Dvanaestorica apostola uživala su u propovijedanju po Galileji i po povratku su izvijestila Isusa “o svemu što su činili i naučavali”. Vidjevši da su apostoli umorni te da nisu stigli ni jesti jer je mnogo ljudi dolazilo i odlazilo, Isus je rekao: “Pođite sa mnom na samotno mjesto i malo se odmorite!” (Marko 6:30, 31).

Tako su se ukrcali na lađu, vjerojatno u blizini Kafarnauma, i uputili se na jedno osamljeno mjesto, istočno od Jordana u okolici Betsaide. No mnogi su ih vidjeli kako odlaze, pa su to javili i drugima. Stoga su svi pohrlili za njima pješice uz obalu. Kad je lađa pristala, narod ih je ondje već čekao.

Izlazeći iz lađe, Isus je vidio mnoštvo ljudi na obali te se sažalio na njih jer su bili kao ovce bez pastira. Stoga ih je počeo poučavati i otkrio im mnoge istine o Kraljevstvu (Marko 6:34). Usto je “liječio one koji su trebali ozdravljenje” (Luka 9:11). Dan se brzo primicao kraju, pa su učenici došli Isusu i rekli mu: “Ovo je mjesto pusto, a već je kasno. Otpusti narod, neka odu u sela i kupe si nešto za jelo!” (Matej 14:15).

No Isus im je odvratio: “Ne trebaju ići, vi im dajte jesti!” (Matej 14:16). Iako je znao da će ubrzo učiniti čudo, Filipa je upitao: “Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?” Pitao je to s namjerom da ga iskuša. To pitanje nije bez razloga bilo upućeno baš Filipu budući da je on bio iz obližnje Betsaide. Ipak, kupnja kruha nije bilo rješenje za tu situaciju jer je ondje samo muškaraca bilo oko 5 000! A ako pribrojimo još žene i djecu, ukupan broj ljudi mogao je biti dvostruko veći! Filip je odgovorio: “Kad bismo kupili kruha za dvjesto denara [a denar je bio dnevna nadničarska plaća], ne bi bilo dovoljno da svatko dobije malo” (Ivan 6:5-7).

I Andrija je očito mislio da je nemoguće nahraniti toliko mnoštvo, pa je rekao: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije male ribe. Ali što je to za toliki narod?” (Ivan 6:9).

Budući da je bilo proljeće, pred Pashu 32. godine, obronci su bili prekriveni zelenom travom. Isus je rekao učenicima neka kažu ljudima da posjedaju na travu u skupinama po pedeset i po stotinu. Potom je uzeo pet kruhova i dvije ribe i zahvalio Bogu, a onda je stao lomiti kruh i dijeliti ribu. Razlomljene komade davao je učenicima, a oni su ih prosljeđivali narodu. I svi ti ljudi jeli su i nasitili se!

Nakon jela Isus je rekao učenicima: “Skupite preostale ulomke, da ništa ne propadne!” (Ivan 6:12). Kad su to učinili, preostalom su hranom napunili 12 košara!