JEDNOG je dana Isus govorio jednom čovjeku da treba voljeti svoje bližnje. Čovjek ga je upitao: “Tko je moj bližnji?” Isus je znao na što taj čovjek misli. On je mislio na ljude koji su iste rase ili religije kao što je i on sam. Pogledajmo što mu je Isus rekao.

Isus je ponekad poučavao pričajući priče. Tako je učinio i sada. Ispričao je priču o Židovu i Samarićaninu. Već smo učili da većina Židova nije voljela Samarićane. Ovo je Isusova priča:

Jednog je dana Židov pošao planinskom cestom u Jerihon. Ali napali su ga pljačkaši. Uzeli su mu novac i istukli ga tako da je skoro umro.

Kasnije je cestom prolazio židovski svećenik. Vidio je pretučenog čovjeka. Što misliš što je učinio? On je samo prešao na drugu stranu ceste i nastavio svojim putem. Tada je prošla druga vrlo religiozna osoba. Bio je to Levit. Da li se zaustavio? Ne, nije stao da pomogne pretučenom čovjeku. Vidiš li svećenika i Levita u daljini kako idu putem?

Ali pogledaj tko je ovdje s pretučenim čovjekom. To je Samarićanin. I on pomaže Židovu. Zavio je njegove rane. Kasnije ga je odveo na mjesto gdje će se moći odmoriti i ozdraviti.

Nakon što je završio priču, Isus je čovjeku s kojim je razgovarao postavio pitanje: “Koji je od trojice po tvom mišljenju postupio kao bližnji prema pretučenom čovjeku? Je li to bio svećenik, Levit ili Samarićanin?”

Čovjek je odgovorio: “Samarićanin. On je bio dobar prema ranjenom čovjeku.”

Isus je rekao: “U pravu si. Stoga idi i postupaj tako prema drugima.”

Ne sviđa li ti se način kako Isus poučava? Možemo naučiti mnogo, mnogo važnih stvari ako slušamo što Isus govori u Bibliji, zar ne?