Nakon što je izliječio uzetog čovjeka, Isus se još neko vrijeme zadržao u području Kafarnauma, na Galilejskom moru. Ponovno je mnoštvo ljudi došlo k njemu i on ih je poučavao. Kad je prolazio pored mjesta gdje se sakupljao porez, ugledao je ondje poreznika Mateja, koji se zvao i Levi. Isus mu je uputio značajan poziv: “Pođi za mnom!” (Matej 9:9).

Kao i Petru, Andriji, Jakovu i Ivanu tako su i Mateju vjerojatno već bila poznata Isusova učenja i čuda koja je činio u tom kraju. On je također odmah prihvatio Isusov poziv. U svom je evanđelju opisao kako je reagirao: “On [Matej] je nato ustao i pošao za njim [Isusom]” (Matej 9:9). Tako je Matej ostavio svoje poslove i postao Isusov učenik.

Kasnije je u svom domu priredio veliku gozbu, možda zato da pokaže zahvalnost za poseban poziv koji je dobio od Isusa. Tko je još osim Isusa i njegovih učenika bio na gozbi? Među prisutnima su bili i poreznici s kojima je Matej prije radio. Oni su sakupljali razne poreze u ime omražene rimske vlasti, u koje je spadao porez na sidrenje brodova, porez što se naplaćivao karavanama za putovanje glavnim cestama kao i takse na uvezenu robu. Kako je većina Židova gledala na poreznike? Narod ih je prezirao jer su često nepošteno iznuđivali više novca nego što je to porezni zakon propisivao. Na gozbi su bili i ljudi koji su bili na lošem glasu zbog svog nemoralnog načina života te su ih drugi nazivali grešnicima (Luka 7:37-39).

Kad su vidjeli da je Isus s takvim ljudima na gozbi, samopravedni farizeji upitali su njegove učenike: “Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?” (Matej 9:11). Isus je čuo što su pitali, pa im je odgovorio: “Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu.’ Jer nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike” (Matej 9:12, 13; Hošea 6:6). Farizeji nisu bili iskreni kad su Isusa nazvali učiteljem, no od njega su mogli itekako mnogo naučiti o tome što je ispravno, a što nije.

Matej je očito pozvao poreznike i grešnike u svoj dom kako bi slušali Isusa i duhovno ozdravili. Isus im je želio pomoći da steknu dobar odnos s Bogom. Za razliku od samodopadnih farizeja on nije prezirao takve ljude, već je suosjećao s njima i bilo mu ih je žao. Stoga je među njima “bilo mnogo onih koji su pošli za njim” (Marko 2:15). Utješno je znati da Isus kao naš duhovni liječnik može ozdraviti svakoga tko je duhovno bolestan.

Iskazujući milosrđe grešnicima, Isus nije umanjivao težinu njihovih grijeha. Naprosto je pokazao samilost kakvu je osjećao i prema ljudima koji su bili fizički bolesni. Naprimjer, gubavca koji ga je molio da ga izliječi Isus je suosjećajno dodirnuo i rekao mu: “Hoću, očisti se!” (Matej 8:3). Zar ne bismo i mi trebali razvijati isti stav prema onima koji su u nevolji te im samilosno pomagati, naročito u duhovnom pogledu?