Nakon svadbe u Kani Isus je krenuo prema Kafarnaumu. S njim su putovali Marija i njegova polubraća — Jakov, Josip, Šimun i Juda.

No zašto je Isus odlučio ići u Kafarnaum? Taj je grad očito bio veći te je bio smješten na boljem položaju od Nazareta i Kane. Osim toga, u Kafarnaumu ili u njegovoj blizini živjela je većina Isusovih prvih učenika, pa stoga nisu morali odlaziti iz svog kraja da bi ih on poučavao.

Isus je u Kafarnaumu činio čuda. Tako su mnogi stanovnici grada i okolnih područja čuli za djela koja je ondje učinio. No kako su on i njegovi suputnici bili bogobojazni Židovi, ubrzo su ponovno krenuli na put da bi u proljeće 30. godine stigli u Jeruzalem na proslavu Pashe.

Dok su bili u jeruzalemskom hramu, učenici su imali priliku vidjeti nešto što je ostavilo snažan dojam na njih. Upoznali su Isusa u jednom sasvim novom svjetlu.

Izraelci su prema Božjem Zakonu bili dužni u hramu prinositi životinjske žrtve. Osim toga, posjetiteljima je tijekom boravka u Jeruzalemu trebala hrana. Zakon je onima koji su putovali izdaleka dopuštao da ponesu novac kojim bi mogli kupiti goveda, sitnu stoku i druge potrebne stvari (5. Mojsijeva 14:24-26). Stoga su im trgovci u Jeruzalemu prodavali ptice i druge žrtvene životinje. No činili su to u dvorištu samog hrama, a neki od njih još su i varali ljude tako što su im zaračunavali previsoke cijene.

Isusa je to toliko razgnjevilo da je mjenjačima prosuo novac i isprevrtao im stolove te trgovce istjerao iz hrama. Potom je uzviknuo: “Nosite to odavde! Ne činite od doma Oca mojega kuću trgovačku!” (Ivan 2:16).

Kad su njegovi učenici to vidjeli, sjetili su se da je o Božjem Sinu bilo prorečeno: “Revnost za dom tvoj izjest će me.” No Židovi su ga pitali: “Kakvim ćeš nam čudesnim znakom pokazati da to smiješ činiti?” Isus im je odgovorio: “Razrušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podignuti” (Ivan 2:17-19; Psalam 69:9).

Misleći da govori o doslovnom, jeruzalemskom, hramu, Židovi su mu rekli: “Ovaj se hram gradio četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podignuti za tri dana?” (Ivan 2:20). Međutim, Isus je govorio o simboličnom hramu, o svome tijelu. Tri godine kasnije njegovi učenici sjetili su se tih riječi kad je Isus ustao iz mrtvih.