Farizeji nisu mogli prihvatiti činjenicu da je Isus vratio vid čovjeku koji je bio slijep od rođenja, pa su pozvali roditelje tog čovjeka. Roditelji su znali da im prijeti opasnost da ih farizeji “izopće iz sinagoge” (Ivan 9:22). Čitava obitelj trpjela bi teške posljedice u društvenom i financijskom pogledu ako bi morali prekinuti sve veze s drugim Židovima.

Farizeji su im postavili dva pitanja: “Je li ovo vaš sin, za kojega vi kažete da se rodio slijep? Kako to da sada vidi?” Roditelji su oprezno odgovorili: “Znamo da je ovo naš sin i da se rodio slijep. Ali kako sada vidi, to ne znamo, i tko mu je otvorio oči, ne znamo.” Čak i ako im je sin ispričao što se dogodilo, roditelji su pažljivo vagali što će reći, pa su kazali: “Njega pitajte! Punoljetan je, neka govori sam za sebe!” (Ivan 9:19-21).

Nato su farizeji ponovno pozvali njihovog sina. Ovaj put pokušali su ga zaplašiti ostavljajući dojam da imaju dokaze protiv Isusa. “Daj slavu Bogu!” naredili su mu. “Mi znamo da je taj čovjek grešnik.” Prosjak im nije proturječio, nego je rekao: “Je li grešnik, ne znam.” A zatim je dodao: “Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim” (Ivan 9:24, 25).

No farizeji nisu htjeli da sve ostane samo na tome, pa su ga opet upitali: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?” Prosjak je prilično odvažno odgovorio: “Već sam vam rekao, ali me niste slušali. Zašto to opet želite čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?” Te su riječi razbjesnile farizeje. “Ti si njegov učenik”, optužili su ga, “a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je” (Ivan 9:26-29).

Tada je prosjak iznenađeno kazao: “To i jest čudno da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči.” Zatim je iznio logično razmišljanje osvrćući se na to koga Bog uslišava i tko mu je po volji: “Znamo da Bog ne uslišava grešnike, nego ako je tko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava. Nikada se još nije čulo da je tko otvorio oči čovjeku slijepom od rođenja.” Na koncu je zaključio: “Da on nije od Boga, ne bi mogao ništa učiniti” (Ivan 9:30-33).

Kako nisu imali što odgovoriti na tako jasan i logičan argument, farizeji su ga stali vrijeđati: “Sav si se u grijesima rodio, i ti da nas učiš?” Rekavši to, izbacili su ga (Ivan 9:34).

Kad je Isus čuo što se dogodilo, pronašao je tog čovjeka te mu rekao: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?” On je odgovorio: “A tko je on, gospodine, da vjerujem u njega?” Uklanjajući svaku njegovu nedoumicu, Isus mu je rekao: “Vidio si ga. To je onaj koji govori s tobom” (Ivan 9:35-37).

Prosjak je odgovorio: “Vjerujem u njega, Gospodine!” U želji da pokaže svoju vjeru i poštovanje, čovjek se poklonio Isusu, koji mu je nato uputio vrlo značajne riječi: “Radi ovog suda ja sam došao u ovaj svijet: da progledaju oni koji ne vide, a koji vide, da oslijepe” (Ivan 9:38, 39).

Farizeji što su se našli ondje znali su da nisu doslovno slijepi. No kakav je bio njihov duhovni vid, budući da su sebe smatrali duhovnim vođama? Braneći se, upitali su ga: “Zar smo i mi slijepi?” Isus im je odvratio: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. Ali vi sad kažete: ‘Vidimo.’ Zato vaš grijeh ostaje” (Ivan 9:40, 41). Da nisu bili učitelji u Izraelu, možda bi se i moglo razumjeti zašto su odbacili Isusa kao Mesiju. No oni su dobro poznavali Zakon, i zato je to što su ga odbacili bio težak grijeh.