ZVALI su ga “savršenstvo ljepote” i “grad Velikoga Kralja” (Ps 48:2; 50:2; Tu 2:15). Jeruzalem je bio prijestolnica Božjeg naroda (Ps 76:2). Kad je David preuzeo grad od Jebusejaca i učinio ga svojom prijestolnicom, grad je dobio ime “Davidov grad”, ili jednostavno “Sion” (2Sa 5:7).

Iako se nije nalazio na strateški važnom mjestu, Jeruzalem je stekao slavu jer je Bog izabrao da ondje prebiva njegovo ime (5Mo 26:2). Jeruzalem je bio vjersko i administrativno središte cijelog naroda.

Jeruzalem se nalazi na nadmorskoj visini od 750 metara u središnjem dijelu judejskih brda. Biblija govori o njegovoj “uzvišenosti” i kako obožavatelji “uzlaze” da bi došli do njega (Ps 48:2; 122:3, 4). Drevni je grad bio okružen dolinama: dolinom Hinom na zapadnoj i južnoj strani te dolinom Kidron na istočnoj strani (2Kr 23:10; Jr 31:40). Izvor Gihon * u dolini Kidronu i En-Rogel na jugu snabdijevali su grad pitkom vodom, što je bilo posebno važno za vrijeme neprijateljskih napada (2Sa 17:17).

Na  tlocrtu prikazanom na 21. stranici Davidov grad označen je crvenom bojom. Za vrijeme Davidove i Salamunove vladavine grad se protezao na sjever, obuhvaćajući Ofel (zeleno) i brdo Moriju (plavo) (2Sa 5:7-9; 24:16-25). Salamun je sagradio Jehovi veličanstveni hram na tom planinskom ogranku. Zamisli kako se mnoštvo obožavatelja slijeva na ‘goru Jehovinu’ da bi prisustvovalo blagdanima koji su se održavali svake godine (Za 8:3). Mreža puteva prikazana na 17. stranici omogućavala je takva putovanja.

Salamunov hram, ukrašen zlatom i dragim kamenjem, bio je jedna od najskupljih građevina ikada sagrađenih. Što je još važnije, Jehova je bio taj koji je napravio njegov građevinski nacrt. Na slici se može vidjeti da je hram bio okružen velikim dvorištima i administrativnim zgradama. Detalji tog hrama sigurno zavređuju da ih proučimo (1Kr 6:1–7:51; 1Lje 28:11-19; He 9:23, 24).