Isus i njegovi učenici ubrzo su krenuli na sjever prema Galileji. Budući da je bilo proljeće, u poljima je već dozrijevalo žito. Učenici su bili gladni pa su trgali nešto klasja i jeli zrnje koje su očistili trljajući ga među dlanovima. Međutim, kako je bila subota, farizejima je to što su činili zapelo za oko.

Prisjetimo se da su kratko prije toga neki Židovi u Jeruzalemu htjeli ubiti Isusa pod optužbom da je prekršio zakon o suboti. A sad su ga pak farizeji optužili zbog onoga što su radili njegovi učenici. Rekli su mu: “Gle, učenici tvoji čine ono što nije dopušteno činiti u subotu” (Matej 12:2).

Farizeji su trganje klasja i trljanje zrnja smatrali fizičkim radom koji bi se mogao usporediti sa žetvom i vršenjem žita (2. Mojsijeva 34:21). Oni su vrlo kruto tumačili što sve podrazumijeva rad, pa je narodu dan počinka postao teret, a ne radosna prigoda namijenjena duhovnoj izgradnji. Zato se Isus poslužio biblijskim primjerima kako bi pokazao da Jehova Bog nije nikad želio da se zakon o suboti primjenjuje na tako strog način.

Najprije je ispričao kako su David i njegovi ljudi, kad su bili gladni, došli pred sveti šator i jeli svete kruhove koji su prethodno bili stavljeni pred Jehovu. Naime, kruhovi su već bili uklonjeni sa svetog mjesta i zamijenjeni svježima. Te su kruhove inače smjeli jesti samo svećenici, no pod tim posebnim okolnostima David i njegovi ljudi nisu bili osuđeni zbog toga što su ih jeli (3. Mojsijeva 24:5-9; 1. Samuelova 21:1-6).

Navodeći još jedan primjer, Isus im je rekao: “Zar niste čitali u Zakonu da u subotu svećenici u hramu skvrne subotu, a bez krivnje su?”  Time je htio istaknuti da su svećenici u hramu čak i u subotu klali životinje, pripremali ih za žrtvu i obavljali druge poslove povezane s tim. “A kažem vam”, nastavio je Isus, “ovdje [je] nešto veće od hrama” (Matej 12:5, 6; 4. Mojsijeva 28:9). Isus je zapravo Božji Veliki Svećenik i kao takav mogao je vršiti svoju službu bez straha da će se ogriješiti o subotu.

Zatim se ponovno pozvao na Božju Riječ kazavši: “Da ste razumjeli što znači: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’, ne biste osudili nedužne.” Na koncu je dodao: “Sin je čovječji Gospodar subote.” Tim je riječima ukazao na svoju tisućugodišnju kraljevsku vlast koja će uspostaviti mir na Zemlji (Matej 12:7, 8; Hošea 6:6).

Čovječanstvo već tisućljećima robuje okrutnom vladaru Sotoni, čija je vladavina obilježena ratovima, patnjom i nasiljem. Kakva će to samo promjena biti kad pod Kristovom vlašću nastupi veliki dan počinka! Napokon ćemo moći odahnuti i uživati u miru koji željno očekujemo i očajnički trebamo.