Posljednjeg, sedmog dana Blagdana sjenica Isus je poučavao u dijelu hrama koji se nazivao “riznica” (Luka 21:1; Ivan 8:20). Riznica je vjerojatno bila smještena u Dvorištu za žene i ondje su ljudi mogli davati priloge.

U tom je dijelu hrama tijekom blagdana svake večeri bila upriličena posebno svečana rasvjeta. Gorjela su četiri golema svijećnjaka, a svaki je imao po četiri velika spremnika puna ulja. Ti su svijećnjaci tako jako svijetlili da su noću osvjetljavali čitavu okolicu. Stoga je lako moguće da su Isusove sljedeće riječi ljude podsjetile na taj prizor. “Ja sam svjetlo svijeta”, kazao im je. “Tko za mnom ide, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života” (Ivan 8:12).

No farizeji su mu nato prigovorili: “Ti svjedočiš sam o sebi, svjedočanstvo tvoje nije istinito.” Isus im je odvratio: “Ako i svjedočim sam o sebi, svjedočanstvo je moje istinito, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle sam došao i kamo idem.” Zatim je dodao: “U vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. Ja sam onaj koji svjedoči o sebi, a i Otac koji me poslao svjedoči o meni” (Ivan 8:13-18).

No farizeji nisu prihvatili njegove argumente, već su ga pitali: “Gdje je tvoj Otac?” On im je bez uvijanja odgovorio: “Vi ne poznajete ni mene ni Oca mojega. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega” (Ivan 8:19). Iako su farizeji još uvijek željeli uhvatiti Isusa, nitko nije dignuo ruku na njega.

Isus je tada ponovio nešto što je već bio rekao: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti, ali ćete umrijeti u svom grijehu. Onamo kamo ja idem,  vi ne možete doći.” Shvativši posve krivo njegove riječi, Židovi su kazali: “Da se neće ubiti, jer govori: ‘Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći’?” Oni nisu mogli razumjeti što im je Isus htio reći jer nisu znali odakle je došao. Objasnio im je: “Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta” (Ivan 8:21-23).

Isus je, dakako, govorio o svom prijašnjem životu na nebu i o svojoj ulozi Mesije, odnosno Krista, kojeg su ti vjerski vođe trebali prepoznati. Unatoč tome oni su ga s izrazitim prezirom upitali: “Tko si ti?” (Ivan 8:25).

Vidjevši da mu se unatoč svemu i dalje protive i ne žele ga prihvatiti, Isus je rekao: “Zašto vam uopće i govorim?” No ipak im je skrenuo pažnju na svog Oca i objasnio zašto bi trebali slušati Sina: “Onaj koji me poslao govori istinu, i što sam čuo od njega, to govorim u svijetu” (Ivan 8:25, 26).

Zatim je izrazio svoje čvrsto pouzdanje u Oca, koje ti Židovi nažalost nisu imali. Rekao je: “Kad jednom podignete Sina čovječjega, tada ćete znati da sam ja ono što kažem da jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me Otac naučio. Onaj koji me poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno” (Ivan 8:28, 29).

No neki su Židovi ipak povjerovali u njega. Njima je Isus rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32).

Nekima je bilo čudno što im govori o slobodi. Zato su mu odvratili: “Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nismo nikome robovali. Kako ti kažeš: ‘Postat ćete slobodni’?” Premda su Židovi u različitim periodima bili pod vlašću stranih sila, nikada nisu htjeli priznati da su robovi. Ali Isus im je dao do znanja da ipak jesu robovi: “Zaista, zaista, kažem vam, svatko tko čini grijeh, rob je grijeha” (Ivan 8:33, 34).

Židovi koji nisu htjeli priznati da su robovi grijeha bili su u opasnosti. “Rob ne ostaje u kući zauvijek”, objasnio je Isus, “ali sin ostaje zauvijek” (Ivan 8:35). Rob nije imao pravo na nasljedstvo, a obitelj ga je mogla u bilo kojem trenutku otpustiti. Jedino bi sin koji je rođen u obitelji ili ga je obitelj usvojila ostao u njoj “zauvijek”, odnosno do kraja svog života.

Stoga je istina koja zauvijek oslobađa ljude od grijeha i smrti zapravo istina o Božjem Sinu. “Ako vas Sin oslobodi”, kazao je Isus, “doista ćete biti slobodni” (Ivan 8:36).