Idi na sadržaj

Idi na kazalo

66. POGLAVLJE

U Jeruzalemu na Blagdan sjenica

U Jeruzalemu na Blagdan sjenica

IVAN 7:11-32

  • ISUS POUČAVA U HRAMU

Nakon više godina aktivne službe Isus je bio već nadaleko poznat. Tisuće Židova vidjele su njegova čuda, a glas o njegovim djelima proširio se čitavom zemljom. Stoga su se mnogi što su se okupili u Jeruzalemu za Blagdan sjenica pitali gdje je Isus.

Ljudi su imali vrlo podijeljena mišljenja o njemu. Jedni su govorili: “On je dobar čovjek”, a drugi: “Nije, nego zavodi narod” (Ivan 7:12). Iako su tijekom prvih nekoliko dana blagdana mnogi u narodu potajno raspravljali o njemu, nitko nije imao hrabrosti javno stati na njegovu stranu jer su se svi bojali židovskih vođa.

Sredinom blagdana Isus se pojavio u hramu. Mnogi su se divili njegovom izvanrednom načinu poučavanja. Znajući da nije išao u rabinske škole, Židovi su se u čudu pitali: “Kako ovaj poznaje knjige kad nije pohađao škole?” (Ivan 7:15).

“Ono što naučavam nije moje”, objasnio im je Isus, “nego dolazi od onoga koji me poslao. Ako tko želi vršiti njegovu volju, on će znati je li to učenje od Boga ili ja govorim sam od sebe” (Ivan 7:16, 17). Sve što je Isus naučavao bilo je u skladu s Božjim Zakonom. Stoga je trebalo biti očito da nije htio proslaviti sebe, nego Boga.

Zatim je nastavio: “Nije li vam Mojsije dao Zakon? A nitko od vas nije poslušan Zakonu. Zašto me želite ubiti?” Neki iz okupljenog mnoštva, vjerojatno oni koji su na proslavu blagdana došli iz drugih krajeva, nisu ni slutili da netko želi ubiti Isusa. Bilo im je nezamislivo da bi itko želio nauditi takvom učitelju. Stoga su pomislili da s Isusom nešto nije u redu. “Opsjednut si demonom!” rekli su mu. “Tko te želi ubiti?” (Ivan 7:19, 20).

Godinu i pol ranije židovski vođe željeli su ubiti Isusa kad je u subotu izliječio čovjeka. Stoga je on odlučio logičnim i domišljatim argumentom razotkriti koliko su nerazumni. Prema Mojsijevom zakonu, novorođenog dječaka trebalo je obrezati osmog dana, čak i ako je to bila subota. Zato je Isus upitao: “Ako se čovjeka obrezuje u subotu da se ne bi prekršio Mojsijev zakon, zašto se gnjevite na mene jer sam čovjeka ozdravio u subotu?” Potom je dodao: “Nemojte suditi po vanjštini, nego sudite pravednim sudom!” (Ivan 7:23, 24).

Stanovnici Jeruzalema koji su znali što se lanjske Pashe dogodilo kazali su: “Nije li to onaj kojega [poglavari] žele ubiti? A, evo, javno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu i poglavari zaista spoznali da je on Krist?” A zašto onda ti ljudi nisu povjerovali da je Isus Mesija? “Za njega znamo odakle je”, rekli su, “a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je” (Ivan 7:25-27).

Stojeći ondje u hramu, Isus im je otvoreno odgovorio: “Vi me poznajete i znate odakle sam. Ja nisam došao sam od sebe, nego doista postoji onaj koji me poslao, a vi ga ne poznajete. Ja ga poznajem, jer sam njegov zastupnik i on me poslao” (Ivan 7:28, 29). Čuvši te nedvosmislene riječi, neki su tražili priliku da ga uhvate, možda zato da ga bace u zatvor ili čak ubiju. Ali nisu u tome uspjeli jer još nije bilo vrijeme da Isus umre.

Ipak, mnogi su povjerovali u njega, i to s pravom. Uostalom, Isus je hodao po vodi, utišao je olujne vjetrove, nahranio tisuće ljudi sa svega nekoliko kruhova i riba, izliječio je mnoge bolesne — hrome, gubave i slijepe — te je čak uskrsavao mrtve. Da, itekako su imali razloga pitati se: “Zar će Krist, kad dođe, činiti više čuda nego što ih ovaj čini?” (Ivan 7:31).

Kad su farizeji čuli da narod tako govori o Isusu, oni i svećenički glavari poslali su stražare da ga uhvate.