Treći dan nakon što je Natanael postao učenik, Isus se s njim i još nekolicinom svojih prvih sljedbenika zaputio na sjever, u svoj zavičaj Galileju. Odredište im je bila Kana, Natanaelov rodni grad smješten u brdima sjeverno od Nazareta, u kojem je odrastao Isus. Bili su pozvani na svadbu.

Na svadbi je bila i Isusova majka. Budući da je poznavala obitelj mladenaca, Marija je očito pomagala u posluživanju brojnih gostiju. Stoga je brzo uočila da je iskrsnuo jedan problem. Isusu je rekla: “Nemaju vina” (Ivan 2:3).

Tim mu je riječima zapravo htjela dati do znanja da nešto treba poduzeti. Upotrijebivši uobičajenu frazu kojom se izražavalo neslaganje, Isus joj je odvratio: “Što ja imam s time, ženo?” (Ivan 2:4). Isusa je njegov nebeski Otac izabrao za Kralja, pa mu je on trebao davati upute, a ne članovi obitelji i prijatelji. Marija se zato mudro povukla i stvar prepustila svom sinu, a poslužiteljima je rekla: “Što god vam kaže, učinite!” (Ivan 2:5).

Ondje se nalazilo šest velikih kamenih ćupova, a u svaki je moglo stati preko 40 litara vode. Isus je poslužiteljima naložio: “Napunite ćupove vodom!” Potom im je rekao: “Zagrabite sada i odnesite ravnatelju stola!” (Ivan 2:7, 8).

Ravnatelj stola bio je iznenađen kvalitetom vina. Ne znajući za čudo koje se dogodilo, pozvao je mladoženju i pohvalio ga: “Svaki čovjek iznosi najprije dobro vino, a kad se ljudi opiju, lošije. A ti si čuvao dobro vino sve do sada” (Ivan 2:10).

Bilo je to prvo Isusovo čudo. Ono je ojačalo vjeru njegovih novih učenika. Isus je nakon svadbe zajedno sa svojom majkom i polubraćom otputovao u Kafarnaum, grad koji se nalazio na sjeverozapadnoj obali Galilejskog mora.