KAO što je Jehova prorekao, Izrael se razdijelio nakon što je Salamun prestao služiti pravom Bogu. Njegov sin i nasljednik Roboam tlačio je narod. Stoga se deset izraelskih plemena pobunilo i osnovalo sjeverno kraljevstvo Izrael. Dva plemena ostala su vjerna kralju koji je vladao na Davidovom prijestolju u Jeruzalemu. Ona su osnovala južno kraljevstvo Judu.

Povijest oba kraljevstva bila je vrlo burna i to uglavnom zato što su njihovi kraljevi bili nevjerni i neposlušni Bogu. Situacija u Izraelu bila je gora nego u Judi jer su izraelski kraljevi od samog početka poticali narod na štovanje lažnih bogova. Premda su proroci poput Ilije i Elizeja činili mnoga čuda — njih su dvojica čak uskrsavala umrle — Izraelci su se uvijek iznova vraćali svom bezbožnom načinu postupanja. Na koncu je Bog dopustio Asiriji da uništi sjeverno kraljevstvo.

Judino kraljevstvo postojalo je stotinjak godina duže od sjevernog kraljevstva, no i ono je na koncu osjetilo Božju kaznu. Samo je nekoliko Judinih kraljeva poslušalo upozorenja Božjih proroka i pokušalo vratiti narod obožavanju Jehove. Naprimjer kralj Jošija počeo je čistiti Judu od idolopoklonstva i obnovio je Jehovin hram. Tom je prilikom u hramu bio pronađen primjerak Zakona koji je Bog dao preko Mojsija. Ono što je Jošija pročitao ostavilo je tako dubok dojam na njega da je još odlučnije nastavio provoditi vjersku reformu.

Nažalost, Jošijini nasljednici nisu oponašali njegov dobar primjer. Stoga je Jehova dopustio Babiloncima da osvoje Judu te razore Jeruzalem i njegov hram. Preživjeli su bili odvedeni u babilonsko zarobljeništvo. Bog je prorekao da će ondje ostati 70 godina. Cijelo to vrijeme Judina je zemlja bila pusta. Nakon toga narodu je bilo dopušteno da se vrati u svoju zemlju, kao što je bilo i prorečeno.

No na prijestolju više nije bio nijedan kralj iz Davidove loze. Tako je trebalo biti sve dok ne zavlada obećani Izbavitelj, prorečeni Mesija. Većina kraljeva koji su sjedili na Davidovom prijestolju u Jeruzalemu potvrdila je da nesavršeni ljudi nisu sposobni vladati. Jedino Mesija može biti uistinu dobar vladar. Stoga je Jehova rekao posljednjem kralju iz Davidove loze: “Odloži krunu! (...) Ona neće biti ničija dok ne dođe onaj koji po zakonu ima pravo na nju, i njemu ću je dati” (Ezekijel 21:26, 27).

Na temelju 1. Kraljevima; 2. Kraljevima; 2. Ljetopisa, poglavlja 10-36; Jeremije 25:8-11.