesko pozvanje. Bila je to nezaslužena dobrota koju je Bog pokazao ograničenom broju ljudi u interesu svog ljubaznog i mudrog nauma (Efežanima 2:8-10).

6. a) Zašto mora doći vrijeme zaključivanja nebeskog pozvanja? b) Tko je trebao upraviti stvari k ispunjenju proročanstva u vezi s “velikim mnoštvom”, i što se uistinu dogodilo?

⁶ Tijekom vremena trebao je biti popunjen propisani, ograničeni broj od 144 000. Tada bi bilo blizu i zaključno pečaćenje duhovnih Izraelaca u znak Jehovinog odobravanja (Otkrivenje 7:1-8). Zatim će  Jehova preko svog duha i kroz razumijevanje njegove Riječi, koje je posredovao svojoj vidljivoj organizaciji, upraviti stvari k ispunjenju jednog drugog dijela svoga nauma, što je opisano u Otkrivenju 7:9-17. Doći će do sakupljanja “velikog mnoštva” iz svih naroda, koje će primiti oduševljavajući izgled da preživi veliku nevolju, te da vječno živi u savršenstvu u zemaljskom raju. Razmotrimo li stvarne događaje, izgleda očitim da je nebesko pozvanje zaključeno oko godine 1935. n. r. vr., kad je jasno spoznata zemaljska nada “velikog mnoštva”. Od tada se sa nekoliko tisuća članova ostatka nebeske klase povezuju milijuni obožavatelja Jehove, koji se ozbiljno nadaju zauvijek živjeti ovdje na Zemlji.

7. Je li moguće da još i danas neki primaju nebesko pozvanje i zašto odgovaraš tako?

⁷ Znači li to da Bog trenutno ne poziva više nikoga za nebeski život? Dok ne završi zaključno pečaćenje, postoji mogućnost da se nekolicina onih koji imaju tu nadu, pokaže nevjernima, pa da moraju na njihovo mjesto biti izabrani drugi. No, razumno je prihvatiti da se to vrlo rijetko događa.

8. Koje je objašnjenje dao Pavao, da bi pokazao kako netko zna da je posvjedočen duhom Božjim?

⁸ Božji duh posreduje krštenim kršćanima s nebeskim pozvanjem čvrsto jamstvo da ih je Bog posvojio za svoje duhovne sinove. Apostol Pavao je to objasnio pišući “svetima” u Rim, a što je tada vrijedilo za sve prave kršćane. Rekao je: “Svi su oni koje vodi Božji duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba — Oče! Sam duh svjedoči zajedno s našim duhom da  smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni” (Rimljanima 1:7; 8:14-17, ST).

9. Kako sam duh svjedoči s duhom nekih osoba da su one uistinu sinovi Božji?

⁹ Ovdje možemo uočiti da se riječ “duh” odnosi na dvije različite stvari: “sam duh” i “naš duh”. Prvo je Božja nevidljiva djelujuća sila, koja potiče u duhovnoj djeci uvjerenje da su posvojeni, kao Božja slobodna djeca. Taj duh svjedoči i kroz Božju nadahnutu Riječ Bibliju, što je jednako osobnom pismu upućenom njegovoj duhovnoj djeci (1. Petrova 1:10-12). Kad čitaju što Biblija govori duhovnim sinovima Božjim, svi koji su posvjedočeni duhom Božjim, reagiraju odgovarajuće na to, govoreći: “To se odnosi na mene.” Tako Božja djelujuća sila na različite načine svjedoči njihovom duhu, pokretačkoj snazi njihovih misli i srca, da su oni djeca Božja. Suglasno onome što Božji duh na taj način potvrđuje, oni upravljaju svoje misli i srca k izgledu da postanu sunasljednicima s Kristom, preuzimajući tada na sebe i obaveze duhovne djece Božje (Filipljanima 3:13, 14).

10. a) Koji činioci još uvijek ne dokazuju da je netko pomazani kršćanin? b) Što misle “druge ovce” o svom mjestu u Božjem naumu?

¹⁰ Je li to i kod tebe slučaj? Ako da, ti imaš divnu prednost. Ipak, pogrešno bi bilo misliti da je netko duhom pomazani kršćanin zato jer pokazuje veliko cijenjenje za dublje duhovne stvari, zato što je revan u službi propovijedanja ili pokazuje prisnu ljubav prema svojoj braći. Sve su to oznake koje obilježavaju i “druge ovce”. I njihova srca bivaju potaknuta onim što čitaju u Bibliji o Kristovim sunasljednicima, ali oni se ne usuđuju isticati svoje pravo na nešto što im Bog  nije namijenio. (Usporedi 4. Mojsijeva 16:1-40.) Oni priznaju Božji prvobitni naum u vezi sa Zemljom, radeći s velikim cijenjenjem na tome da bi imali udjela u njemu.

11. Tko prisustvuje godišnjoj svečanosti sjećanja na Isusovu smrt i zašto?

¹¹ U suglasnosti s uputama koje je Isus Krist dao svojim apostolima, njegovi se pomazani sljedbenici diljem svijeta svake godine 14. nizana, nakon zalaza Sunca, sjećaju njegove smrti (Luka 22:19, 20). Toj svečanosti prisustvuju i “druge ovce”, ali one ne uzimaju kruh i vino, nego su samo poštovanjem ispunjeni promatrači.

12. Zašto neki kršćani u Korintu nisu pokazivali cijenjenje za Spomen-svečanost Gospodinovu?

¹² To nije nikakav beznačajan religiozni obred, nego nešto vrlo značajno. U 1. stoljeću dao je apostol Pavao kršćanima Korinta (Grčka) ozbiljan savjet, jer neki od njih nisu pokazivali dovoljno cijenjenja za taj povod. Pisao je: “Tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju”. Što ih je učinilo ‘nedostojnim’ sudionicima? Nisu se u srcu i mislima ispravno pripremali za to. U skupštini je vladao razdor. Neki su prije sastanka prekomjerno jeli i pili, smatrajući Spomen-svečanost Gospodinovu nečim uobičajenim. Nisu bili u stanju razumjeti puno značenje kruha i vina (1. Korinćanima 11:17-34).

13. Kakvo značenje imaju kruh i vino, koje se nudi na Spomen-svečanosti?

¹³ Što oni zapravo znače? Ne radi se o navodnoj pretvorbi kruha i vina. Krist se ni u kom smislu ne žrtvuje iznova pri svakoj Spomen-svečanosti. Biblija izričito govori da “se Krist jednom prinese, da uzme grijehe mnogih” (Jevrejima 9:28, ST; 10:10;  Rimljanima 6:9). Beskvasni kruh i crveno vino su samo simboli koji predočavaju Isusovo doslovno žrtvovano tijelo i njegovu doslovno prolivenu krv. Ali, kako su dragocjene te stvarnosti! Isus je dao svoje bezgrešno tijelo da bi ljudi dobili mogućnost vječnog života (Ivan 6:51). A njegova je prolivena krv poslužila dvostrukoj svrsi — da očisti od grijeha ljude koji vjeruju u nj, i da stupi na snagu zavjet između Boga i skupštine duhovnog Izraela, koja se sastoji iz duhom pomazanih kršćana (1. Ivanova 1:7; 1. Korinćanima 11:25; Galaćanima 6:14-16). Te dragocjene pripreme omogućuju članovima “malog stada” da budu opravdani pred Bogom, kako bi im se zaista mogla pripisati ljudska savršenost (Luka 12:32). To se događa zato da bi ih sveti duh mogao posvjedočiti za sinove Božje s izgledom da sudjeluju s Kristom u njegovom nebeskom Kraljevstvu. I dok svake godine uzimaju simbole Spomen-svečanosti. dokazujući tako svoju nebesku nadu, obnavlja se i produbljava njihovo cijenjenje što su preko posrednika Krista uključeni u “novi zavjet” (Jevrejima 8:6-12).

14. a) Zašto “druge ovce” ne uzimaju simbole Spomen-svečanosti, ali što one sa čežnjom očekuju? b) Kako gledaju na svoje zajedništvo s ostatkom nasljednika Kraljevstva?

¹⁴ Razumjevši kako Jehova postupa sa svojim pomazanicima, “druge ovce” im se priključuju, govoreći: “Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog” (Zaharija 8:20-23, ST). Ne samo da se sakupljaju s njima, nego i zajedno s njima objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji. Ali, “druge ovce” nisu uzete u “novi zavjet”, kojeg je Bog sklopio s duhovnim Izraelcima, također se ne nalaze u “zavjetu za Kraljevstvo”, koji je  Isus sklopio s izabranima za nebeski život. Stoga, što je i ispravno, ne uzimaju simbole Spomen-svečanosti (Luka 22:20, 29). Ipak, dok “novi zavjet” ispunjava svoju svrhu i dok se sakupljaju posljednji članovi “malog stada” za nebesko Kraljevstvo, “druge ovce” razumiju da je to znak blizine blagoslova, koje će kroz Kraljevstvo primiti ovdje na Zemlji. Stoga smatraju svojom prednošću što u tim “posljednjim danima” smiju ujedinjeno služiti s vjernim ostatkom sunasljednika Kraljevstva.