Odmah nakon što se Isus krstio, Božji duh odveo ga je u judejsku pustinju. Ondje se Isus posvetio razmišljanju jer su mu se prilikom krštenja otvorila nebesa (Matej 3:16). Time mu se vratilo sjećanje na ono što je učio i radio na nebu. Doista je imao o čemu duboko promišljati!

Isus je u pustinji proveo 40 dana i 40 noći. Tijekom tog razdoblja ništa nije jeo, pa je jako ogladnio. Tada je došao Sotona Đavo s ciljem da ga iskuša i rekao mu: “Ako si sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruh!” (Matej 4:3). Isus je znao da bi bilo neispravno koristiti svoju čudotvornu moć kako bi zadovoljio osobne želje, i zato nije podlegao tom iskušenju.

No Đavo nije odustao. U drugom navratu isprobao je drugačiju taktiku. Pokušao je navesti Isusa da se baci s hramskog zida. No Isusa nije zanimalo takvo razmetljivo dokazivanje moći. Citirajući svete spise, objasnio je da nije ispravno na takav način iskušavati Boga.

U trećem pokušaju Đavo je na neki način pokazao Isusu “sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu” te mu rekao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se.” Isus je još jednom odrješito reagirao, rekavši: “Odlazi, Sotono!” (Matej 4:8-10). Ni ovaj se put nije dao navesti na grijeh, znajući da sveta služba pripada isključivo Jehovi. Da, bio je nepokolebljiv jer je čvrsto odlučio ostati vjeran Bogu.

Iz tih kušnji i Isusove reakcije na njih možemo mnogo toga naučiti. Iskušenja su bila stvarna, što pokazuje da Đavo nije neki apstraktni simbol zla, kako neki tvrde, već stvarna osoba premda ga se ne vidi. Ovaj izvještaj ujedno pokazuje i da su sve svjetske vlasti zapravo u Đavlovim rukama. On je taj koji upravlja njima. Zar bi inače takva ponuda bila ikakvo iskušenje za Krista?

Nadalje, Đavo je rekao da će nagraditi Isusa ako mu se pokloni — čak je bio spreman dati mu sva kraljevstva svijeta. On bi i nas mogao iskušati na sličan način, možda tako da nam pruži primamljive prilike da steknemo bogatstvo, moć ili ugledan položaj. No budimo mudri i ugledajmo se na Krista te ostanimo vjerni Bogu u kakvoj god se kušnji našli! I nemojmo zaboraviti da Đavo nije samo tako odustao, već je otišao od Isusa “do neke druge prilike” (Luka 4:13). Slično može biti i s nama, pa zato uvijek moramo biti na oprezu.