1. Što je Isus istaknuo posljednje noći koju je kao čovjek proveo na Zemlji?

POSLJEDNJE noći koju je kao čovjek proveo na Zemlji Isus je duboko razmišljao o tome što će biti s njegovim sljedbenicima u budućnosti. Čak se za to molio svom Ocu te je rekao: “Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:15, 16). Ovom usrdnom molbom Isus je pokazao da duboko ljubi svoje sljedbenike, a ujedno je istaknuo i koliko je važno da ne budu dio svijeta, kao što je to nekima od njih već ranije te večeri bio rekao (Ivan 15:19). Očito je Isusu bilo jako stalo do toga da njegovi sljedbenici budu odijeljeni od svijeta.

2. Što je “svijet” o kojem je Isus govorio?

² Izraz “svijet” koji je Isus upotrijebio odnosi se na sve ljude koji su otuđeni od Boga, kojima vlada Sotona i koji robuju duhu sebičnosti i ponosa što potječe od njega (Ivan 14:30; Efežanima 2:2; 1. Ivanova 5:19). Doista, “prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo je s Bogom” (Jakov 4:4). No kako mogu svi oni koji se žele održati u Božjoj ljubavi živjeti u svijetu, a ne biti dio njega? Razmotrit ćemo pet načina kako možemo pokazati da nismo dio svijeta: moramo (1) ostati vjerni Božjem Kraljevstvu pod Kristovom vlašću i neutralni u političkim zbivanjima svijeta, (2) odupirati se duhu svijeta, (3) paziti na svoj izgled, (4) voditi jednostavan život i (5) obući duhovnu bojnu opremu.

3. (a) Zašto se Isus nije miješao u politiku svog vremena? (b) Zašto se može reći da Isusovi pomazani sljedbenici služe kao poslanici? (Osvrni se i na bilješku.)

³ Isus se nije miješao u politiku svog vremena, već se usredotočio na propovijedanje o Božjem Kraljevstvu, budućoj nebeskoj vlasti kojoj je on trebao biti na čelu kao Kralj (Danijel 7:13, 14; Luka 4:43; 17:20, 21). Zato je, kad se našao pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom, mogao reći: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36). Odani Kristovi sljedbenici oponašaju njegov primjer tako što vjerno podupiru njega i njegovo Kraljevstvo te po cijelome svijetu propovijedaju o tom Kraljevstvu (Matej 24:14). “Mi smo dakle poslanici koji zastupaju Krista”, napisao je apostol Pavao. “Kao Kristovi zastupnici molimo: ‘Pomirite se s Bogom!’” * (2. Korinćanima 5:20).

4. Kako svi pravi kršćani pokazuju da su vjerni Božjem Kraljevstvu? (Vidi okvir  “Prvi su kršćani bili neutralni”.)

⁴ Budući da poslanici obično predstavljaju nekog stranog vladara ili stranu zemlju, oni se ne miješaju u unutarnje poslove zemalja u koje su poslani, već ostaju neutralni. No oni rade za interese svoje zemlje. Jednako je i s Kristovim pomazanim sljedbenicima, čije je “građanstvo na nebesima” (Filipljanima 3:20). Ustvari, svojim revnim objavljivanjem vijesti o Kraljevstvu oni su pomogli milijunima Kristovih “drugih ovaca” da se “pomire s Bogom” (Ivan 10:16; Matej 25:31-40). “Druge ovce” surađuju s Isusovom pomazanom braćom  i također zastupaju Krista. Kao ujedinjeno stado koje zastupa Mesijansko Kraljevstvo, obje su grupe strogo neutralne u svjetskim političkim zbivanjima. (Pročitaj Izaiju 2:2-4.)

5. Po čemu se kršćanska skupština razlikuje od starog Izraela i kako se očituje ta razlika?

 ⁵ Vjernost Kristu nije jedini razlog zašto su pravi kršćani neutralni. Za razliku od starih Izraelaca, koji su živjeli samo u jednoj zemlji, mi sačinjavamo međunarodno bratstvo (Matej 28:19). Prema tome, ako bismo stali na stranu neke političke stranke u svojoj zemlji, ne bismo mogli čiste savjesti propovijedati poruku o Kraljevstvu niti bi naše kršćansko jedinstvo moglo opstati (1. Korinćanima 1:10). Osim toga, u slučaju rata borili bismo se protiv svojih suvjernika koje smo dužni ljubiti (Ivan 13:34, 35; 1. Ivanova 3:10-12). Stoga je Isus s dobrim razlozima rekao svojim učenicima da se ne “hvataju mača”. Čak im je zapovjedio da ljube svoje neprijatelje (Matej 5:44; 26:52; vidi okvir s naslovom  “Jesam li neutralan?”).

6. Kako bi tvoje predanje Bogu trebalo utjecati na tvoj odnos prema “caru”?

⁶ Kao pravi kršćani, mi smo svoj život predali Bogu, a ne nekom čovjeku, ljudskoj instituciji ili državi. U 1. Korinćanima 6:19, 20 stoji: “Vi ne pripadate sebi, jer ste skupo kupljeni.” Zato Isusovi sljedbenici daju “caru” ono što mu pripada — poštovanje, porez i uvjetnu podložnost — ali daju i “Bogu Božje” (Marko 12:17; Rimljanima 13:1-7). To čine tako što ga obožavaju, ljube ga svom dušom te su mu vjerni i poslušni. Spremni su, ako je potrebno, dati i život za njega (Luka 4:8; 10:27; pročitaj Djela apostolska 5:29 i Rimljanima 14:8).

7, 8. Što je “duh svijeta” i kako djeluje u ljudima?

⁷ Kršćani ostaju odijeljeni od svijeta i tako što se odupiru njegovom iskvarenom duhu. “Mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga”, napisao je Pavao  (1. Korinćanima 2:12). A Efežanima je rekao: “Nekada ste živjeli kako živi ovaj svijet, po volji vladara koji vlada zrakom, duhom koji sada djeluje u sinovima neposlušnim” (Efežanima 2:2, 3).

⁸ Taj “zrak”, ili duh svijeta, snažna je nevidljiva sila koja potiče ljude na neposlušnost Bogu i pobuđuje u njima “želju tijela i želju očiju” (1. Ivanova 2:16; 1. Timoteju 6:9, 10). Taj duh “vlada” ljudima tako što ih navodi da udovoljavaju svom grešnom tijelu te neprimjetno i neprestano utječe na njih i poput zraka posvuda ih okružuje. Osim toga, on “djeluje” u pojedincima tako što malo-pomalo potiče u njima bezbožne osobine, kao što su sebičnost, oholost, pohlepa, bolesna ambicioznost, buntovnost i želja da sami odlučuju što je ispravno, a što nije. * Jednostavno rečeno, duh svijeta postupno čovjeku u srce usađuje Đavlove osobine (Ivan 8:44; Djela apostolska 13:10; 1. Ivanova 3:8, 10).

9. Na koje načine može duh svijeta prodrijeti u naše misli i srce?

⁹ Može li duh svijeta pustiti korijenje i u tvojim mislima i srcu? Može, ali samo ako prestaneš biti na oprezu i to mu dozvoliš. (Pročitaj Mudre izreke 4:23.) Njegov je utjecaj obično u početku neprimjetan, možda dopire preko nekoga s kim se družimo i tko nam se čini dobrom osobom, ali zapravo ne ljubi Jehovu (Mudre izreke 13:20; 1. Korinćanima 15:33). Taj iskvarujući duh može utjecati na nas i putem neprimjerene literature, pornografskih ili otpadničkih stranica na internetu, moralno nezdrave zabave i sportova koji promiču bezobziran natjecateljski duh — zapravo, putem svega i svakoga tko prenosi na nas način razmišljanja Sotone i njegovog svijeta.

10. Kako se možemo oduprijeti duhu svijeta?

 ¹⁰ Kako se možemo oduprijeti podmuklom duhu svijeta i održati se u Božjoj ljubavi? Jedino tako da uzimamo duhovnu hranu i prihvaćamo sve druge duhovne darove kojima nas Jehova jača i štiti te da se neprestano molimo za sveti duh. Jehova je daleko moćniji od Đavla i od zlog svijeta pod njegovom vlašću (1. Ivanova 4:4). Stoga je  zaista važno da putem molitve održavamo blizak odnos s Jehovom!

11. Kako duh svijeta utječe na kriterije odijevanja?

¹¹ Način odijevanja, higijena i cjelokupni izgled vanjski su pokazatelji onoga što je nekome u srcu. U mnogim su se zemljama kriteriji pristojnog odijevanja toliko srozali da je jedan televizijski komentator rekao da se djevojke tako izazovno odijevaju da prostitutke uskoro više neće imati što nositi. Čak i među djevojčicama koje još nisu zašle u tinejdžersku dob vidljiv je trend da “pokazuju puno tijela, a malo čednosti”, kako su to opisale jedne novine. Drugi popularni trend je nemarno odijevanje, koje je odraz buntovnosti i nedostatka samopoštovanja i dostojanstva.

12, 13. Kojim bismo se načelima trebali voditi kad je u pitanju odijevanje i izgled?

¹² Budući da smo Jehovini sluge, razumljivo je da želimo lijepo izgledati, što znači da je odjeća koju nosimo uredna, čista, ukusna i da odgovara prilici u kojoj je nosimo. Naš bi izgled uvijek trebao pokazivati da smo “skromni i razboriti”, a to su osobine koje zajedno s “dobrim djelima” dolikuju svakome tko “kaže da štuje Boga” — i muškarcima i ženama. Naravno, cilj nam nije skretati pažnju na sebe, već “održati se u ljubavi Božjoj” (1. Timoteju 2:9, 10; Juda 21). Želimo da naš najljepši ukras bude “tajni čovjek srca (...) koji je dragocjen u Božjim očima” (1. Petrova 3:3, 4).

¹³ Imajmo na umu i to da naš način odijevanja i izgled mogu utjecati na to kako drugi gledaju na našu religiju. Grčka riječ za “skromnost”, upotrijebljena u 1. Timoteju 2:9, kad se koristi u smislu moralne vrline, označava  štovanje, strahopoštovanje i poštivanje tuđih osjećaja ili mišljenja. Dakle, savjest drugih morali bismo smatrati važnijom od svog prava da se odijevamo kako želimo. Iznad svega, trebali bismo služiti na čast Jehovi i njegovom narodu te se “preporučivati kao Božji sluge” i “sve na slavu Božju činiti” (1. Korinćanima 4:9; 10:31; 2. Korinćanima 6:3, 4; 7:1).

14. Koja bismo si pitanja u vezi s izgledom i osobnom higijenom trebali postaviti?

¹⁴ Naše odijevanje, čistoća i cjelokupni izgled još su važniji kad smo u službi propovijedanja ili na kršćanskom sastanku. Upitaj se: Da li svojim izgledom ili higijenskim navikama skrećem preveliku pažnju na sebe? Osjećaju li se drugi zbog toga nelagodno u mojoj prisutnosti? Smatram li da je moje pravo da se odijevam i izgledam kako želim važnije od ispunjavanja preduvjeta za veća zaduženja u skupštini? (Psalam 68:6; Filipljanima 4:5; 1. Petrova 5:6).

15. Zašto u Božjoj Riječi nisu navedena pravila za odijevanje, osobnu higijenu i izgled općenito?

¹⁵ U Bibliji nisu navedena pravila kojih se kršćani moraju držati u pogledu svog odijevanja, osobne higijene i izgleda općenito. Jehova nam ne želi uskratiti slobodu izbora niti nas želi spriječiti da koristimo vlastiti razum.  Naprotiv, on želi da postanemo zreli ljudi koji donose odluke na temelju biblijskih načela i “kojima je moć zapažanja iskustvom izvježbana za razlikovanje dobra i zla” (Hebrejima 5:14). Iznad svega, on želi da nas u svemu vodi ljubav — ljubav prema njemu i prema našim bližnjima. (Pročitaj Marka 12:30, 31.) Unutar tih okvira postoji napretek mogućnosti za raznoliko odijevanje i dotjerivanje. Istinitost toga potvrđuju radosni skupovi raznoliko odjevenih Jehovinih slugu, gdje god da se održavaju.

16. Po čemu se duh svijeta razlikuje od onoga što je Isus naučavao i koja bismo si pitanja trebali postaviti?

¹⁶ Prijevaran duh svijeta potiče milijune ljudi da sreću traže u novcu i materijalnim stvarima. No Isus je rekao:  “Čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15). Premda nije zagovarao asketski život niti krajnje samoodricanje, Isus je naučavao da život i pravu sreću dobivaju oni koji “nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” i koji vode jednostavan život, odnosno usredotočeni su na duhovne stvari (Matej 5:3; 6:22, bilješka). Upitaj se: Vjerujem li doista u ono što je Isus naučavao ili na mene utječe “otac laži”? (Ivan 8:44). Što otkrivaju moje riječi, ciljevi, prioriteti i način života? (Luka 6:45; 21:34-36; 2. Ivanova 6).

17. Navedi neke prednosti jednostavnog načina života.

¹⁷ “Mudrost opravdavaju djela njezina”, rekao je Isus (Matej 11:19). Spomenimo samo neke blagoslove koje uživaju oni koji vode jednostavan život. Služenje Kraljevstvu donosi im pravu okrepu (Matej 11:29, 30). Pošteđeni su bespotrebnih briga koje uzrokuju veliku duševnu i emocionalnu bol. (Pročitaj 1. Timoteju 6:9, 10.) Budući da su zadovoljni onim osnovnim što im treba za život, imaju više vremena za svoju obitelj i sukršćane. Zahvaljujući tome “sladak im je san” (Propovjednik 5:12). Usrećuje ih i to što se trude davati drugima, na koji god način to mogu (Djela apostolska 20:35). Pored toga, oni “obiluju nadom” i osjećaju unutarnji mir i zadovoljstvo (Rimljanima 15:13; Matej 6:31, 32). Ti su blagoslovi doista neizmjerno vrijedni!

18. Kako Biblija opisuje našeg neprijatelja, njegove metode i prirodu naše borbe?

¹⁸ Oni koji se trude održati se u Božjoj ljubavi uživaju i duhovnu zaštitu od Sotone, koji želi kršćanima oduzeti ne samo sreću nego i vječni život (1. Petrova 5:8). “Ne borimo se”, napisao je Pavao, “protiv krvi i tijela, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv svjetskih vladara ove  tame, protiv zlih duhovnih sila na nebesima” (Efežanima 6:12). Grčka riječ prevedena “boriti se” može se prevesti i izrazom “hrvati se”, što ukazuje na to da naša borba nije borba na daljinu — kao što je pucanje na neprijatelja iz sigurnog bunkera — već borba prsa u prsa. Osim toga, izrazi “vrhovništva”, “vlasti” i “svjetski vladari” pokazuju da su napadi iz duhovnog područja dobro organizirani i isplanirani.

19. Opiši duhovnu bojnu opremu koju kršćani trebaju nositi.

¹⁹ No usprkos našim ljudskim slabostima i ograničenjima, možemo izboriti pobjedu. Kako? Tako da uzmemo “svu bojnu opremu Božju” (Efežanima 6:13). U Efežanima 6:14-18 nalazi se opis te opreme: “Dakle, budite postojani! Opašite bokove istinom, na prsa stavite oklop pravednosti i obujte noge spremnošću da propovijedate dobru vijest mira. Povrh svega, uzmite veliki štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga. Uzmite i kacigu [ili nadu] spasenja i mač duha, to jest riječ Božju, moleći se u duhu svakovrsnom molitvom i usrdnom molbom u svakoj prilici.”

20. Po čemu se naša borba razlikuje od doslovne borbe?

²⁰ Budući da nam je tu duhovnu bojnu opremu dao Jehova, ona nipošto neće zakazati, pod uvjetom da je uvijek nosimo. Za razliku od doslovnih vojnika, koji obično između borbi imaju dulje prekide, kršćani su neprekidno u borbi na život i smrt koja se neće okončati sve dok Bog ne uništi Sotonin svijet i ne baci u bezdan sve zle duhove (Otkrivenje 12:17; 20:1-3). Stoga, ako se boriš sa svojim slabostima ili neispravnim željama, nemoj odustati, jer svi mi moramo “tući svoje tijelo” da bismo ostali vjerni Jehovi (1. Korinćanima 9:27). Zapravo, ako se ni s čim ne borimo, onda bismo trebali biti zabrinuti!

21. Koji je jedini način da u našoj duhovnoj borbi izborimo pobjedu?

 ²¹ Osim toga, u toj borbi ne možemo pobijediti vlastitim snagama. Zato nas Pavao opominje da je potrebno moliti se Jehovi “u duhu (...) u svakoj prilici”. No istovremeno bismo trebali slušati Jehovu proučavajući njegovu Riječ i družeći se sa svojim “suborcima” kad god imamo priliku, jer u toj borbi nismo sami! (Filemonu 2; Hebrejima 10:24, 25). Oni koji u svim tim pogledima savjesno daju sve od sebe, ne samo da će izboriti konačnu pobjedu nego će moći i hrabro obraniti svoju vjeru kad god je netko napadne.

22, 23. (a) Zašto moramo uvijek biti spremni braniti svoju vjeru i koja bismo si pitanja trebali postaviti? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem poglavlju?

²² “Budući da niste dio svijeta”, rekao je Isus, “svijet vas mrzi” (Ivan 15:19). Zato kršćani moraju uvijek biti spremni braniti svoju vjeru, i to blago i s poštovanjem. (Pročitaj 1. Petrovu 3:15.) Upitaj se: Razumijem li zašto se neki stavovi Jehovinih svjedoka razlikuju od stavova većine drugih ljudi? Kad se nađem u situaciji da bih trebao zauzeti takav stav, jesam li potpuno uvjeren da je ono što kaže Biblija i “vjerni rob” ispravno? (Matej 24:45; Ivan 17:17). Kad moram učiniti ono što je ispravno u Jehovinim očima, jesam li ne samo spreman biti drugačiji nego i ponosan na to što sam drugačiji? (Psalam 34:2; Matej 10:32, 33).

²³ Međutim, naša želja da ostanemo odijeljeni od svijeta često se iskušava na neke podmuklije načine. Naprimjer, kao što smo već ranije spomenuli, Đavo nastoji putem zabave namamiti Jehovine sluge u svijet. Kako možemo izabrati zabavu koja će nas osvježiti i pozitivno djelovati na nas te neće uprljati našu savjest? O tome će biti riječi u sljedećem poglavlju.