UBRZO nakon njegova rođenja, Josip i Marija odveli su Isusa u grad u kojem je njegov nebeski Otac utvrdio svoje ime, u Jeruzalem (Lk 2:22-39). Kad je imao 12 godina, Isus je ponovno bio tamo, jer je došao na blagdan Pashe. Svojom je razboritošću zadivio učitelje u hramu (Lk 2:41-51). Radovi na tom hramu, koji je bio dio građevinskog programa Heroda Velikog, trajali su “četrdeset i šest godina” (Iv 2:20).

Isus je tijekom svoje službe prisustvovao blagdanima u Jeruzalemu, gdje je često poučavao mnoštvo ljudi. Dvaput je iz hramskog dvorišta istjerao mjenjače novca i trgovce (Mt 21:12; Iv 2:13-16).

Sjeverno od hrama, kod jezerca Betzate, Isus je izliječio čovjeka koji je bolovao 38 godina. Osim toga, Božji je Sin vratio vid jednom slijepom čovjeku, rekavši mu da se opere u jezercu Siloamu u južnom dijelu grada (Iv 5:1-15; 9:1, 7, 11).

Isus je često posjećivao svoje prijatelje Lazara, Mariju i Martu u Betaniji, “oko 3 kilometra” istočno od Jeruzalema (Iv 11:1, 18, bilješka; 12:1-11; Lk 10:38-42; 19:29; vidi “Jeruzalem s okolicom”, 18. stranica). Nekoliko dana prije svoje smrti Isus se približavao Jeruzalemu idući preko Maslinske gore. Zamisli ga kako se zaustavio, pogledao na zapad prema gradu i zaplakao nad njim (Lk 19:37-44). Vjerojatno mu se pružao pogled sličan onome koji možeš vidjeti na vrhu sljedeće stranice. Potom je ujahao u Jeruzalem na mladom magarcu, vjerojatno kroz jedna od gradskih vrata na istočnoj strani. Mnoštvo ga je radosno pozdravilo kao budućeg izraelskog kralja (Mt 21:9-12).

Važni događaji koji su prethodili Isusovoj smrti odigrali su se na različitim mjestima u Jeruzalemu ili oko njega: u Getsemanskom vrtu, gdje se Isus molio, u dvorani Sinedrija (Sanhedrina), u Kajfinoj kući, u palači upravitelja Pilata i naposljetku na Golgoti (Mk 14:32, 53–15:1, 16, 22; Iv 18:1, 13, 24, 28).

Isus se nakon svog uskrsnuća pojavljivao u Jeruzalemu i njegovoj okolici (Lk 24:1-49). Potom je na Maslinskoj gori uzašao na nebo (Dj 1:6-12).