1. Što pokazuju činjenice u vezi s Isusovim predljudskim postojanjem i njegovim bliskim odnosom prema Jehovi?

ISUS je o srdačnom odnosu između njega i Jehove rekao: “Otac ima sklonost prema Sinu i pokazuje mu sve što sam čini” (Ivan 5:19, 20, NS). Taj bliski odnos počeo je još u vrijeme njegova stvaranja, nebrojena tisućljeća prije nego je bio rođen kao čovjek. On je Božji jedinorođeni Sin, jedini koga je Jehova sam stvorio. Sve drugo, bilo na nebu ili na Zemlji, stvoreno je kroz tog ljubljenog, prvorođenog Sina. Služio je i kao Božja Riječ ili govornik, preko kojeg je Bog posredovao drugima svoju volju. Taj jedan, Sin koga je Bog posebno ljubio, postao je čovjek Isus Krist (Kološanima 1:15, 16; Ivan 1:14; 12:49, 50).

2. U kojoj mjeri ukazuju biblijska proročanstva na Isusa?

² Prije njegovog nadnaravnog ljudskog rođenja, o njemu je bilo zapisano na tucete nadahnutih proročanstava. S tim u vezi rekao je apostol Petar Korneliju: “Za njega svjedoče svi proroci” (Djela apostolska 10:43, ST). U Bibliji je toliko istaknuta Isusova uloga u vezi s pravim obožavanjem, da je jedan anđeo rekao apostolu Ivanu: “Obožavaj Boga; jer davanje svjedočanstva o Isusu, nadahnjuje na proricanje” (Otkrivenje 19:10, NS). Ta proročanstva jasno ukazuju na njega, i privlače pažnju na određena gledišta Božjeg nauma u vezi s Isusom, što je za nas danas vrlo značajno.

3. a) Tko je bio predočen “zmijom” spomenutom u proročanstvu iz 1. Mojsijeve 3:14, 15? Tko je predočen ženom”? Tko ‘sjemenom zmije’? b) Zašto je satiranje zmijine glave od velikog značaja za Jehovine sluge?

³ Prvo od tih proročanstava izrečeno je nakon pobune u Edenu. Izraženo je u osudi koju je Jehova uputio zmiji rekavši: “I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš ga u petu ujesti” (1. Mojsijeva 3:14, 15, NS). Što to znači? U od Boga određeno vrijeme to je proročanstvo bilo rasvjetljavano i proširivano daljnjim proročanstvima. Na temelju toga znamo da je bilo upućeno Sotoni, Đavolu, zastupljenom po zmiji. ‘Žena’ je Jehovina lojalna nebeska organizacija, koja mu je vjerna poput supruge. ‘Sjeme zmije’ sačinjavaju kako anđeli tako i ljudi koji pokazuju đavolski duh, pružajući otpor Jehovi i njegovu narodu. Obzirom na način kako se Đavo koristio zmijom u Edenu, možemo iz proročanstva zaključiti da se satiranje zmijine glave odnosi na konačno uništenje tog buntovnog Sina Božjeg, koji je oklevetao Jehovu, nanijevši čovječanstvu veliko zlo. Ali, dugo vremena ostalo je svetom tajnom tko je “sjeme” koje će izvršiti to satiranje (gnječenje) (Rimljanima 16:25, 26).

4. Kako nam redoslijed Isusovih predaka pomaže prepoznati da je on obećano sjeme?

⁴ Nakon 2 000 godina ljudske povijesti Jehova je obznanio daljnje pojedinosti. Pokazao je da će se sjeme pojaviti u Abrahamovoj lozi (1. Mojsijeva 22:15-18). Ali, linija koja će voditi do sjemena nije ovisila samo o tjelesnom porijeklu, nego o Božjem izboru. Iako je Abraham ljubio svog sina Izmaela, kojeg mu je rodila njegova robinja Agara, Jehova je izričito rekao: “A zavjet svoj učinit ću s Izakom  kad ti ga rodi Sara” (1. Mojsijeva 17:18-21, NS; 21:8-12). Kasnije je taj zavjet bio potvrđen ne s Ezavom, Izakovim prvorođencem, nego s Jakovom od koga potječe dvanaest plemena Izraelovih (1. Mojsijeva 28:10-14). Tijekom vremena dao je Bog razumjeti da će sjeme biti rođeno u plemenu Judinu, u domu Davidovu (1. Mojsijeva 49:10; 1. Dnevnika 17:3, 4, 11-14).

5. Kako je već na početku Isusove zemaljske službe bilo otkriveno da je on Mesija?

⁵ Preko 700 godina unaprijed Biblija je označila Betlehem mjestom u kojem će sjeme biti rođeno kao čovjek, ali i to da “je njegov iskon od davnina”, od vremena njegova stvaranja na nebu (Mihej 5:2, ST). Preko proroka Danijela bilo je prorečeno kad će se pojaviti na Zemlji kao Mesija, Jehovin pomazanik (Danijel 9:24-26). I kad je bio pomazan svetim duhom, jedan je glas iz neba objasnio tko je on (Matej 3:16, 17). Stoga je Filip, postavši jednim od Isusovih sljedbenika, mogao uvjerljivo reći: “Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i proroci također! To je Isus, (usvojeni) sin Josipa iz Nazareta” (Ivan 1:45, ST).

6. a) Što su razumjeli Isusovi sljedbenici nakon njegove smrti? b) Tko je prvostepeno ‘sjeme žene‘, i što je mišljeno time da će ono zdrobiti glavu zmije?

⁶ Kasnije su Isusovi sljedbenici razumjeli da nadahnuti Spisi sadrže doslovno tucete proročanskih ukazivanja na njega. Nakon svoje smrti i uskrsnuća, on im je osobno “protumačio što se na njega odnosilo u svim Pismima” (Luka 24:27, NS). Sada je sasvim očito da je Isus glavno “sjeme žene”, koje će satrti glavu “zmije” i tako će Sotona konačno biti “uništen”. Kroz Isusa će se ispuniti sva Božja obećanja dana čovječanstvu, da, sve ono za čime ozbiljno čeznemo (2. Korinćanima 1:20).

7. Što je još vrijedno razmišljanja, osim identiteta onoga tko je spomenut u tom proročanstvu?

 ⁷ Možda si čitajući po prvi puta neka od tih proročanstava, pitao poput etiopskog eunuha: “O kome to govori prorok?” No, doznavši odgovor, eunuh nije mirovao. Nakon što je pažljivo saslušao Filipovo objašnjenje i razumio kako je Isus ispunio to proročanstvo, shvatio je da treba nešto poduzeti, pa se je dao krstiti (Djela apostolska 8:32-38, NS; Izaija 53:3-9). Reagiramo li i mi slično? Ponekad nas se duboko dojmi način na koji je izneseno neko proročanstvo, ili nam dirne srce zaključak koji posreduje sama Biblija, ukazujući na njegovo ispunjenje.

8. Riječ je o četiri proročanska uzora Isusa Krista. Pokaži na temelju pitanja i navedenih biblijskih stavaka, kako se ta proročanstva odnose na nas. Razmotri posebno svako za sebe.

⁸ Zapazi kako se to očituje u sljedećim proročanskim obećanjima i uzorima, koji se odnose na Isusa Krista. Odgovori na postavljena pitanja na temelju navedenih biblijskih stavaka.

1. Kako nam izvještaj o Abrahamovu pokušaju da žrtvuje Izaka pomaže ispravno razumjeti što je učinio Jehova, pobrinuvši se za otkupninu preko svog Sina? (Ivan 3:16; 1. Mojsijeva 22:1-18, zapazi kako je opisan Izak u stavku 2.).

Kakvim pouzdanjem nas to treba ispuniti? (Rimljanima 8:32, 38, 39).

Ali, što se traži od nas? (1. Mojsijeva 22:18; Ivan 3:36).

2. Na koju nas ozbiljnu odgovornost podsjeća Biblija, identificirajući Isusa kao proroka poput Mojsija? (Djela apostolska 3:22, 23; 5. Mojsijeva 18:15-19).

Navedi neke od stvari koje je Isus nama govorio i zašto su sada toliko primjerene vremenu? (Matej 28:18-20; 19:4-9; 18:3-6).

3. Na koja privlačna svojstva Isusa, kao vrhovnog svećenika, upućuje Biblija, objašnjavajući što je bilo prorečeno aronskim svećenstvom? (Jevrejima 4:15–5:3; 7:26-28).

 Kako da gledamo mogućnost približiti se Bogu u molitvi kroz Krista, kad ga molimo da nam pomogne svladati naše slabosti?

4. Zašto se moramo obzirom na nadmoćnu vrijednost Isusove žrtve (koja je nadomjestila sve žrtve doprinašane po Mojsijevu zakonu), jako čuvati da ne padnemo žrtvom navike činiti stvari za koje znamo da se ne dopadaju Bogu? (Jevrejima 10:26, 27).

Što ćemo savjesno raditi ako uistinu cijenimo nadu u život, koji nam omogućava Isusova žrtva? (Jevrejima 10:19-25).

9. Zašto ne postoji nikakva druga mogućnost spasenja, osim kroz Isusa Krista?

⁹ Nakon što je apostol Petar pred Vrhovnim židovskim sudom u Jeruzalemu objasnio kako su se ispunila biblijska proročanstva na Isusu, zaključio je: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela apostolska 4:11, 12, ST; Psalam 118:22). Svi Adamovi potomci su grešnici, stoga je smrt kazna za njihove grijehe, te nema otkupnu vrijednost za čovjeka. Ali, Isus Krist je bio savršen, zato njegova smrt ima otkupnu vrijednost (Psalam 49:6-9; Jevrejima 2:9). On je pridonio Bogu otkupnu vrijednost za čovjeka koja je odgovarala vrijednosti koju je Adam izgubio za svoje potomke. Od koje je to koristi za nas? (1. Timoteju 2:5, 6).

10. Objasni veliku korist Isusove žrtve za nas.

¹⁰ Otkupnina nam omogućava da na temelju oproštenja grijeha imamo čistu savjest — to je daleko više od onoga što je bilo postignuto za Izraelce, prinašanjem žrtava po Mojsijevom zakonu (Djela apostolska 13:38, 39; Jevrejima 9:13, 14). Da bismo mogli imati čistu savjest moramo naravno biti pošteni  prema samima sebi, moramo uistinu vjerovati u Isusa Krista. Je li nama osobno potpuno jasno koliko nam je potrebna Kristova žrtva? “Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:8, 9).

11. Zašto je krštenje u vodi važan preduvjet za postizanje dobre savjesti prema Bogu?

¹¹ Ima osoba koje kažu da znaju da su grešne, tvrde da vjeruju u Krista, sudjeluju čak u određenoj mjeri u objavljivanju Božjeg Kraljevstva, kako je to radio Isus, pa ipak nemaju potpunu vjeru u Isusa. Zašto to kažemo? Kako su kršćani prvog stoljeća javno pokazali da su postali vjernici? Iz Biblije saznajemo da su se dali krstiti. Zašto? Jer je Isus zapovjedio da se krste učenici (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 8:12; 18:8). Kad ljubazna priprema koju je Jehova učinio kroz Isusa Krista, uistinu dirne srce nekog čovjeka, on se neće ustručavati učiniti to. Poduzet će potrebne promjene u svom životu, predati se Bogu i to simbolizirati uranjanjem u vodu. Biblija pokazuje da se dokazivanjem vjere na taj način upućuje ‘Bogu molba za dobru savjest’ (1. Petrova 3:21, NS).

12. Što trebamo učiniti kad shvatimo da smo sagriješili i zašto?

¹² Naravno, i nakon toga javljaju se grešna naginjanja. Što učiniti tada? “Ovo vam pišem da ne počinite grijeha”, rekao je apostol Ivan. Stoga ne smijemo olako gledati na svoje greške, bilo da dolaze do izražaja u djelima, riječima ili stajalištu. “Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše, nego za grijehe svega svijeta” (1. Ivanova 2:1, 2, ST). Znači li to da će sve što radimo biti u redu, ako molimo Boga:  “Oprosti nam grijehe naše”? Ne. Ključ za opraštanje leži u iskrenom kajanju. Možda će biti čak potrebna pomoć starješina kršćanske skupštine. Mi moramo priznati da je ono što smo učinili bilo naopako, trebamo iskreno žaliti i ozbiljno se truditi ne ponoviti grešku (Djela apostolska 3:19; Jakov 5:13-16). Tada možemo biti sigurni da će nam Isus pomoći. Naša vjera u pomirbenu vrijednost njegove žrtve omogućit će da ponovno steknemo Božju milost, a to je bezuvjetno potrebno ako želimo da on prihvati naše obožavanje.

13. a) Objasni daljnje koristi Isusove žrtve za nas. b) Zašto si služeći Bogu ne možemo zaslužiti tu nagradu? c) Ipak, što ćemo raditi ako uistinu vjerujemo?

¹³ Isusova žrtva omogućava nam također da postignemo vječni život — na nebu samo za “malo stado”, a na rajskoj Zemlji za daljnje milijarde ljudi (Luka 12:32; Otkrivenje 20:11, 12; 21:3, 4). Tu nagradu ne možemo zaraditi. Sasvim svejedno koliko učinili u Jehovinoj službi, mi nikada ne možemo zaslužiti da nam Bog duguje život. Vječni život je “dar ..., koji Bog daje, ... kroz Krista Isusa, Gospodina našega” (Rimljanima 6:23, NS; Efežanima 2:8-10). No, ako vjerujemo u taj dar, cijeneći način na koji će nam biti moguće dobiti ga, mi ćemo to pokazati. Budući da razumijemo na kakav je divan način Jehova upotrijebio Isusa, da bi izvršio njegovu volju i koliko je važno da svi mi točno slijedimo Isusovim stopama učinit ćemo kršćansku službu najvažnijom stvari u našem životu. Naša će vjera doći do izražaja time što ćemo uvjerljivo govoriti o tom veličanstvenom Božjem daru. (Usporedi Djela apostolska 20:24.)

14. Na koji način takova vjera u Isusa Krista ima ujedinjavajuće djelovanje?

¹⁴ Kakvog li veličanstvenog, ujedinjavajućeg djelovanja takove vjere! Kroz nju bivamo privučeni  Jehovi, njegovom Sinu i pripadnicima kršćanske skupštine (1. Ivanova 3:23, 24). Ona prouzrokuje u nama veliku radost zbog spoznaje što je Jehova u svojoj dobroti dao svome Sinu “ime, koje je iznad svakog imena, tako da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih na nebu, i onih na zemlji, i onih pod zemljom, i da svaki jezik otvoreno prizna, da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga i Oca” (Filipljanima 2:9-11, NS).