DVA važna planinska lanca okružuju zaravan na kojoj se nalazi današnji Iran — Elburs (južno od Kaspijskog jezera) i Zagros (na jugoistoku, nasuprot Perzijskom zaljevu). Presijecaju ih dugačke, plodne doline, a obronci su im prekriveni šumama. U dolinama prevladava blaga klima, dok je na sušnim i vjetrovitim visoravnima zimi vrlo hladno. U blizini je i rijetko naseljen pustinjski dio zaravni. U tom je području, istočno od Mezopotamije, nastalo Medo-Perzijsko Carstvo.

Medijci su naselili sjeverni dio zaravni, iako su se kasnije proširili u Armeniju i Ciliciju. S druge strane, Perzijanci su naselili jugozapadni dio zaravni, istočno od doline Tigrisa. Pod Kirovom vladavinom, sredinom šestog stoljeća pr. n. e., ta su se dva kraljevstva ujedinila, stvorivši tako medo-perzijsku svjetsku silu.

Kir je osvojio Babilon 539. pr. n. e. Njegovo se carstvo na istoku prostiralo sve do Indije. Na zapadu je obuhvaćalo Egipat i današnju Tursku. Danijel je s pravom opisao Medo-Perzijsko Carstvo kao grabežljivog ‘medvjeda koji jede mnogo mesa’ (Da 7:5). Kir je uspostavio čovječnu, tolerantnu vladavinu. Carstvo je podijelio na pokrajine. U svakoj je pokrajini vladao satrap, obično Perzijanac, ali određenu je vlast imao i vladar iz tog  područja, koji mu je bio podređen. Različite narode koji su živjeli u carstvu poticalo se da zadrže svoje običaje i religiju.

Budući da je dosljedno provodio takvu politiku, Kir je dopustio Židovima da se vrate u domovinu kako bi obnovili službu pravom Bogu te ponovno izgradili Jeruzalem, kao što to opisuju Ezra i Nehemija. Što misliš, da li se ta velika grupa ljudi vratila putem kojim je išao Abraham, odnosno uz Eufrat do Karkemiša, ili je možda krenula kraćim putem kroz Tadmor i Damask? Biblija o tome ne govori. (Vidi 6-7. stranicu.) Židovi su se s vremenom naselili i u drugim dijelovima carstva, naprimjer u delti Nila i još dalje na jugu. Znatan broj židovskog stanovništva ostao je u Babilonu i to je vjerojatno razlog zašto je Petar nekoliko stoljeća kasnije posjetio Babilon (1Pe 5:13). U doba Grčkog i Rimskog Carstva, koja su se pojavila kasnije, Židovi su bili rasprostranjeni u mnogim područjima, a Medo-Perzijsko Carstvo odigralo je u tome svoju ulogu.

Osvojivši Babilon, Medijci i Perzijanci su taj grad, u kojem su ljeta vrlo vruća, koristili kao administrativno središte. Šušan, bivša prijestolnica Elama, bio je jedan od kraljevskih gradova. Kasnije je ondje perzijski kralj Ahasver (vjerojatno Kserkso I) proglasio Esteru svojom kraljicom i osujetio zavjeru čiji je cilj bio istrijebiti Božji narod diljem tog ogromnog carstva. Druge dvije medo-perzijske prijestolnice bile su Ekbatana (nalazila se na nadmorskoj visini većoj od 1 900 metara i imala je ugodna ljeta) i Pasargada (na istoj nadmorskoj visini, oko 650 kilometara jugoistočno).

Kako je ta svjetska sila došla svome kraju? Na vrhuncu svoje moći Medo-Perzija je odlučila ugušiti ustanke koje su podjarivali Grci na sjeverozapadnoj granici. Grčka je tada bila podijeljena na međusobno zaraćene gradove-države, no oni su se udružili kako bi porazili perzijsku vojsku u odlučujućim bitkama kod Maratona i Salamine. Tako je bio otvoren put za prevlast ujedinjene Grčke nad Medo-Perzijom.