STJEPAN je započeo jedan poznati govor navodeći konkretne geografske lokacije: ‘Jehova se ukazao našem praocu Abrahamu dok je on bio u Mezopotamiji, prije nego se nastanio u Haranu, i rekao mu: “Idi u zemlju koju ću ti pokazati”’ (Dj 7:1-4). To je dovelo do nekih ključnih događaja u Obećanoj zemlji u koje su bili uključeni Abraham, Izak i Jakov. Ti su događaji povezani s Božjim naumom da blagoslovi čovječanstvo (1Mo 12:1-3; Jš 24:3).

Bog je pozvao Abrahama (ili Abrama) iz Ura Kaldejskog, naprednoga grada smještenog na istočnoj obali Eufrata. Kojim je putem Abraham krenuo? Možda se činilo da je iz Kaldeje, regije koja se zvala i Sumer ili Šinar, najjednostavnije krenuti ravno na zapad. Zašto bi netko išao tako daleko na sjever do Harana?

Ur je ležao na istočnom rubu područja Plodnog polumjeseca, polukružnog područja koje se proteže od Palestine do doline Tigrisa i Eufrata. Na tom je području vjerojatno nekad vladala umjerenija klima. Južnije od tog polumjeseca prostirala se Sirijsko-Arapska pustinja, karakteristična po vapnenačkim brežuljcima i pješčanim prostranstvima. U djelu The Encyclopædia Britannica stoji da je to bila “gotovo nepremostiva prepreka” između obale Sredozemnog mora i Mezopotamije. Neke su karavane prelazile pustinju od Eufrata do Tadmora i zatim do Damaska, ali Abraham nije vodio svoju obitelj i stoku kroz takvo pustinjsko područje.

Umjesto toga, Abraham je dolinom Eufrata krenuo na sjever do Harana. Otamo je mogao putovati trgovačkim putem do gaza kod Karkemiša, zatim krenuti na jug do Damaska, a onda nastaviti do mora koje je kasnije nazvano Galilejsko more. Via Maris, odnosno “Put uz more”, išao je pored Megida i dalje u Egipat. No Abraham je putovao samarijskim brdima i na koncu je podigao šatore kod Šekema. Nakon nekog vremena krenuo je kroz to brdovito područje na jug. Dok čitaš 1. Mojsijevu 12:8–13:4, možeš pratiti njegovo putovanje. Pronađi i druga mjesta vezana uz razne doživljaje u njegovom životu, kao što su: Dan, Damask, Hoba, Mamre, Sodoma, Gerar, Beer-Šeba i Morija (Jeruzalem) (1Mo 14:14-16; 18:1-16; 20:1-18; 21:25-34; 22:1-19).

Upoznavanje geografije pomaže nam da bolje razumijemo događaje iz Izakovog i Jakovljevog života. Naprimjer, kamo je Abraham, za vrijeme svog boravka u Beer-Šebi, poslao svog slugu  da pronađe ženu Izaku? Daleko na sjever u Mezopotamiju (što znači “zemlja između dvije rijeke”), u Padan-Aram. Zamisli samo koliko je naporno bilo Rebeki putovati na devama sve do Negeba, gdje se, vjerojatno u blizini Kadeša, susrela s Izakom (1Mo 24:10, 62-64).

Kasnije je njihov sin Jakov (Izrael) krenuo na slično dugačko putovanje da bi se oženio ženom koja obožava Jehovu. Jakov se nije vratio u svoju zemlju potpuno istim putem. Kad je pregazio Jabok kod Penuela, Jakov se hrvao s anđelom (1Mo 31:21-25; 32:2, 22-30). U tom se području susreo s Ezavom, a zatim je svaki otišao živjeti u drugi kraj (1Mo 33:1, 15-20).

Jakov se preselio u Betel kad je njegova kćerka Dina bila silovana u Šekemu. Možeš li onda zamisliti koliko su daleko Jakovljevi sinovi vodili na pašu stada svoga oca i gdje ih je Josip na koncu pronašao? Na ovoj karti (kao i na onoj na 18-19. stranici) možeš vidjeti kolika je udaljenost između Hebrona i Dotana (1Mo 35:1-8; 37:12-17). Josipa su njegova braća prodala trgovcima koji su putovali u Egipat. Što misliš, kojim su putem išli kad su ga kao roba odveli u Egipat, što je kasnije dovelo do preseljenja Izraelaca u Egipat, a potom i do njihovog izlaska? (1Mo 37:25-28).