Isus i njegovi učenici otišli su iz Galileje, prešli rijeku Jordan i krenuli preko Pereje na jug. Zadnji put kad je Isus bio u Pereji objasnio je farizejima kakvo je Božje gledište o razvodu (Luka 16:18). Ovaj put oni su ponovno poveli razgovor o tome u želji da ga iskušaju.

Mojsije je napisao da se muž može razvesti od svoje žene ako je “našao na njoj nešto nedolično” (5. Mojsijeva 24:1). Postojala su različita mišljenja o tome što sve može biti valjani razlog za razvod. Neki su smatrali da se u to ubrajaju čak i manje nesuglasice. Zato su farizeji upitali: “Je li čovjeku dopušteno razvesti se od žene svoje iz bilo kojeg razloga?” (Matej 19:3).

Isus se nije pozivao na mišljenje nekog čovjeka, već se domišljato osvrnuo na to kako je Bog prvobitno zamislio brak. Kazao je: “Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko i rekao je: ‘Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo’? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Dakle, što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!” (Matej 19:4-6). Kad je Bog sklopio brak između Adama i Eve, učinio je to s namjerom da oni zauvijek ostanu jedno uz drugo, a ne da se razdvajaju.

No farizeji su nato uzvratili: “Zašto je onda Mojsije propisao da joj muž može dati potvrdu o razvodu i razvesti se od nje?” (Matej 19:7). Isus im je kazao: “Mojsije vam je zbog okorjelosti srca vašega učinio ustupak da se razvodite od žena svojih, ali u početku nije bilo tako” (Matej 19:8). Taj “početak” nije bio u Mojsijevo vrijeme, nego u edenskom vrtu, kad je Bog osnovao prvu bračnu zajednicu.

Potom je iznio važnu činjenicu: “Kažem vam, tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda [grčki: porneía], i oženi se drugom, čini preljub” (Matej 19:9). Dakle, spolni nemoral jedini je biblijski razlog za razvod.

Učenici su nato rekli: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se” (Matej 19:10). Sasvim sigurno, svatko tko razmišlja o braku trebao bi biti duboko svjestan da je to trajna zajednica.

Isus je potom govorio o samaštvu. Objasnio je da su neki od rođenja “nesposobni za ženidbu” jer ne mogu imati spolne odnose. Druge su ljudi onesposobili osakativši im spolne organe. A neki su pak odlučili potisnuti želju za spolnim odnosima kako bi se mogli više posvetiti služenju Božjem Kraljevstvu. “Tko može živjeti [u samaštvu], neka živi tako!” potaknuo je Isus svoje slušatelje (Matej 19:12).

Tada su ljudi počeli Isusu dovoditi svoju djecu. No učenici su ih prekoravali zbog toga, vjerojatno zato što nisu željeli da djeca smetaju Isusu. Ali on se razljutio na učenike i kazao im: “Pustite djecu neka dolaze k meni! Ne branite im, jer takvima pripada kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstvo Božje poput djeteta, neće ući u njega” (Marko 10:14, 15; Luka 18:15).

Nije li to doista izvrsna pouka? Da bismo ušli u Božje Kraljevstvo, moramo biti poput male djece koja su ponizna i daju se poučiti. Isus je pokazao ljubav prema djeci tako što ih je uzimao u naručje i blagoslivljao. A takvu ljubav osjeća i prema svakome tko “primi kraljevstvo Božje poput djeteta” (Luka 18:17).