1, 2. (a) U kakvoj su se nevolji našli kršćani u Judeji? (b) Kako su judejski kršćani osjetili pravu bratsku ljubav?

 U JUDEJI je otprilike 46. godine zavladala velika glad. Ono malo žita što je još preostalo koštalo je kao suho zlato i Kristovi učenici koji su živjeli u tom području nisu ga imali čime kupiti. Bili su izgladnjeli, a spasa nije bilo na pomolu. No ubrzo su osjetili Jehovinu zaštitu kakvu još nitko od kršćana prije njih nije osjetio. Što se dogodilo?

² Potaknuti suosjećanjem, kršćani iz sirijske Antiohije, koji su bili i židovskog i ne-židovskog podrijetla, prikupili su pomoć za svoje suvjernike, židovske kršćane u Jeruzalemu i Judeji. Potom su zadužili dvojicu odgovorne braće, Barnabu i Savla, da prikupljenu pomoć isporuče jeruzalemskim starješinama. (Pročitaj Djela apostolska 11:27-30 i 12:25.) Zamisli samo koliko su napaćena braća u Judeji bila dirnuta tim izrazom ljubavi svojih sukršćana iz Antiohije!

3. (a) Što današnji Božji narod čini po uzoru na kršćane iz Antiohije? Navedi primjer. (Vidi i okvir  “Prva velika humanitarna akcija Jehovinog naroda u suvremeno doba”.) (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u ovom poglavlju?

³ Bio je to prvi zabilježeni slučaj da su kršćani iz jedne zemlje slali pomoć svojim suvjernicima u drugoj zemlji. Jehovin narod danas postupa po uzoru na kršćane iz Antiohije. Kad saznamo da je naše suvjernike iz nekog drugog područja zadesila prirodna katastrofa ili kakva druga nevolja, mi im spremno priskačemo u pomoć. a Da bismo bolje razumjeli kako je pomaganje suvjernicima povezano s našim ostalim kršćanskim aktivnostima, razmotrimo tri pitanja: Zašto naše humanitarne akcije smatramo svetom službom? Što su naši glavni ciljevi kad organiziramo humanitarnu pomoć? Koje blagoslove donosi pomaganje suvjernicima?

4. Koja je glavna obilježja kršćanske službe Pavao spomenuo Korinćanima?

⁴ U Drugoj poslanici Korinćanima Pavao je naveo da postoje dva glavna obilježja kršćanske službe. Iako je poslanica bila upućena pomazanim kršćanima, Pavlove se riječi danas mogu jednako primijeniti i na Kristove “druge ovce” (Ivan 10:16). S jedne strane, Bog nam je povjerio “službu pomirenja”, odnosno zadatak da propovijedamo dobru vijest i  poučavamo ljude (2. Kor. 5:18-20; 1. Tim. 2:3-6). S druge strane, mi trebamo i služiti svojim suvjernicima. Tako je, primjerice, Pavao govorio o “prikupljanju pomoći za svete”, odnosno “služenju svetima” (2. Kor. 8:4; bilješka). Kako u izrazu “služba pomirenja” tako i u izrazu “služenje svetima” u izvornom tekstu koristi se ista grčka riječ, diakonía. Što nam to govori?

5. Što nam govori činjenica da je Pavao prikupljanje pomoći za braću nazvao službom?

⁵ Upotrijebivši istu riječ za obje aktivnosti, Pavao je pružanje pomoći suvjernicima svrstao među ostale vidove službe koju je izvršavala kršćanska skupština. On je ranije napisao: “Različite su službe, ali je isti Gospodin. I različita su djelovanja (...). Ali sve to čini jedan te isti duh” (1. Kor. 12:4-6, 11). Ustvari, Pavao je različite načine na koje su kršćani davali svoj doprinos skupštini povezao sa “svetom službom” b (Rim. 12:1, 6-8, bilješka). Stoga je razumljivo što je rekao: “Idem u Jeruzalem da pomognem [doslovno: “služim”] svetima”, smatrajući da je sasvim primjereno da dio svog vremena posveti upravo tom vidu službe (Rim. 15:25, 26; bilješka).

6. (a) Zašto je, prema Pavlovom objašnjenju, pružanje pomoći suvjernicima sastavni dio službe Jehovi? (b) Opiši kako Jehovin narod diljem svijeta organizira humanitarnu pomoć. (Vidi okvir  “Kad dođe do elementarne nepogode”.)

⁶ Pavao je Korinćanima objasnio i zašto je pomaganje braći sastavni dio njihove službe Jehovi. Zapazi kako je on to obrazložio: kršćani pomažu svojim suvjernicima zato što su “podložni dobroj vijesti o Kristu” (2. Kor. 9:13). Drugim riječima, čine to zato što iskreno žele primjenjivati Kristova učenja. Dobra djela koja čine za svoju braću, objasnio je Pavao, u stvarnosti su izraz “nezaslužene dobrote koju (...) Bog obilno iskazuje” (2. Kor. 9:14; 1. Petr. 4:10). Zato je u Stražarskoj kuli od 1. rujna 1976, koja je govorila o pomaganju našoj braći u nevolji, pisalo sljedeće: “Izvan svake je sumnje da Jehova Bog i njegov sin Isus Krist pridaju veliku važnost toj vrsti služenja.” Doista, pružanje pomoći sukršćanima izuzetno je vrijedan oblik svete službe! (Rim. 12:1, 7; 2. Kor. 8:7; Hebr. 13:16).

7, 8. Koji je prvi cilj naših humanitarnih akcija? Objasni.

⁷ Što želimo postići humanitarnim akcijama? Pavao je to objasnio u svom drugom pismu Korinćanima. (Pročitaj 2. Korinćanima 9:11-15.) U tim je recima istaknuo da “služba kojom se sakuplja pomoć” ima tri glavna cilja. Razmotrimo ih jednog po jednog.

⁸ Kao prvo, pomaganje suvjernicima donosi slavu Jehovi. Zapazi koliko je često u pet navedenih redaka Pavao svojoj braći skrenuo pažnju na Jehovu. Podsjetio ih je da njihova velikodušnost potiče ljude da “zahvaljuju Bogu” odnosno upućuju “mnogobrojne zahvale Bogu” (reci 11, 12). Spomenuo je i da kršćani koji su primili pomoć “slave Boga” te ga hvale zbog “nezaslužene dobrote koju [im] Bog obilno  iskazuje” (reci 13, 14). A u zaključku je izjavio: “Hvala Bogu na njegovu neopisivu daru!” (redak 15; 1. Petr. 4:11).

9. Kako naše humanitarne akcije mogu potaknuti ljude da promijene mišljenje o nama? Navedi primjer.

⁹ Poput Pavla, i današnji kršćani humanitarne akcije smatraju prilikama da proslave Jehovu i da “ukrase” njegova učenja (1. Kor. 10:31; Titu 2:10). Zapravo, one često igraju važnu ulogu u razbijanju predrasuda koje ljudi imaju o Jehovi i njegovim svjedocima. To zorno pokazuje sljedeći primjer. Jedna žena koja je živjela u kraju koji je opustošio uragan na svojim je vratima držala natpis: “Ne primamo Jehovine svjedoke!” No onda je jednog dana vidjela kako neki radnici popravljaju oštećenu kuću preko puta njene. Danima ih je promatrala te je vidjela da su jako srdačni i susretljivi, pa je odlučila otići do njih kako bi saznala tko su ti ljudi. Kad je otkrila da su volonteri Jehovini svjedoci, iznenadila se te je rekla: “Imala sam posve krivo mišljenje o vama!” Potom je sa svojih vrata skinula onaj natpis.

10, 11. (a) Koji primjeri pokazuju da naše humanitarne akcije doista postižu svoj drugi cilj? (b) Kojom se korisnom publikacijom služe braća koja organiziraju pružanje pomoći? (Vidi okvir  “Dodatna pomoć za organizatore naših humanitarnih akcija”.)

¹⁰ Kao drugo, pružanjem pomoći želimo “namiriti potrebe” svojih suvjernika (2. Kor. 9:12a). Nama je jako stalo do toga da pružimo braći ono što im je najpotrebnije i ublažimo njihove patnje. Zašto? Zato što članovi kršćanske skupštine sačinjavaju “jedno tijelo”, što znači da, “ako jedan ud trpi, svi udovi trpe s njim” (1. Kor. 12:20, 26). Stoga bratska ljubav i suosjećanje potiču brojnu braću i sestre da bez odlaganja ostave ono što trenutno rade, uzmu potreban alat i upute se na pogođeno područje kako bi pomogli svojim suvjernicima (Jak. 2:15, 16). Naprimjer, nakon što je 2011. strahovit tsunami pogodio Japan, američka podružnica poslala je pismo svojim Regionalnim odborima za gradnju u kojem ih je pitala bi li “nekoliko braće s iskustvom u građevinskim poslovima” moglo pomoći u izgradnji i obnovi dvorana u Japanu. Kakav je bio odaziv? U samo nekoliko tjedana prijavilo se gotovo 600 volontera, koji su bili spremni sami platiti avionske karte za Japan! “Bili smo istinski ganuti tako velikim odazivom”, stajalo je u jednom izvještaju američke podružnice. Kad je jedan brat iz Japana upitao volontera iz inozemstva što ga je potaknulo da im dođe pomoći, dobio je ovaj odgovor: “Mi svi pripadamo istom ‘tijelu’. Kad naša braća u Japanu pate, mi osjećamo njihovu bol.” Potaknuti samopožrtvovnom ljubavlju, volonteri su ponekad čak riskirali vlastiti život samo da pomognu svojim suvjernicima c (1. Ivan. 3:16).

¹¹ I ljudi koji nisu Jehovini svjedoci cijene naše humanitarne akcije. Primjerice, nakon elementarne nepogode koja je 2013. zahvatila američku saveznu državu Arkansas jedne su novine izvijestile kako su volonteri Jehovinih svjedoka hitro reagirali. U članku je stajalo: “Jehovini svjedoci s takvom  brzinom i učinkovitošću organiziraju humanitarnu pomoć da su u tome postali pravi umjetnici.” Mi se doista trudimo, u skladu s Pavlovim riječima, “namiriti potrebe” svoje braće u nevolji.

12-14. (a) Zašto je jako važno ostvariti treći cilj zbog kojeg suvjernicima pružamo pomoć? (b) Kako izjave nekih pojedinaca pokazuju koliko je važno što prije nastaviti s duhovnim aktivnostima?

¹² Kao treće, pomažemo nastradaloj braći da se ponovno posvete svojim duhovnim aktivnostima. Zašto je taj cilj jako važan? Pavao je rekao da će dobivena pomoć biti “poticaj za mnogobrojne zahvale Bogu” (2. Kor. 9:12b). Kako nastradala braća najbolje mogu pokazati zahvalnost Jehovi? Zar ne tako da se što prije vrate svojim duhovnim aktivnostima? (Filip. 1:10). U Stražarskoj kuli iz 1945. stajala je ova zanimljiva misao: “Pavao je odobravao (...) skupljanje priloga za sukršćane u nevolji kako bi im se u materijalnom pogledu barem donekle olakšalo njihovu tešku situaciju i na taj način omogućilo da u većoj mjeri i s većom gorljivošću svjedoče za Jehovu.” Mi danas imamo isti cilj. Kad Božji sluge ponovno počnu propovijedati dobru vijest, oni ne tješe samo svoje bližnje već i sami dobivaju utjehu. (Pročitaj 2. Korinćanima 1:3, 4.)

¹³ Razmotrimo što su rekla neka braća koja su primila prijeko potrebnu humanitarnu pomoć te su ponovno počela propovijedati i tako dobila novu snagu. “Meni i mojoj obitelji puno je značilo to što smo išli u službu propovijedanja”, izjavio je jedan brat. “Dok smo se trudili tješiti druge, nismo bili toliko zaokupljeni svojim brigama. Služba je za nas bila pravi predah od sumornih misli.” Jedna je sestra rekla: “Kad bih se posvetila duhovnim stvarima, nisam mislila na opustošenje i užas koji nas je okruživao. Propovijedanje mi je pružilo osjećaj sigurnosti.” Druga je sestra ispričala: “Bilo je toliko stvari na koje nismo mogli utjecati, no služba je mojoj obitelji pomogla da se usredotočimo na nešto pozitivno. Govoreći drugima o svojoj nadi u novi svijet, ojačali smo vlastito pouzdanje u to da će Jehova uskoro sve obnoviti.”

¹⁴ Sastanci su još jedna duhovna aktivnost s kojom naši nastradali suvjernici trebaju nastaviti što je prije moguće. Osvrnimo se na iskustvo naše sestre Kiyoko, koja je u vrijeme kad je tsunami pogodio Japan imala blizu 60 godina. Nakon što je izgubila sve što je imala osim odjeće na sebi i sandala na nogama, bila je jako zabrinuta jer nije znala od čega će živjeti. Zatim joj je jedan starješina rekao da namjerava održati skupštinski sastanak u svom automobilu. Kiyoko je ispričala: “Starješina i njegova žena te jedna sestra i ja sjeli smo u automobil. Sastanak je bio vrlo jednostavan, ali stravične slike onoga što nam je tsunami učinio nekim čudom nestale su iz mojih misli. Osjetila sam mir. Taj mi je  sastanak pokazao koliku snagu ima društvo suvjernika.” A jedna druga sestra ovako je opisala koliko su joj sastanci značili nakon što je doživjela prirodnu katastrofu: “Oni su bili moje utočište!” (Rim. 1:11, 12; 12:12).

15, 16. (a) Kako je pružanje pomoći koristilo Korinćanima i drugim kršćanima koji su sudjelovali u tome? (b) Zašto se može reći da slične akcije i danas služe na dobrobit sviju?

¹⁵ Kad je Korinćanima govorio o pomaganju braći, Pavao je objasnio zašto i njima, a i drugim kršćanima koristi ta važna služba. Opisujući reakciju braće u Jeruzalemu koja su primila pomoć, rekao je: “S velikom će ljubavi moliti za vas zbog divne Božje milosti koju je Bog na vas izlio” (2. Kor. 9:14, Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje). Da, velikodušna pomoć koju su dobili kršćani židovskog porijekla produbila je njihovu ljubav prema braći u Korintu, među kojima su bili i ne-židovski kršćani, i potaknula ih da se usrdno mole za njih.

¹⁶ Ističući kako se Pavlove riječi mogu primijeniti u današnje vrijeme, Stražarska kula od 1. prosinca 1945. navela je: “Kad jedan dio Božjeg posvećenog naroda prikupi pomoć za potrebe svojih suvjernika, to ih na poseban način ujedinjuje i zbližava!” Braća koja danas sudjeluju u pružanju pomoći uvjerila su se u istinitost tih riječi. “Sada više nego ikada prije osjećam bliskost i povezanost sa svojom braćom”, izjavio je jedan starješina koji je sudjelovao u humanitarnoj akciji u području pogođenom velikim poplavama. A jedna sestra koja je bila vrlo zahvalna za dobivenu pomoć rekla je: “Zahvaljujući  našem bratstvu već sad možemo osjetiti kako će divan biti novi svijet!” (Pročitaj Mudre izreke 17:17.)

17. (a) Kako se riječi iz Izaije 41:13 ispunjavaju tijekom humanitarnih akcija? (b) Navedi neke primjere koji pokazuju kako se našim humanitarnim radom slavi Jehova i učvršćuje naše jedinstvo. (Vidi i okvir  “Volonteri pružaju pomoć diljem svijeta”.)

¹⁷ Kad volonteri stignu na opustošeno područje, naša nastradala braća na poseban način osjete ispunjenje Božjeg obećanja: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći’” (Iza. 41:13). Jedna sestra koja je preživjela razornu katastrofu rekla je: “Uhvatio me očaj kad sam vidjela kolika je šteta učinjena, ali osjetila sam da je Jehova uz mene. Ne mogu ni opisati koliko mi je značila pomoć moje braće.” Dvojica starješina iz područja koje je razorio potres napisala su u ime svojih skupština: “Potres nam je nanio velike patnje, ali podrška braće uvjerila nas je da nas Jehova nije napustio. Ranije smo samo čitali o našim humanitarnim akcijama, no sada smo svojim očima vidjeli što to doista znači.”

18. Što možeš učiniti ako želiš sudjelovati u humanitarnim akcijama? (Vidi i okvir  “Odredila je tijek njegovog života”.)

¹⁸ Bi li volio iskusiti radost koju donosi sudjelovanje u humanitarnim akcijama? Ako bi, imaj na umu da se za takvu službu često bira braću koja rade na gradnji dvorana. Zato kaži svojim starješinama da bi htio ispuniti molbu za sudjelovanje u građevinskim projektima. Osim toga, treba uzeti u obzir koristan savjet jednog starješine koji ima puno iskustva u humanitarnim akcijama: “U pogođeno područje idite tek nakon što dobijete službeni poziv od Odbora za elementarne nepogode.” Na taj se način naše akcije mogu provoditi skladno i organizirano.

19. Zašto se može reći da su naše humanitarne akcije snažan dokaz da smo pravi Kristovi učenici?

¹⁹ Pomaganje suvjernicima izvanredan je način da pokažemo poslušnost Kristovoj zapovijedi: “Ljubite jedan drugoga.” Takva ljubav dokaz je da smo uistinu njegovi učenici (Ivan 13:34, 35). Nije li prekrasno vidjeti da imamo toliko vrijednih radnika koji donose hvalu Jehovi time što spremno pružaju pomoć vjernim podanicima Božjeg Kraljevstva?