1. a) Koju su dobru vijest objavljivali Isusovi učenici od Duhova 33. n. r. vr., no kako su na to reagirali knezovi i židovski starješine? b) Koja si pitanja s tim u vezi možemo postaviti?

TIJEKOM više od 4 000 godina ljudske povijesti odigrali su se najznačajniji događaji. Božji sin, Isus Krist bio je pomazan za budućeg kralja zemlje. Iako je Isus bio ubijen na nagovor religioznih neprijatelja, Jehova je probudio svog Sina iz mrtvih. Tako je kroz njega postalo moguće spasiti se i dobiti vječni život. No, kad su vjerni Isusovi učenici javno objavljivali tu dobru vijest, nastupilo je snažno progonstvo. Najprije su bačena u zatvor dva, a potom i svi ostali apostoli. Bili su izbičevani, te im je zapovjeđeno da ne govore više u ime Isusovo (Djela apostolska 4:1-3, 17; 5:17, 18, 40). Što da rade sada? Što bi ti učinio? Bi li nastavio neustrašivo svjedočiti?

2. a) Koja još veličanstvenija vijest treba biti objavljivana u današnje vrijeme? b) Tko je odgovoran da to radi?

² Godine 1914. odigrao se jedan još veličanstveniji događaj univerzalnog značaja. Na nebu je bilo uspostavljeno Božje Kraljevstvo pod Isusom Kristom. Potom je Sotona zajedno sa svojim demonima bio izbačen u blizinu zemlje (Otkrivenje 12:1-5, 7-12). Započeli su posljednji dani sadašnjeg zlog sustava. Prije nego izumre naraštaj koji je bio svjedokom događaja odigranih 1914., Bog će uništiti cjelokupni Sotonin sustav stvari (Matej 24:34). Preživjeli će imati izgled da vječno žive. Odgovarajuće Božjem prvobitnom naumu cijela će zemlja postati rajem. Ako si već prihvatio tu dobru vijest, tada  si odgovoran prenositi je dalje i drugima (Matej 24:14). No, kakovu reakciju možeš očekivati?

3. a) Kako reagiraju ljudi na vijest o Kraljevstvu? b) Pred kojim pitanjem stojimo?

³ Doduše, neki će ti kao objavitelju Kraljevstva izraziti srdačnu dobrodošlicu, ipak većina ljudi će jednostavno ostati ravnodušnima (Matej 24:37-39). Bit će i takovih koji će ti se rugati ili čak pružati jak otpor. Isus je upozorio da će se možda usprotiviti i pojedini članovi naših obitelji (Luka 21:16-19). Možda ćeš naići na otpor na radnom mjestu ili u školi. U mnogim zemljama svijeta vlasti su, postupivši nepravedno, zabranile djelovanje Jehovinih svjedoka. Hoćeš li, ako ti se dogodi takvo što, nastaviti neustrašivo govoriti Riječ Božju?

4. Je li odlučnost sama po sebi jamstvo da ćemo i dalje vjerno služiti Bogu?

⁴ Ti bi, nesumnjivo, želio biti neustrašivi sluga Božji. Ipak, neki koji su vjerovali da ih ništa ne može uzdrmati, napustili su redove objavitelja Kraljevstva. Za razliku od njih — drugi pak, koji su po prirodi malo plašljivi — nastavljaju služiti kao revni Božji sluge. Kako možeš ‘čvrsto stajati u vjeri’? (1. Korinćanima 16:13, NS).

5. a) Što je osnovni preduvjet da bismo se pokazali vjernim Božjim slugama? b) Zašto su sastanci toliko važni?

⁵ Postoje, naravno, mnogi činioci koji doprinose tome da budemo vjerni Božji sluge. Ali, osnovni činilac je povjerenje u Jehovu i u njegove pripreme. Kako dokazujemo to povjerenje? Između ostalog time da posjećujemo skupštinske sastanke. Biblija nas poziva da ih ne zanemarujemo (Jevrejima 10:23-25). Oni koji su ostali vjerni Jehovini svjedoci, bilo unatoč općoj ravnodušnosti ili pod progonstvom, nastojali su redovito se sastajati sa svojom braćom  u vjeri. Na tim sastancima mi produbljujemo naše razumijevanje Biblije, ipak ne privlači nas samo očaravanje novim stvarima. (Usporedi Djela apostolska 17:21.) Stalno raste naše cijenjenje već dobro poznatih istina, te nam se ukazuje na različite mogućnosti kako da te istine primjenjujemo u životu. Primjer kojeg nam je dao Isus, usađuje se duboko u naša srca i misli (Efežanima 4:20-24). Sve se više zbližavamo s našom kršćanskom braćom u ujedinjenom obožavanju, te bivamo osobno jačani da nastavimo s vršenjem Božje volje. Jehovin duh nas vodi kroz skupštinu, a posredstvom tog duha u našoj se sredini nalazi i Isus, kad se sastajemo u njegovo ime (Otkrivenje 3:6; Matej 18:20).

6. Kako su organizirani sastanci u zemljama, gdje Jehovini svjedoci rade u uvjetima zabrane?

⁶ Prisustvuješ li redovito svim sastancima? Da li osobno primjenjuješ sve o čemu se tamo govori? U uvjetima zabrane ponekad je potrebno održavati sastanke u malim grupama i u privatnim stanovima. Potrebno je mijenjati vrijeme i mjesto, što nije uvijek baš najugodnije. Neki sastanci se možda održavaju kasno u noći. Unatoč tim osobnim neudobnostima ili opasnostima, vjerna braća i sestre se ozbiljno naprežu da prisustvuju svakom sastanku.

7. a) Na koji način još pokazujemo povjerenje u Jehovu? b) Kako nam to može pomoći da i dalje neustrašivo govorimo?

⁷ Povjerenje u Jehovu pokazujemo i time da mu se redovito molimo — ne rutinski, kao da je to stvar formalnosti, nego od srca, svjesni da nam je potrebna Božja pomoć. Činiš li to? Isus se tijekom svoje zemaljske službe često molio (Luka 3:21; 6:12, 13; 9:18, 28; 11:1; 22:39-44). U noći prije pogubljenja na stupu, Isus je pozvao svoje učenike: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast” (Marko 14:38, ST). Ako objavljujući vijest o Kraljevstvu često nailazimo na veliku ravnodušnost, možemo doći u kušnju da  popustimo u službi. Kad nam se rugaju ili čak žestoko progone, možda ćemo doći u kušnju da zašutimo, kako bismo to izbjegli. Međutim, ako se ozbiljno molimo Bogu da bi nam dao svog duha, koji će nam pomoći da neustrašivo govorimo, bit ćemo sačuvani da popustimo toj kušnji (Luka 11:13; Efežanima 6:18-20).

8. a) Zašto je izvještaj Djela apostolskih za nas posebno značajan? b) Odgovori na pitanja postavljena na kraju ovog odlomka i ustanovi kako nam mogu koristiti te informacije?

⁸ Za nas je posebno značajan izvještaj iz Djela apostolskih. Tamo čitamo kako su apostoli i ostali učenici — ljudi s osjećajima jednakim našima — svladali sve zapreke, pokazavši se neustrašivim i vjernim Jehovinim svjedocima. Razmotri jedan dio tog izvještaja uz pomoć sljedećih pitanja i navedenih biblijskih stavaka. Razmisli kako možeš iz pročitanoga izvući osobnu korist.

Jesu li apostoli bili obrazovani muževi? Da li su po prirodi bili neustrašivi i odvažni? (Djela apostolska 4:13; Ivan 18:17, 25-27; 20:19).

Zašto je Petar mogao neustrašivo govoriti pred židovskim sudom, koji je samo nekoliko tjedana prije osudio Sina Božjeg? (Djela apostolska 4:8; Matej 10:19, 20).

Što su učinili apostoli onaj tjedan prije nego su bili dovedeni pred Sanhedrin? (Djela apostolska 1:14; 2:1, 42).

Što su odgovorili Petar i Ivan kad su knezovi tražili od njih da ne govore više u ime Isusovo? (Djela apostolska 4:19, 20).

Kod koga su iznova tražili pomoć nakon što su bili oslobođeni? Jesu li ga molili da zaustavi progonstvo, ili za što su ga molili? (Djela apostolska 4:24-31).

Na koji se način Jehova pobrinuo za pomoć, kad su  protivnici pokušali zaustaviti djelo propovijedanja? (Djela apostolska 5:17-20, 33-40).

Kako su apostoli dokazali da razumiju iz kojeg su razloga bili oslobođeni? (Djela apostolska 5:21, 41, 42).

Što su nastavili raditi, kad su se mnogi učenici rasijali zbog žestokog progonstva? (Djela apostolska 8:3, 4; 11:19-21).

9. a) Kojim oduševljavajućim rezultatima je urodila služba prvih učenika? b) Kako je došlo do toga da i mi sudjelujemo u tom djelu?

⁹ Njihovo djelo u vezi s propovijedanjem dobre vijesti nije bilo uzaludno. O Duhovima godine 33. n. r. vr. krstilo se 3 000 učenika. “I sve više vjernika — mnoštvo muževa i žena — pridruživalo se Gospodinu” (Djela apostolska 2:41, ST; 4:4; 5:14). S vremenom postaje kršćaninom čak jedan od najgorih protivnika, Savle od Tarza, da bi i sam neustrašivo svjedočio za istinu. Tako postaje poznat kao apostol Pavao (Galaćanima 1:22-24). Djelo koje je započelo u prvom stoljeću nije još završilo. Danas, u posljednjim danima dobilo je u zamahu i proširilo se diljem cijele zemlje. Naša je prednost sudjelovati u njemu, i dok to radimo, mnogo možemo naučiti iz primjera vjernih svjedoka, koji su služili prije nas.

10. a) Koje je prilike koristio Pavao za davanje svjedočanstva? b) Na koji način ti objavljuješ vijest o Kraljevstvu?

¹⁰ Kad je Pavao saznao istinu o Isusu Kristu, on nije gubio vrijeme. “I odmah poče propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Božji” (Djela apostolska 9:20, ST). On je cijenio nezasluženu dobrotu koju mu je Bog pokazao, shvativši da je svakome potrebna dobra vijest, koju je on primio. I prema tadašnjem običaju, pošao je, budući da je bio Židov, u sinagoge — javna mjesta sakupljanja Židova — da bi im tamo svjedočio. Propovijedao je također  od kuće do kuće, razgovarajući s ljudima i na trgovima. Bio je spreman krenuti u nova područja, da bi i tamo objavljivao dobru vijest (Djela apostolska 17:17; 20:20; Rimljanima 15:23, 24).

11. a) Kako je Pavao načinom na koji je svjedočio pokazao da posjeduje ne samo neustrašivost, nego i sposobnost razlučivanja? b) Kako možemo mi odražavati ista svojstva, dok svjedočimo rođacima, drugovima na poslu ili školskim drugovima?

¹¹ Pavao je posjedovao neustrašivost, ali i sposobnost razlučivanja — svojstva koja bi trebali i mi imati. Kod Židova je apelirao na obećanja, koja je Bog dao njihovim precima. Razgovarajući s Grcima, pozivao se na njima poznate stvari. Ponekad je svjedočeći pričao o tome kako je on upoznao istinu. Bilo je onako, kako je rekao: “Sve to činim radi dobre vijesti, da bih s drugima bio dionikom u njoj” (1. Korinćanima 9:20-23, NS; Djela apostolska 22:3-21).

12. Kako je Pavao, unatoč svojoj neustrašivosti, postupio da bi izbjegao svako sukobljavanje s protivnicima? b) Kada bi bilo mudro oponašati taj primjer i kako? c) Odakle dobivamo snagu da i dalje neustrašivo govorimo?

¹² Kad mu se učinilo da bi zbog otpora dobroj vijesti, bilo najbolje jedno vrijeme propovijedati negdje drugdje, ili krenuti u neko drugo područje, Pavao je to učinio, umjesto da izaziva stalne sukobe s neprijateljima istine (Djela apostolska 14:5-7; 18:5-7; Rimljanima 12:18). Ali, nikada se nije sramio dobre vijesti (Rimljanima 1:16). Iako je uvredljivo, ponekad čak grubo postupanje od strane protivnika bilo neugodno za Pavla, on ‘se usudio, pouzdavši se u svoga Boga’, nastaviti s propovijedanjem. Unatoč teškim situacijama u koje je upadao, rekao je: “Ali mi je Gospodin pritekao u pomoć i jačao me da se mojim posredstvom propovijedanje potpuno izvrši” (1. Solunjanima 2:2; 2. Timoteju 4:17, ST). Poglavar kršćanske skupštine, Gospodin Isus Krist davat će nam i dalje snagu potrebnu za izvršavanje djela,  koje je on prorekao za današnje vrijeme (Marko 13:10).

13. Kako možemo dokazati kršćansku neustrašivost i koje razloge imamo za to?

¹³ Mi imamo sve razloge i dalje neustrašivo govoriti Riječ Božju, kako su to radili Isus Krist i drugi vjerni sluge Božji u prvom stoljeću. To ne znači da trebamo nastupati grubo ili izazovno. Nema potrebe da budemo bezobzirni ili da vijest namećemo osobama, koje ju ne žele slušati. Ali, mi ne popuštamo samo zato jer su ljudi ravnodušni, također se ne damo protivljenjem zastrašiti ili navesti da zašutimo. Poput Isusa i mi ukazujemo na Božje Kraljevstvo kao na jedinu pravovaljanu vladavinu nad cijelom Zemljom. Mi govorimo s pouzdanjem, jer zastupamo Jehovu, univerzalnog suverena, i zato što vijest koju objavljujemo ne potječe od nas, nego od njega (Filipljanima 1:27, 28; 1. Solunjanima 2:13).