JESI li ikad obećao, a kasnije uvidio da je to teško održati? To se je dogodilo čovjeku na slici i zato je vrlo tužan. Radi se o hrabrom izraelskom sucu Jefti.

Jefta je živio u vrijeme kada Izraelci više nisu služili Jehovi. Opet su činili zle stvari. Tako je Jehova dopustio da im Amonci čine zlo. To je navelo Izraelce da ponovo zavape Jehovi: “Griješili smo protiv tebe. Molimo te, spasi nas!”

Ljudi su žalili radi zlih stvari koje su činili. Pokazali su da im je žao time što su ponovo služili Jehovi. I još jednom Jehova im je pomogao.

Jeftu je narod izabrao da se bori protiv zlih Amonaca. On je zaista želio da mu Jehova pomogne u borbi i zato je obećao Jehovi: “Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, prvu osobu koja mi izađe ususret iz moje kuće, dat ću ti kao žrtvu.”

Jehova je poslušao Jeftino obećanje i dao mu pobjedu. Kad se Jefta vratio kući, znaš li tko mu je prvi izišao ususret? Njegova kćer, njegovo jedino dijete! “O, kćeri moja!” zaplakao je Jefta. “Kakvu li mi žalost nosiš! Ali dao sam obećanje Jehovi i ne mogu ga povući.”

Kad je kćer saznala za njegovo obećanje, najprije je i sama bila žalosna. To je značilo ostaviti oca i prijatelje. Ali ostatak života trebala je provesti služeći Jehovi u njegovom zavjetnom šatoru u Silo. Tada je rekla ocu: “Ako si dao obećanje Jehovi, moraš ga i održati.”

I Jeftina je kćer otišla u Silo i ostatak života provela služeći Jehovi u Zavjetnom šatoru. Svake godine po četiri dana Izraelke su joj odlazile u posjet i zajedno su se s njom radovale. Narod je volio Jeftinu kćer, jer je bila dobra sluškinja Jehovi.