Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Izrael u vrijeme Davida i Salamuna

Izrael u vrijeme Davida i Salamuna

BOG je obećao da će Abramovom sjemenu dati zemlju “od rijeke Egipta pa do (...) rijeke Eufrata” (1Mo 15:18; 2Mo 23:31; 5Mo 1:7, 8; 11:24). Trebala su proći otprilike četiri stoljeća nakon Jošuinog dolaska u Kanaan da bi se Obećana zemlja proširila do tih granica.

Kralj David je pobijedio aramejsko sopsko kraljevstvo, koje se protezalo sve do Eufrata na sjeveru Sirije. * Uspješno se borio i protiv Filistejaca na jugu, tako da je došao do egipatske granice (2Sa 8:3; 1Lje 18:1-3; 20:4-8; 2Lje 9:26).

Dakle, Salamun je vladao “od Rijeke [Eufrata] do zemlje filistejske i do granice egipatske”, a njegova je vladavina služila kao predslika miroljubive Mesijine vladavine (1Kr 4:21-25; 8:65; 1Lje 13:5; Ps 72:8; Za 9:10). Pa ipak, obično se govorilo da se Izrael proteže od “Dana do Beer-Šebe” (2Sa 3:10; 2Lje 30:5).

Kralj Salamun nije poslušao Boga i skupio je mnogo konja i bojnih kola (5Mo 17:16; 2Lje 9:25). Njima je mogao putovati čitavom mrežom puteva i cesta (Jš 2:22; 1Kr 11:29; Iza 7:3; Mt 8:28). Imamo detaljnije podatke o samo nekoliko njih, kao što je ‘put što vodi od Betela u Šekem i južno od Lebone’ (Su 5:6; 21:19).

U knjizi The Roads and Highways of Ancient Israel stoji: “Najočitiju poteškoću prilikom istraživanja mreže puteva u drevnom Izraelu predstavlja činjenica da danas ne postoje jasni fizički tragovi puteva iz doba Starog zavjeta koji bi se mogli raspoznati, jer u to vrijeme putevi nisu bili popločeni.” Pa ipak, topografija i arheološke iskopine gradova ukazuju na razgranatu mrežu puteva.

Putevi su često bili odlučujući faktor u kretanju vojske (1Sa 13:17, 18; 2Kr 3:5-8). Da bi napali Izrael, Filistejci su krenuli iz Ekrona i Gata i došli u područje “između Soka i Azeke”. Ondje ih je, “u ravnici Eli”, dočekala Šaulova vojska. Kad je David ubio Golijata, Filistejci su pobjegli u Gat i Ekron, a David je otišao u Jeruzalem (1Sa 17:1-54).

Lakiš (D10), Azeka (D9) i Bet-Šemeš (D9) nalazili su se na prirodno formiranim, prohodnim putevima koji su išli kroz Šefelu prema judejskim brdima. Zato su ti gradovi imali ključnu ulogu u zaustavljanju neprijatelja koji su se kretali cestom Via Maris, kako ne bi prodrli u središnji dio Izraela (1Sa 6:9, 12; 2Kr 18:13-17).

^ odl. 3 Rubenov teritorij obuhvaćao je i dio Sirijske pustinje, na čijem se istočnom rubu nalazio Eufrat (1Lje 5:9, 10).

[Slike na stranici 16]

Desno: Ravnica Ela, s pogledom na istok prema judejskim brdima

Ispod: Mreža puteva omogućavala je putovanja Obećanom zemljom