“Odrastao sam u malom selu u sjevernoj pokrajini”, priča Dauda iz Sierra Leonea. “Jednom, dok sam još bio dječak, moja i još jedna obitelj prepirale su se oko zemljišta. Obje su polagale pravo na zemljište. Da bi se riješio problem, pozvan je vrač. On je drugom čovjeku dao ogledalo, a zatim ga je prekrio bijelim platnom. Ubrzo se čovjek pod platnom počeo tresti i znojiti. Kad je pogledao u ogledalo, uzviknuo je: ‘Vidim kako dolazi neki starac! Obučen je u bijelu odjeću. Visok je i star, sa sijedom kosom i hoda malo pogureno.’

On je opisivao mog djeda! Zatim je postao histeričan i uzviknuo je: ‘Ako mi ne vjerujete, dođite i pogledajte sami!’ Naravno, nitko od nas nije imao hrabrosti da to učini! Vrač ga je smirio škropeći po njemu magičnu smjesu lišća i vode, koju je držao u vrču.

Govoreći kroz čovjeka pred ogledalom, ‘djed’ je rekao da zemljište pripada našoj obitelji. Rekao je mojoj baki da može bezbrižno obrađivati zemlju. Druga obitelj je prihvatila presudu. Problem je bio riješen.”

 Ovakva iskustva su uobičajena u zapadnoj Africi. Tamo, kao i u drugim dijelovima svijeta, bezbrojni milijuni vjeruju da mrtvi prelaze u duhovni svijet, gdje su u stanju promatrati i utjecati na živote ljudi na Zemlji. Je li to vjerovanje ispravno? Da li umrli doista žive? Ako ne, tko su oni koji tvrde da su duhovi umrlih? Poznavanje točnih odgovora na ova pitanja od presudne je važnosti. To je pitanje života ili smrti.