1. a) Za što je u vezi sa svojim učenicima Isus molio u noći prije svoje smrti? b) Zašto je bilo toliko važno ne biti “dio ovoga svijeta”?

U NOĆI prije nego je bio pribijen na stup, Isus je ozbiljno molio za svoje učenike. On je znao da će Sotona izvršiti na njih jak pritisak, pa je stoga rekao svom Ocu: “Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, već da ih očuvaš od zloga. Oni nisu dio ovoga svijeta, kao što ni ja nisam dio ovoga svijeta” (Ivan 17:15, 16, NS). Zašto je toliko važno biti odijeljen od svijeta? Zato jer je Sotona njegov vladar, pa se onaj tko je dio svijeta nalazi pod njegovom vlašću (Ivan 14:30; 1. Ivanova 5:19). Obzirom na to, za svakog kršćanina je krajnje važno da razumije što znači ne biti “dio ovoga svijeta”. Kako se to odnosilo na Isusa?

2. U kom smislu nije Isus bio “dio ovoga svijeta”?

² Isus se sigurno nije odvajao od drugih ljudi. To što nije bio “dio ovoga svijeta” nije značilo da nije ljubio druge. Naprotiv, on je polazio od grada do grada objavljujući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Liječio je bolesne, vraćao slijepima vid, uskrsavao mrtve u život, čak je i svoj život položio za čovječanstvo. Ali, on nije ljubio bezbožno stajalište i zla djela ljudi prožetih svjetskim duhom. Upozoravao je na nemoralne požude, materijalistički način života i sebično stremljenje za osobnim ugledom (Matej 5:27, 28; 6:19-21; Luka 12:15-21; 20:46, 47). Umjesto da oponaša način života ljudi otuđenih od Boga, Isus je polazio Jehovinim putovima (Ivan 8:28, 29).  Iako je bio Židov, on nije zauzeo stav u političkim prepirkama između Rima i Židova, bio je neutralan.

3. a) Kako su duhovni vođe Židova optužili Isusa pred Pilatom i zašto? b) Što pokazuje da Isus nije bio zainteresiran da postane ljudskim kraljem?

³ Ali, duhovni vođe Židova su tvrdili da Isus potkopava nacionalne interese. Dali su ga uhvatiti i predvesti pred rimskog namjesnika Poncija Pilata. A u stvarnosti bili su uznemireni zbog toga što je Isus svojom naukom izvrgao ruglu njihovo licemjerstvo. No, da bi naveli namjesnika na poduzimanje mjera protiv njega, podignuli su optužbu: “Našli smo ovog čovjeka kako buni narod i zabranjuje da se daje porez Cezaru, a za sebe govori da je Krist, Kralj” (Luka 23:2, NS). Činjenica je da je Isus godinu dana ranije odbio da ga učine kraljem (Ivan 6:15). On je znao da treba biti kralj na nebu, da još nije došlo vrijeme da postane kraljem, te da neće biti postavljen na demokratski način po narodu, nego po Jehovi Bogu.

4. Što pokazuju činjenice o Isusovu stajalištu prema plaćanju poreza?

⁴ Što se tiče plaćanja poreza, farizeji su samo tri dana prije nego je bio uhapšen, pokušali navesti Isusa da dade izjavu radi koje bi ga mogli optužiti. Ali, odgovarajući na njihovo neiskreno pitanje, Isus im je rekao: “Pokažite mi denar! ... Čija je na njemu slika i natpis?” Kad su odgovorili: “Careva”, rekao im je: “Dakle, dajte caru carevo, a Bogu Božje” (Luka 20:20-25, ST).

5. a) Koju je pouku dao Isus svojim učenicima prilikom svog hapšenja? b) Kako je Isus objasnio Pilatu razlog svog načina postupanja?

⁵ Događaji u vezi s Isusovim hapšenjem pokazuju da nije nagovarao narod na ustanak protiv Rima,  niti je želio da to rade njegovi učenici. Rimski vojnici i Židovi došli su s mačevima i batinama da uhapse Isusa (Ivan 18:3, 12; Marko 14:43). Vidjevši to, apostol Petar je posegao za mačem i odrezao desno uho jednom od muževa. Ali, Isus je ukorio Petra, rekavši mu: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju, poginut će od mača” (Matej 26:51, 52, NS). Sljedećeg je jutra Isus objasnio Pilatu razlog svog postupanja, rekavši: “Moje Kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje Kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moji bi se pratioci borili da ne budem predan Židovima. Ali, moje Kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36, NS).

6. Kako je završilo to saslušanje?

⁶ Ispitavši sve činjenice, Pilat je objasnio da ne postoje “razlozi za optužbe” podignute protiv Isusa. Unatoč tome pokorio se zahtjevima svjetine i dao pogubiti Isusa (Luka 23:13-15; Ivan 19:12-16).

7. Kako su prvi kršćani pokazali da se čuvaju duha svijeta, ali da ipak ljube ljude?

⁷ Povijesni navodi o prakršćanstvu, bilo da potječu iz Biblije ili iz ostalih povijesnih djela, pokazuju da su Isusovi učenici razumjeli što za njih znači “ne biti dio ovoga svijeta”. Oni su se čuvali svjetskog duha. Budući da su odbijali nemoralno i nasilničko ponašanje, koje je vladalo u rimskim arenama i kazalištima, rugali su im se proglasivši ih čovjekomrscima. Ali, umjesto da mrze svoje bližnje, oni su se trošili pomažući drugima da izvuku korist iz Božje ljubazne pripreme spasenja.

8. a) Što su doživjeli ti prvi učenici zato što nisu bili “dio ovoga svijeta”? b) Ali, što su mislili o političkim vladarima i kako su gledali na plaćanje poreza i zašto?

⁸ Poput svog Učitelja i oni su postali predmetom  žestokog progonstva, koje je često uslijedilo od strane krivo obaviještenih vladinih službenika (Ivan 15: 18-20). Ipak, godine 56. n. r. vr. piše apostol Pavao sukršćanima u Rimu, potvrdivši savjet kojeg je Isus dao. Pavao ih poziva da se “pokoravaju višim vlastima” jer “nema vlasti osim od Boga”. To ne znači da je Jehova postavio svjetske vlasti, ali one vladaju s njegovim dopuštenjem. Pavao je objasnio da “i one koje postoje od Boga su uspostavljene”, jer je Bog predvidio i prorekao redoslijed kojim će dolaziti na vlast. Dakle, “više vlasti” predstavljaju sadašnju “Božju uredbu”, dok Božje Kraljevstvo pod Isusom Kristom ne zavlada Zemljom, kao jedina vladavina. Stoga je Pavao savjetovao kršćanima da odaju svjetovnim službenicima primjerenu čast, te da plaćaju poreze koje im odrede (Rimljanima 13:1-7, ST; Titu 3:1, 2).

9. a) Što ne smiju kršćani ispuštati iz vida, pokoravajući se “višim vlastima”? b) Kako pokazuje povijest da su se prvi kršćani točno držali Isusovog primjera?

⁹ Ali, Pavao nije zapovjedio da im se u potpunosti pokoravaju, ne obazirući se na Boga, Riječ Božju i kršćansku savjest. Oni su znali da je Isus obožavao samo Jehovu, da je odbio da ga narod učini kraljem, te da je tražio od Petra da vrati mač na njegovo mjesto. Savjesno su se držali vodstva svog Učitelja. U knjizi On the Road to Civilization — A World History (od Heckel i Sigman, 1937. str. 237, 238) se kaže: “Kršćani su odbijali izvršavati neke dužnosti obavezne za rimske građane. Kršćani ... (su smatrali) povredom svog vjerskog uvjerenja ..., služenje vojske. Odbijali su zauzeti neki politički položaj. Također su odbijali obožavati cara kao Boga.”

10. a) Zašto su kršćani Jeruzalema postupili na određeni način godine 66. n. r. vr.? b) U kom pogledu je to dragocjeni primjer?

¹⁰ Isusovi učenici su sačuvali strogu neutralnost  prema vojnim i političkim razračunavanjima svog vremena. Godine 66. n. r. vr. ustali su Židovi rimske provincije Judeje protiv cara. Rimska je vojska brzo zauzela Jeruzalem. Što su učinili kršćani tog grada? Sjetili su se Isusovog savjeta da ostanu neutralnima i da se udalje od ratujućih vojski. I kad se rimska vojska prolazno povukla, kršćani su iskoristili priliku i pobjegli preko Jordana u planinsko područje Pele (Luka 21:20-24). Svojom su neutralnošću dali dobar primjer kasnijim kršćanima.

11. a) U kojem su djelu Jehovini svjedoci marljivo zaposleni i zašto? b) Na kom su području neutralni?

¹¹ Pokazuju li povijesne činjenice da je u “vremenu svršetka”, od 1914. godine n. r. vr., bilo koja grupa oponašala primjer tih vjernih kršćana, krenuvši putem kršćanske neutralnosti? Da, učinili su to Jehovini svjedoci. Oni su diljem svijeta revno propovijedali da je Božje Kraljevstvo jedino sredstvo kroz koje pravdoljubivi ljudi na cijeloj Zemlji mogu postići mir, blagostanje i trajnu sreću (Matej 24:14). Ali, u prepirkama naroda sačuvali su strogu neutralnost.

12. a) Kakova razlika postoji između neutralnosti svjedoka i prakse svećenstva? b) Što uključuje kod Jehovinih svjedoka neutralnost u političkim stvarima?

¹² U oštroj suprotnosti tome, svećenstvo kršćanstva sudjeluje često u političkim stvarima svijeta. U nekim se zemljama aktivno zalaže za ili protiv kandidata za vlast. Neki svećenici zauzimaju čak političke položaje. Drugi pak vrše jak pritisak na političare, kako bi proveli po svećenstvu odobravane programe. Ima slučajeva da su “konzervativni” svećenici tijesno povezani s vlastodršcima, dok “napredni” svećenici i propovjednici podupiru gerilske pokrete,  koji djeluju u pravcu rušenja vladajućeg sistema. Ali, Jehovini svjedoci se ne miješaju u politiku, bez obzira u kojoj zemlji živjeli. Oni ne sprečavaju druge da pristupe određenoj političkoj partiji, da se natječu za neki položaj ili da sudjeluju u izborima. No, budući da je Isus rekao za svoje učenike da “nisu dio ovoga svijeta”, Jehovini svjedoci ne sudjeluju ni na koji način u političkim aktivnostima.

13. Što pokazuju činjenice obzirom na stajalište Jehovinih svjedoka prema sudjelovanju u ratovima?

¹³ I kao što je Isus prorekao, narodi neprestano ratuju u ovom “vremenu svršetka”, oružje podižu jedna na drugu čak razbijene grupe unutar jedne te iste nacije (Matej 24:3, 6, 7). A kakav su stav prema tim zbivanjima zauzeli Jehovini svjedoci? Diljem svijeta poznata je njihova neutralnost u takovim sukobima. U dosljednoj suglasnosti sa stajalištem koje je zastupao Isus Krist, a kasnije i njegovi prvi učenici, objašnjeno je u Kuli stražari izdanje od 1. studenog 1939.: “Svi koji stoje na strani Gospodina zauzet će neutralni stav prema ratujućim nacijama, nastupajući nepodijeljeno i potpuno za najvišeg vladara teokracije [Jehovu] i njegova kralja [Isusa Krista]” (str. 365). Činjenice pokazuju da su se Jehovini svjedoci u svim zemljama i pod svim okolnostima čvrsto držali tog stajališta. Nisu dozvolili da razjedinjavajuća politika i ratovi koji se vode u svijetu, razore njihovo međunarodno bratstvo obožavatelja Jehove (Izaija 2:3, 4; usporedi 2. Korinćanima 10:3, 4).

14. a) Što su još odbili Jehovini svjedoci radi svog neutralnog stajališta? b) Kako objašnjavaju razlog tome?

¹⁴ Ispitivanje povijesnih činjenica pokazuje da su Jehovini svjedoci odbili ne samo nošenje vojne uniforme i uzimanje oružja u ruke, nego su tijekom  proteklih 50 godina odbijali također sudjelovati u radnim zadacima, gdje nije trebalo upotrijebiti oružje, a koji bi služili kao nadomjestak za vojnu službu. Zašto? Jer su proučili Božje zahtjeve, a potom odlučili u skladu sa svojom savješću. Nitko njima ne govori kako moraju postupiti. Oni također ne sprečavaju druge da postupaju po svojoj odluci. No, kad Jehovini svjedoci budu pozvani da iznesu svoje stajalište, tada objašnjavaju da su kao Bogu predane osobe, dužni dati svoje tijelo njemu u službu, te da ga ne mogu prepustiti zemaljskim gospodarima, koji postupaju suprotno Božjem naumu (Rimljanima 6:12-14; 12:1, 2; Mihej 4:3).

15. a) Što su doživjeli Jehovini svjedoci radi toga jer se drže odijeljenima od svijeta? b) Kako su Jehovini svjedoci čak u zatvorima postupali prema kršćanskim temeljnim načelima?

¹⁵ Posljedice toga Isus je prorekao sljedećim riječima: “Budući da niste dio svijeta ..., zato vas svijet mrzi” (Ivan 15:19, NS). Mnogi Jehovini svjedoci su bili bačeni u zatvore, jer nisu pokazali spremnost da povrede svoju kršćansku neutralnost. Drugi su bili zlostavljani, neki čak do u smrt. Bilo je onih koji su sačuvali neutralnost tijekom dugih godina boravka u zatvoru. Knjiga Values and Violence in Auschwitz (od Anne Pawelczynska, strana 89) izvještava: “Svatko je znao da ni jedan Jehovin svjedok (u koncentracionom logoru) ne bi izvršio nalog suprotan njegovom religioznom uvjerenju, niti bi zauzeo neprijateljsko držanje prema nekome, čak kada bi taj netko bio ubojica ili SS oficir. S druge strane, obavio bi na najbolji način svaki posao, čak najomraženiji, ako bi to za njega značilo neutralnost u moralnom pogledu.”

16. a) Kuda marširaju svi narodi, i čega se Jehovini svjedoci pažljivo čuvaju? b) Zašto je držati se odijeljenim od svijeta toliko ozbiljna stvar?

¹⁶ Jehovini svjedoci znaju da se svi narodi nalaze u maršu prema “ratu velikog dana Boga svemogućega”,  ratu od Harmagedona. Kao ujedinjeni narod, Jehovini sluge se postavljaju na stranu njegovog mesijanskog Kraljevstva. Stoga budno paze da se ne bi našli u položaju na kojem bi se opirali tom Kraljevstvu (Otkrivenje 16:14, 16; 19:11-21). U potpunosti su si svjesni ozbiljnosti značenja Isusove izjave da njegovi pravi sljedbenici “nisu dio ovoga svijeta”. Oni znaju da će taj stari svijet uskoro nestati, a da će za vječno ostati postojati samo oni koji uistinu vrše Božju volju (1. Ivanova 2:15-17).