Dok je Isus još uvijek bio na sjeveru (u Samariji ili Galileji), farizeji su ga pitali kada će doći Božje Kraljevstvo. Oni su očekivali da će doći na neki vrlo svečan i upadljiv način, no Isus im je rekao: “Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da se može vidjeti. Ljudi neće reći: ‘Evo, ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ Jer, evo, kraljevstvo je Božje među vama” (Luka 17:20, 21).

Neki bi mogli zaključiti da je Isus time htio reći da Božje Kraljevstvo vlada u srcima Božjih slugu. Međutim, to ne može biti ispravan zaključak budući da je Isus u tom trenutku razgovarao s farizejima, a Kraljevstvo nipošto nije bilo u njihovim srcima. No bilo je među njima jer je budući Kralj Božjeg Kraljevstva, Isus Krist, bio u njihovoj sredini (Matej 21:5).

Isus je, vjerojatno nakon što su farizeji otišli, svojim učenicima ispričao još neke pojedinosti o dolasku Božjeg Kraljevstva. Imajući na umu razdoblje svoje prisutnosti, nakon što preuzme kraljevsku vlast, upozorio ih je: “Doći će dani kad ćete poželjeti vidjeti jedan od dana Sina čovječjeg, ali ga nećete vidjeti” (Luka 17:22). Time im je dao do znanja da će vlast Sina čovječjeg nastupiti tek u budućnosti. Znao je da bi ga neki mogli nestrpljivo očekivati prije vremena, pa je istaknuo da će svi morati čekati do trenutka koji je Bog odredio za njegov dolazak.

Zatim je dodao: “Ljudi će vam govoriti: ‘Eno, ondje je!’ ili ‘Evo, ovdje je!’ Ali ne izlazite i ne trčite za njima! Jer kao što munja svojim bljeskom zasvijetli s jednog kraja neba do drugog kraja neba, tako će biti sa Sinom čovječjim” (Luka 17:23, 24). Što je Isusovim učenicima trebalo pomoći da se ne povedu za lažnim mesijama? Isus je rekao da će dolazak pravog Mesije biti poput munje koja se vidi nadaleko. Dokazi o njegovoj prisutnosti u ulozi Kralja trebali su biti jasno vidljivi svima koji im obrate pažnju.

Potom se osvrnuo na dva primjera iz povijesti da bi opisao kakve će stavove ljudi imati tijekom tog razdoblja. Objasnio je: “Kao što je bilo u Noinim danima, tako će biti i u dane Sina čovječjega (...). Isto tako, bit će kao i u Lotovim danima: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. A onog dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili. Tako će isto biti u dan kad se pojavi Sin čovječji” (Luka 17:26-30).

Isus nije želio reći da su ljudi u Noino i Lotovo vrijeme bili uništeni zato što su se bavili svakodnevnim aktivnostima — zato što su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili.  To su sa svojim obiteljima činili čak i Noa i Lot. No drugi su se posve zaokupili time te uopće nisu obraćali pažnju na ono što je Bog namjeravao učiniti niti su željeli razmišljati o vremenu u kojem žive. Zato je Isus poticao svoje učenike da se trude razabrati što je Božja volja i marljivo je izvršavaju. To im je trebalo pomoći da ostanu na životu kad Bog u budućnosti bude uništavao ovaj zli svijet.

Učenici su trebali paziti da im pažnju ne zaokupe materijalne stvari svijeta koji ih okružuje. Rekao im je: “Tko u onaj dan bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne silazi da ih uzme! I tko bude na polju, neka se ne vraća natrag! Sjetite se žene Lotove!” (Luka 17:31, 32). Ona se pretvorila u stup soli.

Opisujući u nastavku što će se događati kad Sin čovječji zavlada kao Kralj, Isus je svojim učenicima rekao: “Te će noći dvojica biti u jednom krevetu: jedan će se uzeti, a drugi će ostati napušten” (Luka 17:34). Dakle, neki će biti spašeni, a drugi napušteni — izgubit će život.

Tada su ga učenici upitali: “Gdje, Gospodine?” Isus je odgovorio: “Gdje bude strvine, ondje će se i orlovi skupljati” (Luka 17:37). Da, neki će biti poput dalekovidnih orlova i okupiti se oko pravog Mesije, Sina čovječjeg. On je obećao da će u budućnosti tim vjernim učenicima davati životno važnu duhovnu hranu.