1. Što doznajemo iz Biblije o Jehovinoj organizaciji i zašto je to važno za nas?

KROZ nadahnuta Pisma Jehova nam daje mali uvid u svoju divnu nebesku organizaciju (Izaija 6:2, 3; Ezehijel 1:1, 4-28; Danijel 7:9, 10, 13, 14). Mi doduše, ne možemo vidjeti duhovna stvorenja, ali on obraća našu pažnju na to kako djelovanje svetih anđela utječe na njegove prave obožavatelje na Zemlji (1. Mojsijeva 28:12, 13; 2. Carevima 6:15-17; Psalam 34:7; Matej 13:41, 42; 25:31, 32). Biblija opisuje i vidljivi dio Jehovine organizacije, pomažući nam razumjeti kako je on vodi. Ako uistinu posjedujemo duhovno razumijevanje tih stvari, bit će nam moguće ‘živjeti dostojno Gospodina, da mu budemo ugodni u svemu’ (Kološanima 1:9, 10, ST).

2. Tko je od dana Duhova 33. n. r. vr. Božja skupština?

² 1 545 godina bila je nacija Izrael Božja skupština. Ali, ona se nije držala zavjeta zakona, te je odbacila Božjeg vlastitog Sina. Stoga je Jehova osnovao novu skupštinu, s kojom je sklopio novi zavjet. Biblija označava tu skupštinu Kristovom “nevjestom”, a sastoji se iz 144 000 ljudi, koje je Bog izabrao da budu sjedinjeni s njegovim Sinom na nebu (Efežanima 5:22-32; Otkrivenje 14:1; 21:9, 10). Prvi od njih bili su pomazani svetim duhom na dan Duhova 33. g. n. r. vr. Preko svetog duha Jehova je dao nesumnjiv dokaz da je to skupština s kojom  će se on služiti u ostvarivanju svog nauma (Jevrejima 2:2-4).

3. Tko sačinjava danas Jehovinu vidljivu organizaciju?

³ Danas se nalazi na Zemlji samo još ostatak od 144 000. Ali, u ispunjenju biblijskih proročanstava, s njima je povezano i aktivno surađuje veliko mnoštvo “drugih ovaca”. Isus Krist, uzorni pastir je ujedinio te druge ovce s ostatkom svojih duhom pomazanih sljedbenika, tako da sačinjavaju “jedno stado” pod “jednim pastirom” (Ivan 10:11, 16; Otkrivenje 7:9, 10). Svi oni tvore jedinstvenu organizaciju, današnju Jehovinu vidljivu organizaciju.

4. Tko vodi organizaciju i kako?

⁴ Biblijski izraz “skupština živoga Boga” jasno pokazuje tko je vodi. Organizacija je teokratska, što znači upravljana od Boga. Jehova vodi svoj narod preko Gospodina Isusa Krista, koga je postavio za nevidljivog poglavara skupštine, te kroz svoju nadahnutu Riječ Bibliju (1. Timoteju 3:14, 15; Efežanima 1:22, 23; 2. Timoteju 3:16, 17).

5. a) Po čemu je u prvom stoljeću bilo vidljivo da je skupština upravljana s neba? b) Kako znamo da je Isus još uvijek poglavar skupštine?

⁵ To je teokratsko vodstvo bilo sasvim očito kad je godine 33. n. r. vr. sveti duh potaknuo na djelovanje prve članove skupštine (Djela apostolska 2:1-4, 32, 33). Zatim se očitovalo, kad je Jehovin anđeo tako upravio događaje da je dobra vijest stigla čak u Afriku (Djela apostolska 8:26-39). Također, u slučaju kad je Isusov glas davao uputstva prilikom obraćenja Savla iz Tarza, te kad je pokrenuto misionarsko djelovanje među nežidovima (Djela apostolska 9:3-7, 10-17; 10:9-16, 19-23; 11:12). No, potrebno vodstvo nije bilo uvijek posredovano na tako spektakularan način.  Tijekom vremena prestali su stizati glasovi s neba, anđeli se nisu više pojavljivali pred ljudima, niti je više bilo čudesnih darova duha. Pa ipak, Isus je obećao svojim vjernim sljedbenicima: “I evo! Ja sam s vama sve dane do svršetka sustava stvari.” Činjenice pokazuju da je zaista tako (Matej 28:20, NS; 1. Korinćanima 13:8). Ne samo da ga Jehovini svjedoci priznaju za svog poglavara, nego bi im bez njegove pomoći bilo nemoguće nastaviti s objavljivanjem vijesti o Kraljevstvu, naočigled žestokom neprijateljstvu.

6. a) Tko sačinjava “vjernog i razboritog roba” i zašto? b) Koji je zadatak dao Krist tom “robu”?

⁶ Kratko prije svoje smrti Isus je razgovarao sa svojim učenicima o “vjernom i razboritom robu”, kojemu će on kao gospodar povjeriti posebnu odgovornost. Prema Isusovom opisu, taj će se “rob” pojaviti u vrijeme kad se gospodar vrati u nebo, a bit će na životu još u vrijeme ponovnog dolaska Krista. Nije moguće da bi se to opisivanje odnosilo na samo jednog čovjeka. Ono se odnosi na Kristovu vjernu pomazanu skupštinu u cjelini. Isus je znao da će je on otkupiti svojom vlastitom krvlju i zato je kolektivno označava svojim “robom”. On im je povjerio zadatak, opunomoćivši ih da učine učenike i da ih potom redovito hrane, “dajući im (duhovnu) hranu u pravo vrijeme”. Njihovo je postavljanje bilo potvrđeno duhom svetim na dan Duhova 33. n. r. vr. (Matej 24:45-47; 28:19, 20; 1. Korinćanima 6:19, 20; usporedi Izaija 43:10).

7. a) Koju veću odgovornost nosi “rob” danas? b) Zašto je značajno kako reagiramo na pouku posredovanu preko tog sredstva?

⁷ Kad se gospodar vrati, “robu” će, ukoliko je vjerno obavljao svoj posao, biti povjerena veća odgovornost. Godine koje će slijediti nakon toga bit će vrijeme davanja svjedočanstva o Kraljevstvu diljem  svijeta. Trebat će se sakupiti “veliko mnoštvo” obožavatelja Jehove, da bi mogli preživjeti “veliku nevolju” (Matej 24:14; Otkrivenje 7:9, 10). I njima će biti potrebna ta duhovna hrana, koju će dobivati od kolektivnog “roba”, Kristovih duhom pomazanih slugu. Želimo li se dopasti Jehovi, moramo prihvatiti pouku koju on daje kroz svoje sredstvo, moramo postupati u punoj suglasnosti s tom poukom.

8, 9. a) Koje je uređenje postojalo u prvom stoljeću, da bi razjašnjavalo pitanja obzirom na nauku i utvrđivalo potrebne smjernice obzirom na propovijedanje dobre vijesti? b) Koje slično uređenje postoji i danas?

⁸ Ponekad se naravno može dogoditi da se pojave neka pitanja obzirom na nauke ili način postupanja. Što tada? U 15. poglavlju Djela apostolskih nalazimo izvještaj o tome kako je bilo razjašnjeno jedno sporno pitanje u vezi s obraćenim nežidovima. Bilo je upućeno apostolima i starješinama Jeruzalema koji su služili u svojstvu centralnog Vodećeg tijela. Ti starješine nisu bili nepogrešivi, nisu to bile osobe koje nikada nisu učinile neku grešku. (Usporedi Galaćanima 2:11-14.) Ali, Bog se služio njima. Oni su istražili što o toj spornoj temi govore nadahnuta Pisma, uzevši u obzir dokaze djelovanja Božjeg duha prilikom proširenja djela među nežidovima, a zatim su donijeli odluku. Bog je blagoslovio to uređenje (Djela apostolska 15:1-29; 16:4, 5). To je centralno tijelo slalo pojedince da unapređuju propovijedanje dobre vijesti u skladu s onim što je sam Gospodin zapovjedio (Djela apostolska 8:14; Galaćanima 2:9).

⁹ Vodeće tijelo koje se danas nalazi u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka, sastoji se iz duhom pomazane braće iz različitih zemalja. Pod vodstvom Isusa Krista oni vjerno unapređuju interese čistog obožavanja. Ta braća zastupaju jednako stajalište kao nekada apostol Pavao, koji je dajući sukršćanima  biblijski savjet, napisao: “Ne bismo se htjeli vladati kao gospodari vaše vjere, štoviše, mi smo [samo] suradnici na vašoj radosti, jer u vjeri vi čvrsto stojite” (2. Korinćanima 1:24, ST).

10. a) Tko odlučuje tko će biti starješina ili sluga pomoćnik? b) Zašto trebamo tijesno surađivati s onima koji su postavljeni na te položaje?

¹⁰ Jehovini svjedoci diljem svijeta priznaju to teokratsko uređenje. Sve mjesne skupštine tijesno surađuju s teokratskim uređenjem. Oni očekuju od Vodećeg tijela da brine za imenovanje starješina i slugu pomoćnika, što doprinosi nesmetanom djelovanju skupština. Na temelju čega se izabiru pojedinci za to imenovanje? Zahtjevi za to jasno su izloženi u Bibliji. Stoga i starješine koji daju preporuke, kao i oni koji su ovlašteni da izvrše imenovanja, nose pred Bogom ozbiljnu odgovornost pridržavanja tih zahtjeva (1. Timoteju 3:1-10, 12, 13; 5:22; Titu 1:5-9). Među braćom u skupštini nema kupovanja glasova, niti je to opći izbor. Umjesto toga, nadglednici odgovorni za davanje preporuka, a kasnije oni koji provode imenovanje, mole se za pomoć Božjeg duha, dajući se voditi njegovom nadahnutom Riječi, kao što su to radili apostoli prvog stoljeća, kad su provodili imenovanja. (Djela apostolska 6:2-4, 6; 14:23; usporedi Psalam 75:6, 7.) Svojim reagiranjem na vodstvo po starješinama, možemo pokazati svoje cijenjenje za “darove u obliku ljudi”, koje nam je Krist dao u svojoj ljubavi, kako bi nam svima pomogao postići “jedinstvo vjere” (Efežanima 4:8, 11-16).

11. a) Koju dragocjenu službu obavljaju žene unutar teokratskog uređenja? b) Kada moraju one pokriti glavu i zašto?

¹¹ Biblija zahtijeva da nadgledničke položaje u skupštini zauzimaju muškarci. Time nisu žene nipošto obezvrijeđene, jer mnoge od njih su nasljednice nebeskog Kraljevstva. Svojim skromnim, poniznim ponašanjem, kao i marljivom brigom za svoje  obitelji, kršćanske žene mnogo doprinose dobrom glasu skupštine (Titu 2:3-5). One često izvršavaju velik dio djela, pronalazeći novozainteresirane osobe i dovodeći ih u vezu s organizacijom (Psalam 68:11). Međutim, poučavanje unutar skupštine, sačuvano je za imenovane muževe (1. Timoteju 2:12, 13). No, ako na nekom skupštinskom sastanku nema prikladnih muževa, tada će žena pokriti glavu, kad predsjedava ili izgovara molitvu. * Ona pokazuje time da poštuje Jehovino uređenje, kao što je Isus dao primjer svima, koji su bili podložni njegovu ocu (1. Korinćanima 11:3-16; Ivan 8:28, 29).

12. a) Što kaže Biblija, kako trebaju starješine gledati na svoj položaj? b) U kojoj veličanstvenoj prednosti možemo svi imati udjela?

¹² U svijetu se onoga koji zauzima neki ugledni položaj smatra važnim, ali unutar Božje organizacije vrijedi pravilo: “Tko je najmanji među vama svima, taj je najveći” (Luka 9:46-48, ST; 22:24-26). Stoga Biblija savjetuje starješine da se čuvaju, da ne bi vladali nad onima koji su Božje nasljedstvo, nego da budu uzor stadu (1. Petrova 5:2, 3). Ne samo neki izabrani, nego svi Jehovini svjedoci, muževi i žene, imaju veličanstvenu prednost zastupati suverena svemira, govoreći ponizno u njegovo ime, razgovarajući posvuda s ljudima o njegovom Kraljevstvu.

13. Odgovori na pitanja postavljena na kraju ovog odlomka, a na temelju navedenih biblijskih stavaka.

¹³ Učinit ćemo dobro ako se pitamo: “Da li stvarno cijenimo način na koji Jehova vodi svoju vidljivu  organizaciju? Dokazujemo li to svojim stajalištem, govorom i postupcima? Razmišljanje o sljedećim točkama pomoći će nam provesti takovo samoispitivanje:

Što ćemo raditi ako smo uistinu podložni Kristu kao poglavaru skupštine, kako to proizlazi iz sljedećih stavaka Svetog pisma? (Matej 24:14; 28:19, 20; Luka 21:34-36; Ivan 13:34, 35).

U kojoj se mjeri trebaju svi koji pripadaju organizaciji, osjećati ovisnima o Bogu i Kristu, ako žele biti produktivni kršćani? (Ivan 15:5; 1. Korinćanima 3:5-7).

Čijom ljubaznom brigom trebamo smatrati, kad starješine nastoje ispraviti misli neke osobe, da bi opet uskladila svoje stanovište s ostalima u organizaciji? (Efežanima 4:7, 8, 11-13; 2. Korinćanima 13:11).

Prema kome pokazujemo poštovanje ako s punim cijenjenjem prihvaćamo duhovne pripreme koje čini klasa “roba” i njeno Vodeće tijelo? Ali što ako prezrivo govorimo o tome? (Luka 10:16; usporedi 3. Ivanova 9, 10).

Zašto ne smijemo kritizirati imenovane starješine? (Djela apostolska 20:28; Rimljanima 12:10).

14. a) Što dokazujemo svojim stajalištem prema teokratskoj organizaciji? b) Koje prilike nam se pružaju da u tom pogledu žigošemo Đavola kao lašca, i da obradujemo Jehovino srce?

¹⁴ Jehova postupa danas s nama kroz svoju vidljivu organizaciju, koja je podložna Kristu kao postavljenom poglavaru. Stoga mi svojim odnosom prema toj organizaciji pokazujemo na praktičan način gdje stojimo u spornom pitanju suverenosti (Jevrejima 13:17). Sotona tvrdi da sve nas potiču zahtjevi za osobnim dobitkom, te da smo prije svega zainteresirani samo za sebe. No, ako se rado stavljamo na raspolaganje, da bismo na bilo koji način služili tamo gdje je potrebno, izbjegavajući pri tom reći ili učiniti nešto čime bismo nedostojno skrenuli pažnju na sebe, mi žigošemo Đavla kao lašca. Ako ljubimo i poštujemo one koji među nama “preuzimaju  vodstvo”, oponašajući njihovu vjeru, čuvajući se da ne ‘laskamo ljudima radi vlastitog dobitka’ radujemo Jehovino srce (Jevrejima 13:7; Juda 16). Pokazujući dostojno poštovanje prema Jehovinoj organizaciji, sudjelujući cijelim srcem u djelu koje on vodi, dokazujemo da je Jehova zaista naš Bog, te da ga ujedinjeno obožavamo (1. Korinćanima 15:58).