Otišavši u Efrajim, grad koji se nalazio sjeveroistočno od Jeruzalema, Isus je osujetio planove Sudbenog vijeća koje ga je namjeravalo ubiti. Ondje je neko vrijeme ostao sa svojim učenicima, podalje od neprijatelja (Ivan 11:54). No kako se bližila Pasha 33. godine, Isus je ubrzo opet krenuo na put. Otišao je na sjever preko Samarije u Galileju. Bio je to posljednji put da je prije svoje smrti posjetio taj kraj.

Na početku putovanja, dok je prolazio selima, naišao je na desetoricu muškaraca oboljelih od gube. Neki oblici te bolesti mogu dovesti do postupnog raspadanja tkiva na različitim dijelovima tijela, naprimjer na ušima ili prstima (4. Mojsijeva 12:10-12). Božji Zakon propisivao je da gubavci moraju živjeti u izolaciji, a kad god bi se približili drugim ljudima, morali su vikati: “Nečist, nečist!” (3. Mojsijeva 13:45, 46).

Deset gubavaca pridržavalo se te odredbe i zato nisu prilazili Isusu. No glasno su povikali: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Vidjevši ih, Isus im je rekao: “Idite i pokažite se svećenicima!” (Luka 17:13, 14). Time je pokazao poštovanje prema Božjem Zakonu, jer su svećenici bili ovlašteni da gubavce kojima se bolest povukla proglase čistima. Tek su tada mogli ponovno živjeti među zdravim ljudima (3. Mojsijeva 13:9-17).

Deset gubavaca vjerovalo je u Isusovu čudotvornu moć. Zato su se žurno uputili k svećenicima, premda još uvijek nisu bili ozdravili. No dok su još bili na putu, njihova je vjera u Isusa bila nagrađena! Jasno su mogli vidjeti i osjetiti da njihova bolest nestaje.

Devetorica izliječenih gubavaca otišla su svojim putem, no jedan od njih, Samarićanin, nije otišao. On se vratio kako bi pronašao Isusa. Što ga je na to potaknulo? Bio je neizmjerno zahvalan Isusu. Slavio je Boga “na sav glas” svjestan da je zapravo on zaslužan za njegovo izlječenje (Luka 17:15). Kad je pronašao Isusa, pao mu je pred noge i zahvalio mu.

Ljudima što su bili s njim Isus je rekao: “Nije li ih se očistilo deset? Gdje je onda ostalih devet? Zar se nijedan od njih nije vratio da bi dao slavu Bogu, osim ovog čovjeka iz drugog naroda?” Potom je Samarićaninu kazao: “Ustani i idi! Vjera te tvoja ozdravila” (Luka 17:17-19).

Izliječivši deset gubavaca, Isus je dokazao da ima Jehovinu podršku. No jedan od te desetorice nije bio samo čudom izliječen već je vjerojatno i krenuo putem koji vodi u život. U naše doba Bog se ne služi Isusom da bi vršio takva čudotvorna izlječenja. No ako izgradimo vjeru u Isusa, i mi možemo hoditi putem koji vodi u život, i to vječni život. Pokazujemo li zahvalnost poput Samarićanina?