DA bi se odmorio, Isus je stao pokraj izvora u Samariji. Njegovi učenici otišli su u grad da kupe hranu. Žena s kojom Isus govori došla je dohvatiti vode. On joj je rekao: “Daj mi da pijem.”

To je jako iznenadilo ženu. Znaš li zašto? Zato jer je Isus Židov, a ona je Samarićanka. Mnogi Židovi nisu voljeli Samarićane. Čak nisu željeli razgovarati s njima! Ali Isus je volio sve vrste ljudi. Stoga je rekao: “Kad bi znala tko te je upitao da mu daš da pije, tražila bi ga i on bi ti dao vodu života.”

“Gospodaru”, rekla je žena, “izvor je dubok, a ti nemaš ni posude. Odakle ćeš uzeti vodu života?”

“Ako piješ vodu s ovog izvora, ponovo ćeš ožednjeti”, objasnio je Isus. “Ali voda koju ću ja dati može učiniti da netko živi zauvijek.”

“Gospodaru”, reče žena, “daj mi te vode! Tada više neću biti žedna. I neću trebati dolaziti više ovamo po vodu.”

Žena je mislila da Isus govori o stvarnoj vodi. Ali on je govorio o istinitom Bogu i njegovom Kraljevstvu. Ta je istina kao voda života. Ona može nekome dati vječni život.

Isus je sada rekao ženi: “Idi, pozovi svog muža i vrati se.”

“Ja nemam muža”, odgovori ona.

“Dobro si odgovorila”, reče Isus. “Ali ti si imala pet muževa, a ovaj s kojim sad živiš nije tvoj muž.”

Žena je bila zapanjena, jer je sve bila istina. Kako je Isus znao te stvari? Da, zato jer je Isus onaj obećani od Boga i Bog mu je dao da zna. Tog trenutka Isusovi učenici su se vratili, iznenađeni što on razgovara sa Samarićankom.

Što iz ovog možemo naučiti? Da je Isus bio dobar prema svim ljudima. Takvi bi trebali biti i mi. Ne smijemo misliti da neki ljudi nisu dobri samo zato što su druge rase. Isus želi da svi ljudi saznaju za istinu koja vodi vječnom životu. A mi također trebali bi željeti pomoći ljudima saznati za tu istinu.