Nakon što su ga Nazarećani pokušali ubiti, Isus se nastanio u Kafarnaumu, gradu pored Galilejskog mora, koje se zvalo još i Genezaretsko jezero (Luka 5:1). Time se ispunilo još jedno Izaijino proročanstvo. Naime, bilo je prorečeno da će stanovnici Galileje koji žive kraj mora vidjeti veliko svjetlo (Izaija 9:1, 2).

Isus je upravo u Galileji nastavio objavljivati da se “približilo kraljevstvo nebesko” (Matej 4:17). Ondje je pronašao četvoricu svojih učenika. Oni su ranije putovali s njim, no po povratku iz Judeje vratili su se ribarenju (Ivan 1:35-42). Međutim, sada je došlo vrijeme da stalno budu uz Isusa kako bi ih mogao osposobiti da nastave djelo propovijedanja kad njega više ne bude.

Idući uz obalu, Isus je ugledao Šimuna Petra, njegovog brata Andriju i druge ribare kako ispiru mreže, pa je otišao k njima. Popeo se u Petrovu lađu i zamolio ga da se malo otisnu od kopna. Potom je sjeo i stao poučavati o Kraljevstvu mnoštvo ljudi koje se nalazilo na obali.

Nakon toga Isus je Petru rekao: “Otplovi gdje je duboko, bacite mreže svoje i lovite!” No Petar mu je odvratio: “Učitelju, cijelu smo se noć mučili i ništa nismo ulovili, ali kad ti tako kažeš, spustit ću mreže” (Luka 5:4, 5).

Kad su to učinili, uhvatili su toliko ribe da su im se mreže počele razdirati. Zato su brže-bolje ribarima u drugoj lađi mahnuli da dođu i pomognu im. Ubrzo su obje lađe bile toliko pune ribe da su počele tonuti. Vidjevši to, Petar je pao Isusu pred noge i rekao: “Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!” Isus mu je odgovorio: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude” (Luka 5:8, 10).

Isus je Petru i Andriji kazao: “Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” (Matej 4:19). Isti poziv uputio je i Jakovu i Ivanu, Zebedejevim sinovima, i oni su ga bez oklijevanja prihvatili. Tako su se njih četvorica prestala baviti ribolovom te su postali Isusovi prvi stalni učenici.