Vijest o Isusovom povratku iz Dekapolisa proširila se među Židovima koji su živjeli na sjeverozapadnoj obali Galilejskog mora. Mnogi od njih zasigurno su čuli da je Isus u nedavnoj oluji umirio vjetar i more, a neki su saznali i da je izliječio dva čovjeka opsjednuta demonima. Stoga se pokraj mora, vjerojatno na području Kafarnauma, “skupio silan narod” kako bi ga dočekali (Marko 5:21). Kad je Isus izašao na obalu, okupili su se oko njega puni iščekivanja i nade.

Među njima je bio i Jair, jedan od predstojnika sinagoge, koji je silno želio vidjeti Isusa. On je pao Isusu pred noge i stao ga preklinjati: “Kćerkica mi je na samrti. Molim te, dođi i položi ruke na nju da ozdravi i živi!” (Marko 5:23). Kći mu je imala samo 12 godina i bila mu je jedinica (Luka 8:42). Srce mu se paralo pri pomisli da bi je mogao izgubiti. Kako je Isus reagirao na njegovu usrdnu molbu?

Naravno, Isus je odlučio pomoći Jairu i krenuo je prema njegovoj kući. Međutim, na putu se našao u još jednoj izrazito emotivnoj situaciji. Iako su mnogi koji su ga pratili bili uzbuđeni i zaokupljeni time hoće li vidjeti još kakvo čudo, jednu ženu više je brinula njena mučna bolest.

Ta je Židovka 12 dugih godina bolovala od krvarenja. Obišla je mnoge liječnike te je na liječenje potrošila sav novac, ali nitko joj nije mogao pomoći. Baš naprotiv, bilo joj je “sve gore” (Marko 5:26).

Osim što je bila vrlo slaba, morala je trpjeti sramotu i poniženje. Ljudima je zasigurno bilo jako neugodno govoriti o takvoj bolesti. Povrh toga, prema Mojsijevom zakonu, žena koja je krvarila bila je u vjerskom pogledu nečista, a svatko tko bi dotaknuo nju ili njezinu odjeću uprljanu krvlju morao se oprati i biti nečist do večeri (3. Mojsijeva 15:25-27).

Ta je žena “čula za Isusa” i odlučila potražiti ga. Budući da je bila nečista, nastojala se što neprimjetnije probiti kroz mnoštvo govoreći u sebi: “Ako dotaknem samo njegove haljine, ozdravit ću.” I doista, čim je dodirnula rub Isusove haljine, osjetila je da je prestala krvariti! Ozdravila je od “mučne bolesti svoje” (Marko 5:27-29).

Isus je tada upitao: “Tko me dotaknuo?” Mora da se žena jako preplašila kad je čula te riječi. Petar je pomalo prijekorno Isusu odvratio: “Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.” Zašto je onda Isus postavio to pitanje? Objasnio je: “Netko me dotaknuo, jer sam osjetio da je sila izašla iz mene” (Luka 8:45, 46).

Vidjevši da njen postupak nije prošao nezapaženo, žena je sva u strahu i dršćući došla k Isusu i bacila se pred njega. Pred svima je rekla istinu o svojoj bolesti te je ispričala kako je ozdravila. Isus ju je suosjećajno utješio: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od mučne bolesti svoje!” (Marko 5:34).

Doista je lijepo znati da je onaj kojega je Bog odabrao da vlada Zemljom tako srdačan i suosjećajan! On i može i želi pomoći ljudima!