1. a) Postoji li netko među nama kome nije potreban savjet ili ukor? b) O kojim pitanjima trebamo razmišljati?

GOTOVO svatko od nas suglasan je s biblijskim tekstom, koji glasi: “Uistinu, svi često griješimo” (Jakov 3:2, ST). Sigurno nam nije teško sjetiti se situacija u kojima nismo postupali kako to preporuča Riječ Božja i kako bismo sami željeli postupiti. Stoga priznajemo da je Biblija u pravu kad nas poziva: “Poslušaj savjet, prihvati ukor, da bi u budućnosti bio mudar” (Priče Salamunove 19: 20, NS). Mi znamo da nam je potrebna takova pomoć. Nema dvojbe da smo u svom životu već poduzeli promjene, nastojeći postupati onako kako učimo iz Biblije. Ali, kako reagiramo kad nam neki sukršćanin dade osobni savjet u vezi s određenom stvari u kojoj nismo mudro postupili? Ili, što ako nas jednostavno ohrabri da se poboljšamo u nečemu?

2. a) Zašto trebamo biti zahvalni za osobni savjet? b) Kako ne bi trebali reagirati?

² Sasvim svejedno kako bismo zbog svoje nesavršene ljudske prirode mogli neposredno reagirati duboko u svojoj nutrini, trebamo se zahvaliti za savjet i nastojati primijeniti ga. To će sigurno vrlo korisno djelovati (Jevrejima 12:11). No, možda smo se, dobivši savjet, pokušali opravdati, umanjiti ozbiljnost situacije ili pripisati krivicu nekom drugom. Jesi li već kada tako reagirao? Osjećamo li, prisjećajući se tog događaja — ljutnju prema onome tko nam je dao savjet? Da li rado kritiziramo njegove greške ili način na koji nam je dao savjet,  da bismo bilo kako opravdali vlastite slabosti? Može li nam Biblija pomoći svladati takovo naginjanje?

3. a) Što posjeduje Biblija, a što nam može pomoći da razvijemo ispravno stajalište prema savjetu i ukoru? b) Uz pomoć gore postavljenih pitanja analiziraj kako su na savjet reagirali Saul i Ozija.

³ Božja Riječ ne sadrži samo mnoštvo izravnih opomena s tim u vezi, nego izvještava također o osobama, kojima su davani savjeti. Često je savjet bio i ukor, jer je onaj kome je dat, trebao promijeniti svoje stajalište ili način postupanja. I dok uz pomoć niže postavljenih pitanja istražiš neke od tih primjera, utvrdit ćeš da svi možemo iz toga mnogo naučiti:

SAUL, SIN CISOV: On nije u potpunosti poslušao Jehovu, jer je u ratu protiv Amaleka poštedio njihova kralja i najbolje životinje (1. Samuelova 15:1-11).

Kako iz Saulova odgovora na ukor, koji mu je dao Samuel, proizlazi da je pokušao umanjiti težinu svog naopakog postupka? (st. 20). Na koga je želio prebaciti krivicu? (st. 21). Kako se ispričao kad je konačno priznao svoj grijeh? (st. 24). Za što je, izgleda, čak i tada bio najviše zainteresiran? (st. 25, 30).

OZIJA: Pošao je u Jehovin templ da prinese žrtvu, iako je za to bio ovlašten samo svećenik (2. Dnevnika 26:16-20).

Zašto je kralj Ozija bio ljut, kad ga je vrhovni svećenik pokušao zaustaviti? (Usporedi stavak 16.) Kakav je bio ishod toga? (st. 19-21).

4. a) Zašto je i Saulu i Oziji bilo teško prihvatiti savjet? b) Zašto je to i danas ozbiljan problem?

⁴ Zašto je u oba slučaja navedenim osobama bilo teško priznati da im je trebao biti dan savjet? Glavni je problem ležao u ponosu, jer su previsoko mislili o sebi. Danas mnogi ljudi nanose sami sebi  veliku bol, upravo zbog tog bitnog svojstva. Kad si umisle da su zbog svoje starosti ili svog položaja postigli određeni ugled, tada nisu više spremni prihvatiti osobni savjet. Možda misle da im se želi ukazati na neku slabost, ili da bi savjet štetio njihovu glasu. Ali, baš njihov ponos najviše svjedoči o tome da su slabi. Ovo svojstvo ne možemo opravdati time što je uobičajeno. To je zamka kojom se služi Sotona, da bi zamaglio misli čovjeka, tako da se suprotstavlja Jehovinoj pomoći, koju on pruža kroz svoju Riječ i svoju vidljivu organizaciju. Jehova upozorava: “Pred slomom ide ponos, a pred spoticanjem oholi duh” (Priče Salamunove 16:18, NS; vidi također Rimljanima 12:3; Priče Salamunove 16:5).

5. Pokaži uz pomoć pitanja postavljenih u ovom odlomku, koju pouku izvlačimo iz izvještaja o Mojsiju i Davidu.

⁵ No, Biblija sadrži i dobre primjere osoba, koje su prihvatile savjet, iz čega također izvlačimo dragocjenu pouku. Razmotri sljedeće:

MOJSIJE: Njegov mu je tast dao praktičan savjet kako da svlada teški teret poslova, a da ne ošteti svoje zdravlje. Mojsije je poslušao savjet i odmah ga primijenio (2. Mojsijeva 18:13-24).

Zašto je Mojsije unatoč tome što je bio na visokom položaju, prihvatio razuman savjet? (Usporedi 4. Mojsijeva 12:3.) Koliko je za nas važno to svojstvo? (Sofonija 2:3).

DAVID: Počinio je brakolomstvo, a zatim je tako sredio stvari da bude ubijen suprug žene, da bi se on mogao oženiti njome i tako zatajiti preljub. Prošli su mjeseci dok Jehova nije poslao Natana da ukori Davida (2. Samuelova 11:2 do 12:12).

Da li se David ljutio na ukor, ili je pokušao umanjiti težinu prijestupa, je li pokušao prebaciti krivicu na nekog drugog? (2. Samuelova 12:13; Psalam 51, naslov i stavci 1-3). Znači li činjenica što je Bog prihvatio Davidovo kajanje, da su David i njegova obitelj ostali pošteđeni loših posljedica  njegovog neispravnog postupanja? (2. Samuelova 12:10, 11, 14; 2. Mojsijeva 34:6, 7).

6 a) Što je David mislio o osobama koje su mu davale razuman savjet? b) Kako može nama koristiti spremno prihvaćanje takovog savjeta? c) Što ne smijemo zaboraviti, budemo li strogo ukoreni?

⁶ Kralj David je znao da je dobro poslušati razuman savjet i povremeno je zahvaljivao Bogu za osobu, kroz koju je uslijedio savjet (1. Samuelova 25:32-35; vidi također Priče Salamunove 9:8). Postupamo li i mi tako? To će nas sačuvati od toga da kažemo ili učinimo nešto, što bismo kasnije požalili. No, upadnemo li ikada u situaciju, kad bi se ukazala potreba da budemo strogo ukoreni poput Davida radi grijeha učinjenog sa Betsabejom, tada ne smijemo izgubiti iz vida da je ukor dokaz Jehovine ljubavi i da nam se daje za naše vječno dobro (Priče Salamunove 3:11, 12; 4:13).

7. Koje svojstvo moramo imati, prema Isusovim riječima, želimo li ući u Kraljevstvo?

⁷ Da bismo mogli imati dobar odnos sa Jehovom i našom kršćanskom braćom, moramo razvijati određena svojstva. Isus je istaknuo jedno od tih svojstava, kad je postavio malo dijete usred svojih učenika i rekao: “Ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: najveći je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete” (Matej 18:3, 4, ST). Ti učenici su se morali promijeniti, ostaviti svoj ponos i pokazati se poniznima.

8. a) Prema kome moramo pokazivati poniznost i zašto? b) Kako ćemo tada reagirati na savjet?

⁸ Kasnije je apostol Petar pisao sukršćanima: “U međusobnom saobraćaju svi se obucite u poniznost, ‘jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost (pokazuje nezasluženu dobrotu, NS)’” (1. Petrova  5:5, ST). Mi znamo da moramo biti ponizni pred Bogom, ali u tom tekstu Pisma se kaže da moramo biti ponizni i u ophođenju sa svojom braćom u vjeri. Ako je to tako, onda nećemo biti toliko nerazumni, da odbijemo savjete koje bi nam oni mogli dati. Bit ćemo spremni učiti jedan od drugoga (Priče Salamunove 12:15). I ako naša braća smatraju za potrebno dati nam opravdani savjet, tada ih nećemo odbiti, jer znamo da nas na taj način Jehova ljubazno oblikuje (Psalam 141:5).

9. a) Koje važno svojstvo je tijesno povezano s poniznošću? b) Zašto trebamo uzeti u obzir kako naše ponašanje djeluje na druge?

⁹ Jedno drugo svojstvo, tijesno povezano s poniznošću, jest obazrivost prema drugima. Sve što mi radimo bezuvjetno utječe i na druge. Apostol Pavao je savjetovao kršćanima Korinta i Rima, da uzimaju u obzir tuđu savjest. On nije rekao da moraju napustiti svaku sklonost, ali ih je izričito upozorio da ne rade ništa što bi nekoga moglo ohrabriti da postupi protivno svojoj savjesti, a što bi mu tada duhovno štetilo. Pavao je jasno izrazio opće temeljno načelo: “Neka nitko ne traži korist svoju, nego korist drugoga! ... Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju! Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi [skupštini, NS] Božjoj” (1. Korinćanima 10:24-33, ST; 8:4-13; Rimljanima 14:13-23).

10. Po čemu možemo, primjerice, znati jesmo li si učinili navikom primjenjivati taj biblijski savjet?

¹⁰ Jesi li si učinio navikom da dobro drugih pretpostaviš svojim osobnim interesima? Postoje razne mogućnosti kako to možeš raditi. Razmotri sljedeći primjer: Naše odijevanje i vanjski izgled u općenitom je jednostavno stvar osobnog ukusa, tako dugo dok izgledamo pristojno, uredno i čisto. No, da li bi poduzeo promjene kad bi saznao da način tvog  odijevanja i njege sprečava druge u tvom području da poslušaju vijest o Kraljevstvu? Da li je život nekog čovjeka važniji od želje dopasti se sam sebi?

11. Kako znamo da je važno razvijati ta svojstva, ako uistinu želimo biti kršćanima?

¹¹ Postanu li gore razmatrana svojstva sastavnim dijelom naše osobnosti, dokazujemo da smo usvojili um Kristov. Isus nam je dao savršeni primjer u pokazivanju poniznosti (Ivan 13:12-15; Filipljanima 2:5-8). Pokazujući obazrivost prema drugima, umjesto da je nastojao dopasti se sam sebi, ostavio nam je primjer vrijedan oponašanja (Rimljanima 15:2, 3).

12. a) Koje promjene moramo svi poduzeti da bismo stekli Bogu dopadljivu osobnost? b) Što će nam u tome pomoći?

¹² Budući da smo svi grešnici, potrebno je da mijenjamo svoje stajalište, govor i postupke, da bismo mogli odražavati osobnost našeg Boga. Moramo se obući u “novu osobnost” (Kološanima 3:5-14, NS; Titu 2:11-14). Savjet i ukor pomažu nam shvatiti na kojim se područjima moramo još poboljšati i kako to možemo učiniti.

13. a) Na koji način nas sve Jehova savjetuje i ukorava? b) Kako da reagiramo na to?

¹³ Glavni izvor te pouke je sama Biblija (2. Timoteju 3:16, 17). Jehova nam također pomaže kroz biblijsku literaturu i kroz sastanke svoje vidljive organizacije, da bismo razumjeli kako možemo primijeniti tu pouku. Priznajemo li ponizno da nam je osobno potrebna ta pouka — čak ako smo već jednom čuli — trudeći se stalno da se poboljšamo?

14. Koju daljnju pomoć nam Jehova pruža kao pojedincima?

¹⁴ Jehova neće dopustiti da se sami borimo sa stvarima, koje bi nam predstavljale posebni problem. On je u svojoj ljubaznoj brizi učinio pripreme za osobnu pomoć. Milijuni ljudi su već prihvatili  tu pomoć u vidu biblijskog studija, izvukavši iz toga veliku korist. Posebno su roditelji odgovorni koriti svoju djecu i zaštititi ih od postupaka, koji bi u njihovom kasnijem životu mogli prouzročiti veliku bol u srcu (Priče Salamunove 6:20-35; 15:5). A svi u skupštini, koji posjeduju duhovne sposobnosti, obavezni su upotrebljavati Bibliju, ako se ukaže potreba za ukoravanjem, ali postupajući pri tom u duhu blagosti (Galaćanima 6:1, 2). Eto, na taj način brine Jehova za savjet i ukor, da bismo ga mogli obožavati kao ujedinjeni narod.