Nakon što je 40 dana proveo u pustinji, a prije povratka u Galileju, Isus je ponovno došao k Ivanu Krstitelju. Dok mu je prilazio, Ivan je vjerojatno pokazao na njega te je ushićeno izjavio: “Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta! To je onaj za kojega sam rekao: ‘Za mnom dolazi čovjek koji je ispred mene, jer je postojao prije mene’” (Ivan 1:29, 30). Premda je Ivan bio nešto stariji od Isusa, znao je da je on postojao prije njega kao duhovno stvorenje na nebu.

Međutim, nekoliko tjedana ranije, kad je Isus došao k njemu da ga krsti, Ivan očito nije bio posve siguran da je Isus Mesija. “Ni ja ga nisam znao”, priznao je, “ali zato sam i došao krštavati vodom da se on pokaže Izraelu” (Ivan 1:31).

Potom je ljudima koji su ga slušali objasnio što se dogodilo nakon što je krstio Isusa: “Vidio sam kako duh kao golub silazi s neba i ostaje na njemu. Ni ja ga nisam znao, ali onaj koji me poslao da krštavam vodom rekao mi je: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti svetim duhom.’ Ja sam to vidio i svjedočim da je on Sin Božji” (Ivan 1:32-34).

Kad je sutradan Ivan Krstitelj stajao s dvojicom svojih učenika, ponovno je ugledao Isusa i rekao: “Evo Janjeta Božjeg!” (Ivan 1:36). Čuvši to, dvojica Ivanovih učenika odlučila su poći za Isusom. Jedan je bio Andrija, a drugi je vjerojatno bio čovjek koji je i zapisao sve te događaje, a također se zvao Ivan. Po svemu sudeći, i on je bio Isusov bratić, jer je bio sin Salome, vjerojatno Marijine sestre koja je bila udana za Zebedeja.

Kad se Isus osvrnuo i vidio Andriju i Ivana kako idu za njim, upitao ih je: “Što tražite?”

“Rabbi”, odvratili su, “gdje stanuješ?”

“Dođite i vidjet ćete!” rekao im je Isus (Ivan 1:37-39).

Tako su oko četiri sata poslijepodne došli do mjesta gdje je Isus boravio i ostali su s njim do kraja dana. Nakon toga Andrija je bio toliko ushićen da je potražio svog brata Šimuna, koji se zvao i Petar. “Našli smo Mesiju!” rekao mu je (Ivan 1:41). Zatim je Petra poveo k Isusu. Kasniji događaji upućuju na zaključak da je i Ivan za to vrijeme pronašao svog brata Jakova i odveo ga k Isusu, no taj podatak osobne prirode nije uvrstio u svoje evanđelje.

Sljedećeg dana Isus je susreo Filipa, koji je bio iz Betsaide, grada u blizini sjeverne obale Galilejskog mora. U tom su gradu odrasli i Andrija i Petar. Isus je Filipu rekao: “Pođi za mnom!” (Ivan 1:43).

 Potom je Filip pronašao Natanaela, kojeg su zvali i Bartolomej, te mu ispričao: “Našli smo onoga o kome su pisali Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.” No Natanael ga je sumnjičavo upitao: “Može li što dobro doći iz Nazareta?”

“Dođi i vidi!” pozvao ga je Filip. Kad je Isus ugledao Natanaela koji mu je dolazio u susret, rekao je: “Evo pravog Izraelca, u kojem nema prijevare!”

“Odakle me poznaješ?” upitao ga je Natanael.

“Vidio sam te prije nego što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom”, odgovorio mu je Isus.

Natanael je bio zadivljen. “Učitelju, ti si Sin Božji, ti si kralj Izraelov!” rekao je.

“Zar vjeruješ zato što sam ti rekao da sam te vidio pod smokvom?” upitao je Isus. “Vidjet ćeš i više od toga.” Potom je svojim učenicima obećao: “Zaista, zaista, kažem vam, vidjet ćete nebo otvoreno i anđele Božje kako uzlaze i silaze k Sinu čovječjem” (Ivan 1:45-51).

Ubrzo nakon toga Isus je sa svojim prvim učenicima otišao iz jordanske doline i krenuo prema Galileji.