Isus je ranije objasnio da će samo “malo stado” dobiti mjesto u nebeskom Kraljevstvu (Luka 12:32). Ta veličanstvena nagrada nipošto se ne bi smjela shvaćati olako. Sam je Isus naglasio koliko je važno da oni koji žele biti u Kraljevstvu imaju ispravan stav prema tome.

U skladu s time potaknuo je svoje učenike da budu spremni za njegov povratak. Rekao je: “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene. I budite kao oni koji čekaju gospodara svojega kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore kad stigne i pokuca. Sretni su oni robovi koje gospodar, kad stigne, nađe da bdiju!” (Luka 12:35-37).

Učenici su iz te usporedbe lako mogli razumjeti kakav bi stav trebali imati. Naime, sluge su bili spremni za povratak svog gospodara. Isus je objasnio: “Ako [gospodar] stigne u drugoj straži [koja je trajala od oko 21 sat do ponoći], ili čak u trećoj [od ponoći do oko tri sata], i nađe ih tako, sretni su!” (Luka 12:38).

Ta usporedba nije naprosto bila poticaj učenicima da budu što bolji radnici. To se vidi iz toga što je Isus, Sin čovječji, samog sebe uključio u nju. Učenicima je rekao: “Tako i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!” (Luka 12:40). Dakle, Isus je najavio svoj povratak i želio je da njegovi sljedbenici — naročito pripadnici “malog stada” — budu spremni za to.

Petar je želio biti siguran da dobro razumije usporedbu, pa ga je upitao: “Gospodine, govoriš li ovu usporedbu samo nama ili svima?” No Isus mu nije izravno odgovorio, već je ispričao drugu usporedbu: “Tko je dakle vjerni i razboriti upravitelj kojeg će gospodar njegov postaviti nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi! Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svom imovinom svojom” (Luka 12:41-44).

U prvoj usporedbi “gospodar” je očito Isus, Sin čovječji. Logično je da oni koji sačinjavaju “vjernog upravitelja” ujedno pripadaju “malom stadu” koje će naslijediti Kraljevstvo (Luka 12:32). Isus je htio reći da će određeni članovi te grupe njegovoj “služinčadi” davati “hranu u pravo vrijeme”. Stoga su Petar i ostali učenici koje je Isus poučavao i duhovno hranio mogli zaključiti da će u budućnosti Sin čovječji ponovno doći. U tom će razdoblju Isusovi sljedbenici, odnosno Gospodareva “služinčad”, na organiziran način dobivati duhovnu hranu.

Zatim je Isus dodatno naglasio zašto njegovi učenici moraju biti budni i paziti na svoju duhovnost. Naime, postojala je opasnost da se previše opuste i postanu nemarni te se čak počnu protiviti svojim suvjernicima. Stoga je kazao: “No ako bi taj rob rekao u srcu svojemu: ‘Gospodar moj kasni u dolasku’, pa bi počeo tući sluge i sluškinje te jesti, piti i opijati se, gospodar tog roba doći će u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne zna i najstrože će ga kazniti i odrediti mu mjesto među nevjernima” (Luka 12:45, 46).

Isus je rekao da je došao “zapaliti vatru na zemlji”, a tako je i bilo. Svojim učenjima izazivao je žestoke polemike i razotkrivao lažna učenja i običaje. Na suprotnim su se stranama našli čak i oni za koje bi se očekivalo da se  drže zajedno, pa su se tako okrenuli “otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve” (Luka 12:49, 53).

Te su pouke i opomene prvenstveno bile namijenjene Isusovim učenicima. Isus se nakon toga ponovno obratio okupljenom mnoštvu. Većina njih tvrdoglavo je odbijala prihvatiti jasne dokaze da je on Mesija, stoga im je rekao: “Kad vidite da se oblak diže nad zapadom, odmah kažete: ‘Bit će oluje.’ I bude tako. A kad vidite da puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vrućine.’ I bude tako. Licemjeri, znate tumačiti izgled zemlje i neba. Kako onda ne znate protumačiti ovo vrijeme?” (Luka 12:54-56). Očito još nisu bili spremni da prihvate Mesiju.