Nakon što je svojim slušateljima u Pereji rekao: “Mnogi koji su prvi bit će posljednji, a posljednji prvi”, Isus je naveo usporedbu o radnicima u vinogradu kako bi im to još bolje pojasnio (Matej 19:30).

Ispričao je: “S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom, domaćinom, koji je izašao rano ujutro da unajmi radnike za svoj vinograd. Kad se dogovorio s radnicima za denar na dan, poslao ih je u svoj vinograd. Kad je opet izašao oko trećeg sata, vidio je druge kako stoje besposleni na trgu, te im je rekao: ‘Idite i vi u vinograd, pa ću vam dati koliko bude pravo!’ I otišli su. Opet je izašao oko šestog i devetog sata i učinio isto tako. Na kraju je izašao oko jedanaestog sata i našao druge kako stoje, pa im je rekao: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?’ Odgovorili su mu: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u vinograd!’” (Matej 20:1-7).

Kad je Isus spomenuo “kraljevstvo nebesko” i “domaćina”, njegovi su slušatelji vjerojatno pomislili na Jehovu. Izraelski narod već je i prije u Bibliji uspoređen s vinogradom, a Jehova s vlasnikom vinograda (Psalam 80:8, 9; Izaija 5:3, 4). Radnici u vinogradu označavaju one koji su bili pod savezom Zakona. No Isus ovdje nije govorio o prošlosti, već je opisivao situaciju koja je vladala u njegovo vrijeme.

Vjerski vođe, naprimjer farizeji koji su mu nedavno postavljali provokativna pitanja o razvodu, bili su, kako se smatralo, stalno posvećeni Božjoj službi. Njih se može usporediti s radnicima koji su radili cijeli dan i očekivali punu plaću — “denar na dan”.

Svećenici i drugi nalik njima bili su mišljenja da obični Židovi služe u Božjem vinogradu u daleko manjoj mjeri u odnosu na njih, poput radnika koji su bili pozvani tek oko “trećeg sata” (devet sati ujutro) ili još kasnije u danu — oko šestog, devetog i jedanaestog sata (pet sati poslijepodne).

Muškarce i žene koji su slijedili Isusa smatralo se prokletim narodom (Ivan 7:49). Većinu života bavili su se ribolovom ili drugim fizičkim poslovima. A onda ih je u jesen 29. godine Isus, kojega je poslao “gospodar vinograda”, pozvao da budu njegovi učenici i rade za Boga. Stoga se može reći da su oni bili “posljednji”, odnosno radnici koji su u jedanaesti sat došli raditi u vinograd.

Isus je dovršio usporedbu tako što je opisao što se dogodilo na kraju dana. Ispričao je: “Kad je došla večer, gospodar vinograda rekao je nadstojniku svojemu: ‘Pozovi radnike i isplati im plaću, počevši od posljednjih pa do prvih!’ Kad su došli oni od jedanaestog sata, primili su svaki po denar. A kad su došli prvi, pomislili su da će dobiti više, ali i njima je plaćeno po denar. Primivši plaću, počeli su prigovarati domaćinu: ‘Ovi posljednji radili su jedan sat, a ti si ih izjednačio s nama koji smo cijeli dan naporno radili i trpjeli žegu!’ A on je odgovorio jednome od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Zar se nisi dogovorio sa mnom za denar? Uzmi svoje i idi! Ja želim ovom posljednjem dati koliko i tebi. Zar mi nije dopušteno sa svojim činiti što hoću? Zar je tvoje oko zlo zato što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji” (Matej 20:8-16).

Učenici su se možda pitali što je Isus htio reći tom zaključnom rečenicom usporedbe. Kako će židovski vjerski vođe, koji su umišljali  da su “prvi”, postati “posljednji”? S druge strane, kako će Isusovi učenici postati “prvi”?

Isusovi sljedbenici, koje su farizeji i drugi smatrali “posljednjima”, zapravo su prvi došli na red te su primili punu plaću. Nakon Isusove smrti zemaljski Jeruzalem bio je odbačen, a Bog je sebi izabrao novi narod, “Izrael Božji” (Galaćanima 6:16; Matej 23:38). Upravo je o tom narodu govorio Ivan Krstitelj kad je najavio krštavanje svetim duhom. Oni koji su bili “posljednji” trebali su prvi biti kršteni na takav način i dobiti čast da svjedoče za Isusa “sve do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:5, 8; Matej 3:11). Iako vjerojatno nisu posve shvaćali dramatične i dalekosežne posljedice promjene na koju je Isus ukazivao, učenici su već mogli naslutiti da će se susresti sa žestokim napadima gnjevnih vjerskih vođa, koji će završiti kao “posljednji”.